Fuškulin:  Blagdan sv. Roka u znaku podjele sakramenta krizme

Župa sv. Roka prezbitera u Fuškulinu, u Porečkom dekanatu, ove je godine svoju župnu svetkovinu, u srijedu, 16, kolovoza obilježila podjelom sakramenta svete potvrde. Tom je prigodom novi porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja po prvi put pohodio tu župu. Na početku misnoga slavlja riječi dobrodošlice predvoditelju i svima okupljenima uputio je župnik vlč. Ivan Butković. Govor dobrodošlice pročitala je Irena Jozić, te je biskupu u znak dobrodošlice uručen prigodni dar. Prije uvodnog misnog blagoslova župnik je poimence predstavio svih 13 kandidata za sakrament potvrde.

Biskup je u uvodnom obraćanju izrazio radost što se u uvodnom pozdravu kojeg su mu uputili krizmanici našla konstatacija da „žele biti mladi kršćani u današnjem svijetu“. „To je jedan veliki izazov, a mi ćemo danas moliti Gospodina da vam podari milost kako biste mogli neustrašivo živjeti kršćanstvo u ovome svijetu“. Svim okupljenim vjernicima čestitao je župnu svetkovinu sv. Roka, te ih je pozvao da mole za mlade koji će primiti sakrament potvrde, „kako bi Duh Sveti bio njihov voditelj kroz životne staze, kako bi kroz život uvijek birali mudro i dobro, te tako bili na ponos Crkve i Domovine“.

Biskup se je na početku prigodne homilije obratio krizmanicima „Radujem se ovom zajedničkom slavlju o blagdanu sv. Roka i slavlju sakramenta svete potvrde. Nadam se, dragi krizmanici, da shvaćate važnost ovoga događaja. Nije ovo ispit zrelosti poput polaganja mature, ali jest test koji pomaže zrelije živjeti svoju kršćansku vjeru, te mudrije i razumnije gledati na život koji jako brzo prolazi.“

„Vi se nalazite u životnoj dobi u kojoj su najčešće mjere i komentari o životu: „dosadno“ i „zanimljivo“, nastavio je biskup obraćajući se krizmanicima. „Možda biste vi danas ovdje radije plesali. To bi bilo zanimljivije nego slušati Božju riječi, o njoj razmišljati i moliti se, što je pridržano Crkvi i u crkvi. Primamljivije je staviti sebe u prvi plan nego drugoga pa taman to bio i dragi Bog. Ono što je „dosadno“, uglavnom je u ljudskim očima neprihvatljivo, dok je ono „zanimljivo“ prihvatljivije i privlačnije. U crkvi se nudi korisno i spasonosno, i zato se ne mjeri u kategorijama dosadnoga ili zanimljivoga.“ Možda je to danas problem ovoga našega vremena, što želimo ići samo tamo gdje je zanimljivo, a zaboravili smo ono korisno.  Zato su nam često puta nedjeljne mise slabo posjećene. Kada sam čuo danas od vas, drago krizmanici, da želite biti ‘kršćani u ovom modernom vremenu’, onda mi je tim više posebno drago što želite potvrditi ovu istinu da treba ići za onim korisnim. Vrijeme nam nosi puno toga što nije u sklopu odgovornosti i ozbiljnosti, samo je važan prosperitet, važno je da smo napunili đepove, da imamo materijalno, a kako će nam biti s dušom kao da više nije važno. Vi, dragi krizmanici, danas potvrđujete da vam je upravo to važno: kako će izgledati vaša duša. I vi dragi roditelji koji ste dopratili svoju djecu pretpostavljam da upravo to želite, kao i kumovi. Vjerujem da svi zajedno želite graditi zajedništvo vjere, kršćanski  poziv na koji smo svi pozvani, poziv vjere, nade i ljubavi.”

„Ono što je „dosadno“ ne znači da treba pošto poto odbaciti, a ono što je „zanimljivo“ objeručke prihvatiti. Nerijetko je izbor onoga „dosadnoga“ puno bolji od onoga „zanimljivoga“. Jer, ono što nam je dosadno, redovito je skuplje od onoga zanimljivoga, i teže. Ne bi bilo pametno prolaznom tijelu priskrbiti sve markirano i najskuplje a vječnoj duši dati najjeftinije i najlošije“ spomenuo je biskup čestu pojavu među ljudima današnjeg društva.  „Nije lako ići u školu, teško je, to je „skupo“, to ja kao markirano, jer ćete sutra za to dobiti diplomu, dobiti ćete ulaznicu u bolji život.“

„Tako nešto događa se danas, danas vam Crkva pruža pomoć da u strpljivosti i poniznosti izaberete ono što je mudrije i razumnije za vašu budućnost, za vaš život. U tom općem pružanju pomoći Crkve nalaze se neke jako povjerljive osobe koje vam stoje na raspolaganju za pomoć i savjet. To su ponajprije vaši roditelji. Danas im se pridružuju kumovi. Tu su i vaši dušobrižnici i vjeroučitelji. Sve ih pozdravljam i zahvaljujem na svemu što su dosada učinili, te ih molim da i nadalje budu onaj „joker zovi“ svojim mladima.“ Mlade je potaknuo da uvijek traže savjet od svojih roditelja, kumova ili dušobrižnika.

„Kad kažemo da danas primate sakrament, onda to znači da po vidljivim znakovima Crkve primate nevidljive milosne Božje darove za snažnije življenje kršćanskog života, što bi trebalo biti jamstvo za kvalitetniju izgradnju osobnosti i čovječnosti koje svaki pojedinac ugrađuje u društveni i javni život. To je smisao odgoja i razlog vašeg školovanja i napredovanja, rasta u vjeri. Škola  osposobljava čovjeka za kvalitetniji i bolji život, pomaže mu da se kvalitetnije uklopi u zajednicu društva pa i Crkve. Vrlo je važna uloga dobra graditelja i poslužitelja društva u kojemu živimo. Takve graditelje i poslužitelje trebamo, za njima vapimo, odgovorne i ozbiljne graditelje.”

Biskup je u nastavku podsjetio na osnovne značajke života i lika sv. Roka prezbitera. „Sv. Rok, zaštitnik ove župe, izvrstan je graditelj i poslužitelj društva, ponajprije teških bolesnika kojima se u potpunosti darovao. Rođen je krajem 13. stoljeća u južnoj Francuskoj (1295.-1327.). Živio je svega tridesetak godina, ali dovoljno da obilježi svoje vrijeme brojnim svjedočanstvima kršćanskoga života. Rokovi su roditelji dugo molili da dobiju dijete. Bog je uslišio njihovu molitvu i podario im maloga Roka. Odgajali su ga u pravom kršćanskom duhu i usadili mu katolička načela i poglede na život. U svojoj dvadesetoj godini Roko je ostao bez roditelja. Od oca grofa naslijedio je veliko bogatstvo. No, njemu je bilo važnije i veće duhovno bogatstvo koje su mu ostavili roditelji, osobito majka koja je bila vrlo pobožna i plemenita. Kad je Rok ostao bez roditelja, prodao je svu naslijeđenu imovinu i podijelio siromasima. Bio je mladić koji je na poziv Isusov sve prodao i pošao u svijet sa željom vršenja Božjih zapovijedi. Oslobodivši se bogatstva, krenuo je na hodočašće u Rim. Na putu je naišao na mjesto u kojemu je vladala kuga. Tu se zaustavio i pomagao ljudima, liječio ih i služio im u duhovnom i zdravstvenom pogledu. Potpuno se posvetio Kristovim siromasima i bolesnicima.“

„Na kraju je i sam obolio od teške bolesti kuge. Odbačen od društva kojemu je služio, povukao se u šumu gdje mu je ostao vjeran samo jedan pas koji mu je pravio društvo, i koji mu je donosio kruh. Događaj je sličan onom starozavjetnom koji govori o proroku Iliji kojemu je Bog poslao gavrana da mu donosi hranu i tako ostane na životu. Nakon što je ozdravio, izobličena lica zbog teške bolesti, vratio se u svoj rodni kraj gdje ga ni najbliži članovi obitelji nisu prepoznali. Završio je u zatvoru gdje je i preminuo. Svoj je identitet otkrio zatvorskom svećeniku i ispovjedniku. Vijest o čudesnu čovjeku i svecu brzo se širila prostorom“, rekao je biskup Ivan ukratko predstavivši sv. Roka prezbitera.

“U čast sv. Roku podignute su brojne crkve širom svijeta osobito u Italiji, koje su potvrda duhovnog bogatstva i nasljeđa toga čudesnog zaštitnika oboljelih od kuge i drugih zaraznih bolesti. I u našoj Istri imamo više crkava i kapelica podignutih njemu u čast. Sve nas one pozivaju da se ugledamo u sv. Roka, nadahnemo se njegovim svjedočanstvima života te i mi postanemo graditelji humanijeg i boljeg društva utemeljena na kršćanskim i moralnim vrijednostima“, pozvao je biskup Ivan okupljene vjernike.

„Pročitani evanđeoski tekst iz Evanđelja po Ivanu (Iv 12,24-26) izvrsno se uklapa u proslavu današnjeg blagdana sv. Roka. Njegovo kršćansko služenje zasigurno nadmašuje obiteljsko bogatstvo koje je mogao uživati nakon smrti svojih roditelja.“

„Bog je mladoga Roka najprije učinio plodnim tlom na koje je moglo pasti čudesno sjeme Božje riječi, a potom ga je učinio izvrsnim zrnom koje je donijelo stostruki rod. Poruka današnjeg evanđelja i blagdana poruka je i poziv ljudima svih vremena, pa tako i nama: Bog i nas želi učiniti plodnim tlom i plodnim zrnom našega društva i Crkve. Želi nas sačuvati od kuge teškoga grijeha, svake grješne sklonosti i bolesti“, naglasio je biskup Ivan.

„Kaže sv. Ivan: Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. (Iv 12, 26). Isus je prvi poslužitelj i najveći altruist. Zato i poručuje da je služenje braći i sestrama najizvrsniji put do slave. Kaže: ‘počastiti će vas moj Otac Nebeski’. To nam je najvažnija plaća te bogatstvo i urod našega života. To je potpuno nova logika i kultura življenja, logika altruizma koju je započeo Isus, ostavio ju svojoj Crkvi, koja je kao dobra Majka poučila i odgojila sv. Roka.  Tako želi poučiti i odgojiti i nas,“ poručio je predvoditelj.

„Ljudi su Sv. Roka duž Italije, kao i njegove rodne Francuske, upamtili kao onoga koji se za njih u potpunosti založio, na kraju i sam obolio. Crkva i u ovo naše vrijeme poziva na dragovoljno služenje, karitativni i humanitarni rad.“

„Možda se netko i od vas, dragi krizmanici, oduševljava takvim služenjem. Teško je zamisliti ovaj svijet bez volontera koji se iz ljubavi prema Bogu i braći ljudima stavljaju u službu. I ovih dana imali smo prigodu vidjeti dragovoljce koji pomažu ljudima u prirodnim katastrofama. Vrlo lijepa gesta! Kako bi svijet izgledao bez tolike povorke mučenika, svetaca, blaženika, tih Božjih ugodnika. Ako bi se oduzelo sve ono što je stečeno na temelju Kristova evanđelja, ne bi ostalo skoro ništa. Zamislimo da u našoj Istri porušimo sve crkve i uništimo svu crkvenu umjetnost i povijest. Što bi ostalo? Evo, to je Crkva čiji ste članovi, dragi krizmanici, od danas još svjesniji i zreliji. Krist vas danas snaži darovima svoga Svetoga Duha. Budite vrijedni graditelji i poslužitelji svoje Crkve i svoga naroda. Neka vas na tom putu nadahnjuje primjer i prati zagovor sv. Roka“, zaključio je biskup Ivan obraćajući se krizmanicima.

Uslijedio je trenutak podjele sakramente svete potvrde.

Nakon popričesne molitve završne zahvale izrekao je župnik Butković.

Misno slavlje glazbeno je animirao župni zbor iz Funtane.

O Župi Fuškulin

Fuškulin se u povijesnim spisima prvi put spominje 1040. godine. Župa je osnovana na prijelazu 17. i 18. stoljeća Župna crkva sv. Roka izgrađena je 1750. Na mjestu ranije sakralne građevine. Zvonik, u sklopu crkve, visok 25 metara, sagrađen je 1860. godine. Župni arhiv se čuva od 1815. godine. Zvonik i crkva obnovljeni su 1991. godine.

Suradnja Župe i Grada Poreča

“Suradnjom Župe i Grada izvršeni radovi na sanaciju triju crkvi u Fuškulinu, Mugebi i Dračevcu”, navedeno je ovih dana, uz dan Župe, na službenoj web stranici Grada Poreča.

“Župa svetog Roka u Fuškulinu i Grad Poreč- Parenzo zadnjih su nekoliko godina zajedničkom suradnjom dogovorili i izvršili obnovu i sanacije na tri crkve u ovoj župi.
Tako je prije nekoliko godina obnovljena stolarija – ulazna vrata i prozori, te sanirano krovište na crkvi u Dračevcu. Nakon toga, obnovljena je i stolarija, odnosno postavljena nova ulazna vrata i sanirano krovište na crkvi u Mugebi.

Radovi su izvršeni i na župnoj crkvi svetog Roka u Fuškulinu – obnovljena je stolarija, prozori i vrata. Ove godine, također na crkvi u Fuškulinu, izvršeni su i građevinski radovi na sanaciji zvonika, sanirano stepenište i u potpunosti očišćen zvonik ove crkve.
Ukupno je tako kroz zadnjih nekoliko proračunskih godina Grad Poreč-Parenzo u obnove svih sakralnih objekata na području župe Fuškulin investirao nešto više od 12 tisuća eura (oko 91 tisuću kuna) iz sredstava spomeničke rente.
Svi su radovi dogovoreni prema potrebama mještana i u suradnji s Mjesnim odborom Fuškulin i župnikom Ivanom Butkovićem, za očuvanje objekata, te ugodniji boravak župljana i gostiju tijekom misa i vjerskih svečanosti“, donosi zapis objavljen na web stranici Grada Poreča.

Txt: G. Krizman

Foto: M Martinčević