Pula: Zaređena tri đakona

U subotu, 26. studenog 2016. u pulskoj prvostolnici, katedrali Uznesenja Marijina, zaređena su tri nova đakona. Mauro Boccadoro, Dejvis Martinović i Goran Levak red đakonata primili su po rukama porečkog i pulskog ordinarija mons. Dražena Kutleše. Ma misi ređenja koncelebrirali su predstavnici pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“, Papinskog sveučilišta Santa Croce, i Riječkog sjemeništa Ivan Pavao II. gdje su ređenici primili formaciju, te je šezdesetak svećenika iz Porečke i Pulske te drugih biskupija.

Biskup je na početku prigodne homilije istaknuo ono na što su pozvani đakoni, ali i svi vjernici, na služenje drugim ljudima. Bit đakonske službe jest služiti bližnjemu svome, naglasio je biskup te napomenuo nekoliko stvari koje se ističu u dnevnim čitanjima a potrebno ih je primijeniti u svakodnevnom životu. Biskup je podsjetio na sliku iz Evanđelja po Mateju gdje majka Jakova i Ivana dolazi do Isusa i traži da od njega da njezina dva sina sjede u Kraljevstvu Nebeskom, jedan s desne, a drugi s lijeve strane. U Evanđelju po Marku nema njihove majke nego je napisano da njih dvojica sami dolaze Isus i traže od njega taj privilegij. Možemo se zapitati zašto ta razlika postoji. Dobro znamo da je Evanđelje sv. Marka napisano prije Evanđelja sv. Mateja. Zato sv. Marko iz svog poštenja donosi ono što je čuo od apostola, dok s druge strane sv. Matej, čije je evanđelje napisano kasnije, vidjevši mučeničku smrt sv. Jakova i nakon što je se pronijela vijest o njegovu životu donosi te stvari na način da ne povrijedi te osobe koje su toliko dale za samu Crkvu u početku.

Prvo što primjećujemo je kako se učenici, napose sv. Jakov i sv. Ivan, ponašaju pred Isusom? Vidimo da su oni vrlo ambiciozni, oni su Zebedejevi sinovi, poslovnog čovjeka tadašnjeg vremena koji je zapošljavao ljude. Bili su rodbina Isusa Krista i osjetili su da bi mogli profitirati, jer su osjetili da je Isus Krist velika osoba koja čini velika čudesa. Bolje se za života osigurati, razmišljali su, prionuti uz nekoga moćnog, jer će tada bez muke i bez patnje život biti lakši. To je čovjekovo nagnuće, i znamo da i danas mnogi žele tako činiti. Dragi ređenici, draga braćo i sestre, rekao je biskup, dobro je imati neke ambicije, dobro je ostvariti u svom životu neke ciljeve, ali kako reče jedan pisac, neka vaša ambicija ne bude kao i more koje guta sve rijeke svijeta ali nikada nije zadovoljno. Čovjek, đakon treba biti ona osoba koja je razborita i zna u svemu mjeru.

Drugo što možemo primijetiti je da ti Isusovi učenici uopće ne razumiju Isusa. On govori o svojoj smrti, govori o tome da će podnijeti križ, a oni između sebe raspravljaju tko će imati koji časni položaj, žele prvenstvo, žele zauzeti mjesto koje im ne pripada. I mi u svom životu, kada dolaze takve situacije, ne gledamo što nam Bog želi poručiti, već gledamo neke svoje ovozemaljske interese, i zaboravljamo ono što je sama bit.

Učenici, kada su vidjeli što se događa, nisu izgubili vjeru. Oni su pošli za Isusom koji je trebao osloboditi svoj narod, koji je trebao zavladati, koji je trebao protjerati Rimljane. Na kraju vide da on treba umrijeti, nalaze se u teškoj situaciji, no vide onu jednu zraku svjetlosti koja ih vuče naprijed. I vi, dragi ređenici, naglasio je propovjednik, u svome ćete životu naići na neodobravanje i na probleme koji će vas pokušati obeshrabriti, i potaknuti da odustanete. Pitat će te se ima li smisla govoriti kada nitko ne sluša, biti dobar kada nitko ne želi tvoju dobrotu? Ipak, ti kao budući đakon, svećenik jesi pozvan da širiš to Isusovo svjetlo i da unosiš nadu među svoje vjernike. Ako nisi na to spreman uzdignuti se izvan onoga svagdanjeg, tada se zapitaj jesi li na pravom putu. Nije to lako, to iziskuje puno truda i napora, i možda nekad izgleda i besmisleno.

Koja je Isusova mjera vrednote?, zapitao se nadalje biskup. Te mjere vrednote jesu dvije: ‘možete li piti kalež koji ću ja piti’, i drugo ‘možete li se krstiti krstom kojim ću se ja krstiti?’. Kada kaže ‘možete li piti kalež koji ja pijem’ htio je reći možete li proživljavati ono mučeništvo i živjeti onaj život koji sam ja živio?, pojasnio je biskup. Znamo da je sv. Jakov prvi od apostola podnio mučeništvo. Sv, Ivan je cijeli svoj život živio u patnji, u progonstvu, iako nije bilo momentalno mučeništvo, trajalo je godinama. I vi, dragi ređenici pozvani ste, bilo da podnesete progonstvo, mučeništvo u trenutku ili da cijeli svoj život podnosite patnju, bol i da čekate dugo vremena kada ćete doći u Kraljevstvo Nebesko. Biskup je podsjetio kako je u doba Rimskog carstva postojala kovanica na kojoj je bila figura vola, s jedne strane žrtvenik, a s druge jaram i plug i pisalo je ‘Budi spreman i na jedno i na drugo.’ Budi spreman piti prinesen kao žrtva paljenica, ili nositi onaj jaram koji se stavlja na tebe. I mi to osjećamo u svome životu, a ređenici i svećenici su na poseban način oni koji trebaju u tome prednjačiti.

Isus, kada kaže ‘jeste li spremni biti kršteni onim krstom kojim sam ja kršten’ želi reći ‘ako želiš mene slijediti moraš biti uronjen u moju nauku, moju patnju i u sve ono u što ja jesam uronjen. Ne da gledaš svoje interese nego da gledaš interese koje ja gledam. Ako se, dragi ređeniče, ne možeš uroniti u ono što Crkva naučava, u ono što ti evanđelje postavlja, ako si preambiciozan, i tražiš sve ono što je od današnjeg svijeta, zapitaj se jesi li na pravom putu.

Kada je Isus čuo te upite apostola i njihove majke nije ih prekorio, nije ih izvikao, nije ih izvrijeđao, već je bio ljubazan i jednostavno im je htio pomoći, pokazati vlastitim primjerom. On im je bio vrlo iskren i rekao im ono što ih pripada, da on nije vlastan dati nekome neko obećanje da bi ga privukao. Htio je prikazati realnost života i ništa nije htio uljepšati, već obećava jedino križ, ‘ako si ga spreman prihvatiti, tada možeš ići za mnom’.

Nadalje, iako su ga toliko puta, izdali, iznevjerili Isus se nije razočarao, već uvijek ima povjerenje u ljude. Dragi ređenici, i vi ćete imati toliko mnogo prijatelja i ljudi koji vas okružuju, no vidjet ćete tijekom života sve manje će ih ostati, kako budu dolazile različite prilike i napasti. Ako bude moćni imat ćete mnogo prijatelja, ako budete usamljeni i ne budete moćni tada će vas prijatelji napuštati, kao što se dogodilo i Isusu. I kada budu najteži trenutci, tada ćete biti sami pred Bogom, tada neka vam Bog bude mjera, da ‘pijete iz one čaše koju je on pio i da se krstite onim krstom kojim se on krstio+’.

Biskup je nadalje pojasnio pojam kršćanske revolucije; Isus ne gleda po onim vrednotama koje su aktualne među ljudima. Isus neće ništa reći protiv vlasti, jer zna da je vlast na svijetu potrebna, da ljudi mogu biti usmjereni, ali ta vlast uvijek mora imati svoju mjeru, i treba na vlasti imati dobre i poštene ljude. No, ta vlast je sasvim suprotna od Isusove vlasti, koja nije vladanje, nego služenje. Veličina je u služenju, istaknuo je propovjednik. Zato možemo reći da se mi ljudi bojimo i poštujemo one koji vladaju, ali volimo one koji služe. Zato, dragi đakoni, znajte biti voljeni od ljudi. Ako vas drugi budi voljeli tada znajte da služite. Isus ne gleda čovjeka po tome koliko je moćan, koliki su njegovi računi, kolike je škole završio nego koliko je drugim ljudima pomogao, to je jedino mjerilo koje Isus gleda i kojim mi trebamo pokazati što smo i tko smo.

Na kraju Isus kaže da je on došao služiti a ne biti služen, i dati otkupninu za druge. Kada pogledamo taj znakoviti izraz, što znači dati otkupninu, znači dati nešto onome koji nije zaslužio. Otkupnina se daje da bi se oslobodilo utamničena. Tako Isus daje za nas otkupninu jer smo u grijehu, želi nas odvesti od zla i želi nas ponovno privesti Bogu da budemo ponovno u njegovoj blizini. I vi, dragi ređenici uvijek se borite za svoje stado, nemojte gledati samo one koji su vam simpatični i one koji vas vole, koji vam govore sve dobro, nego borite se za sve duše i privedite ih Isusu Kristu. Znajte biti pastiri svih, ne samo nekih koji se vama sviđaju, to Isus Krist od nas traži.

Biskup je na kraju homilije pozvao sve prisutne da mole za ta tri nova đakona, da im Bog da snage da mogu biti dobri i pošteni svećenici, da mogu biti na ponos svojim roditeljima, rodbini i svojoj biskupiji. Najgore je kada se čovjek u nekome razočara, a pogotovo kada se razočara u svojoj djeci, zato i Crkva svakome povjerava i daje povjerenje, ali isto tako očekuje od tih osoba da ne izigraju povjerenje, jer povjerenje se teško dobiva ali vrlo lako se gubi. Neće u životu biti lako, biti će velikih iskušenja, ali znajte, imajte povjerenja u Boga i one koji vas vode, Bog upravo preko ni želi činiti dobro, zaključio je biskup te poželio ređenicima da budu đakoni i svećenici po Imenu Isusa Krista.

Okupljene je pojašnjenjima kroz obred ređenja vodio vlč. Josip Kolega, duhovnik pulskog sjemeništa, a misno slavlje su glazbeno popratili kantori sjemeništa te katedralni župni zbor.

Više fotografija možete pogledati ovdje: http://www.biskupija-porecko-pulska.hr/galerija/category/212-dakonsko-redenje-2016.html