Hodočašće župa Barban, Cere i Sutivanac u Sloveniju

HODOČAŠĆE ISTARSKIH ŽUPA U SLOVENIJU

Na blagdan sv. Jeronima, u subotu 30. rujna 2023. godine, vjernici iz župa sv. Nikole Barban, sv. Mateja Cere i Bezgrešnog začeća BDM iz Sutivanca su hodočastili u Sloveniju. Hodočašće je predvodio župnik dr.sc. Bernard Jurjević. Pridružilo se i nekoliko vjernika iz susjednih župa.

Hodočasnici su na put krenuli u jutarnjim satima. Molitvama krunice i duhovnim marijanskim pjesmama pratili su putovanje i vožnju autobusom Istrom i Slovenijom. Odredište je bilo samostan Cistercijanska opatija Stična pokraj Ivančne Gorice. Nakon vrlo kratkog obilaska hodočasnici su se pripremili za svetu misu u bazilici Žalosne Majke Božje. Misno slavlje je predvodio Bernard Jurjević, koncelebrirao je o. Mihajlo Hardi, dok je pjevačkim zborom koji je uveličao misno slavlje ravnao i na orguljama pratio maestro Dean Visintin.

Cistercijanska opatija Stična

Jedan od redovnika je hodočasnike nakon mise upoznao sa trojicom budućih svećenika koji upravo u samostanu prisustvuju duhovnim vježbama. Zatim su hodočasnici mogli razgledati neke od djelova samostana (crkva, blagovaonica, oslikani križni hodnik..). Najupečatljivija je bila Kaptolska dvorana (kapitul) sa 37 drvenih sjedalica posloženih u krug oko cijele dvorane. Tamo je sve nazočne ukratko upoznao sa svetištem u Stični i povješću cistercijanskog reda u Sloveniji i Europi.

Ova opatija počela se graditi samo tridesetak godina nakon osnivanja cistercijanskog reda u Francuskoj, te je ujedno najstariji samostan na slovenskom teritoriju. Za njen osnutak je najzaslužniji akvilejski patrijarh Pereqrin, biskup čiji je utjecaj sezao do Burgundije, matične države reda. Samostan je imao dugu i burnu povijest. Najveću štetu je pretrpio od turske provale u drugoj polovici XV st., da bi u XVII st. doživio najveći procvat. Odlukom cara Josipa II iz 1784., red se ukida i redovnici sele u Austriju, odakle se vraćaju 1898. Od tada neprekidno djeluju. U današnje vrijeme u opatiji je 13 redovnika koji pod geslo, „ora et labora“ (moli i radi) nastavljaju svoju misiju. Opatija je postala važno kulturno i duhovno sjedište u Sloveniji.

Trobrodna arkadna bazilika posvećena Žalosnoj Majci Božjoj jedinstvena je u Europi. Ističe se svojom ljepotom. Osim glavnog i postranični oltari, te orguljski ormar i propovjedaonica, dosežu vrhunsku europsku kvalitetu. Bazilika koja ima više od 850 godina postojanja sagrađena je u romaničkom stilu, a kasnijim obnovama u XVII st. to je donekle promjenjeno u barokni stil. Najveća likovna umjetnina Stičke crkve je 14 postaja križnog puta koje je oslikao Fortunat Bergant.

Dugi niz godina u samostanu je djelovao redovnik travar, pater Simon Ašić (1906.-1992.). Nakon njegove smrti, prema ostavljenim recepturama su se i dalje nastavili izrađivati ljekoviti pripravci. Hodočasnici su imali priliku posjetiti biljnu apoteku u sklopu opatije. Tamo se prodaju ljekoviti pripravci, čajevi, tinkture, sirupi i mnogi drugi proizvodi (med, ocat, sir, salame, rakije, čokolade..), koje izrađuju i proizvode redovnici.

Posjeta glavnom gradu Slovenije

Nakon okrijepe i zajedničkog ručka u obližnjem mjestu gdje se nalazi Seoski turizam Fajdiga, hodočasnici su nastavili ovaj hodočasnički izlet do glavnog grada Slovenije, Ljubljane. Tamo ih je na Kongresnom trgu dočekala vodičkinja Maja Ilov. Na vrlo lijep i elokventan način upoznala je hodočasnike sa nekim od značajki samog grada i njegove povijesti. Uslijedio je kraći obilazak središtem Ljubljane.

Grad se nalazi na rijeci Ljubljanici, postojala je kao naseobina još u rimsko doba, kada se naziva Emona. Status grada dobiva 1220. godine, a u kasnom srednjem vijeku se razvija kao kulturno sjedište slovenaca. Kasnije i grad i republika Slovenija dijele sudbinu ostalih naroda bivše Jugoslavije do osamostaljenja 1991. Ljubljana je poznata kao grad s jako puno zelenih površina i znamenitih spomenika arhitekture. Jedna od prvih koje su hodočasnici upoznali je zgrada Sveučilišta u Ljubljani, koje je utemeljeno 1919. te je najstarije i najveće slovensko sveučilište. Na tom trgu se nalazi i zgrada Academia philharmonicorum iz 1971. godine.

Uslijedila je šetnja do znamenitog Prešernovog trga. Na trgu se osim spomenika najvećem slovenskom pjesniku France Prešerenu nalazi i Franjevački samostan i crkva Marijina uznesenja. Posebno su lijepe zgrade Centralne ljekarne (Hauptmanova hiša) i Tromostovje (tri mosta u jednom). Na rijeci Ljubljanici, osim ovog mosta postoje još Trnovski, Zmajski i Čevljanski most, također vrijedni razgledavanja.  

Jedno od posebno lijepih mjesta spomeničke i arhitektonske baštine Ljubljane je barokna crkva sv. Nikole, građena od 1701.-1706. Nastala je na temeljima trobrodne romaničke bazilike iz XIII st., prema projektu isusovca Andree Pozza. Crkva se nalazi na trgu Ćirila i Metoda, blizu Plečnikove tržnice (Jože Plečnik je najveći slovenski arhitekt). U XX st. su na crkvi napravljena nova vrata u tehnici visokog reljefa. Idejno rješenje za glavna vrata je izradio Tone Demšar i predstavljaju prikaz bogate i bremenite slovenske povijesti, dok je pokrajna vrata izradio Mirsad Begić s portretima lokalnih slovenskih biskupa. Uz crkvu se nalazi i zgrada Nadbiskupskog dvora (Nadškofijski dvorec).

Nastavljen je obilazak znamenitosti do Mestnog trga i zgrade Gradske vjećnice (Mestna hiša) iz XVIII st. U blizini je Robbova fontana, koja predstavlja tri slovenske rijeke – Sava, Krka i Ljubljanica. Vrlo je pohvalno što je uži centar grada namjenjen samo pješacima i eventualno biciklistima, što mu daje dodatni šarm i ljepotu. Na kraju obilaska uz profesionalno vođenje vodičkinje, hodočasnici su imali sat vremena i za samostalni slobodni obilazak grada.

Povratak kućama u kasnim večernjim satima protekao je u veselom raspoloženju, uz pjesmu koju je predvodio i svirkom pratio vrsni harmonikaš Romano Baćac. Svaki od hodočasnika je u srcu ponio veoma ugodne utiske. Nije izostalo duhovno zadovoljstvo i zahvalnost Bogu za milost zajedništva i uspješnu realizaciju hodočasničkog izleta. 

Napisala: Nevia Kožljan