Galižana: Biskup Štironja predvodio misu za krizmanike nogometaše

Na inicijativu članova Hrvatske nogometne reprezentacije svećenika, u Galižani je u četvrtak 6. srpnja, u Vodnjanskom dekanatu, održan duhovno-sportski susret krizmanika. Tim povodom misno je slavlje, u zajedništvu sa svećenicima nogometašima, predvodio porečki i pulski biskup Ivan Štironja. Okupilo se osamdesetak krizmanika koji su iz svojih biskupija pristigli u pratnji svojih svećenika i njihovih suradnika.

Na samom početku, sve je okupljene pozdravio župnik domaćin vlč. Vladimir Brizić a posebno biskupa Štironju, koji je ovom prigodom, kao biskup Porečke i Pulske biskupije po prvi puta u Galižani. Zahvalio mu je što je, unatoč drugim obvezama i planovima, došao podržati taj duhovno – nogometni susret koji se, kako je pojasnio, održava na dvije lokacije, u Galižani te u Žbandaju u Porečkom dekanatu. Poželio je dobrodošlicu kolegama svećenicima: izborniku hrvatske svećeničke nogometne reprezentacije vlč. Krešimiru Žiniću iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, rektoru Svetišta u Mariji Bistrici preč. Domagoju Matoševiću, generalnom vikaru Sisačke biskupije mons. Ivici Mađeru, vlč. Josipu Benku iz Kaniške Ive u Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji, vlč. Josipu Starčeviću, te svojim kolegama iz Istre: vlč. Želimiru Bagavcu iz Kaštelira, vlč. Branimiru Šapini iz Žbandaja i vlč. Goranu Levaku, župniku u Župi Gospe od Mora u Puli. Zahvalio je župljanima i vjeroučiteljima, koji su dali svoj doprinos i podršku održavanju tog susreta.

Biskup Ivan nije krio svoju radost te je na početku mise, obraćajući se mladima, naglasio da je ovo jedan od načina kako se iskazuje ljubav prema Isusu, prema Crkvi, prema Riječi Božjoj i zajedništvu. U duhu susreta koji je i sportski, naglasio je kako se kroz sportske aktivnosti, pa tako i nogomet može puno naučiti do Crkve i u Crkvi. Na tu misao nadovezao je i svoju propovijed naglasivši: „drago mi je što se ljude može naučiti igrati bilo koji sport i družiti se bez psovanja. Uvijek sam s radošću pozdravljao i crveni i žuti karton zbog psovke, što je temeljno pravilo kod natjecanja među ekipama Malonogometne katoličke lige. Prihvatite to kao nešto lijepo i važno u životu i nešto što je i stvar kulture: Ne psovati!“.

Biskup je, nadalje, svoju propovijed temeljio na svetopisamskom tekstu iz Djela apostolskih gdje se opisuje kako učenici: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko…. Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike“ (Dj 2,42-47). 

Na temelju toga teksta, biskup je naglasio neke od karakteristika Crkve i njezinih vjernika. Posvijestio je, da se te riječi mogu primijeniti u svakodnevnom životu, jer „zajedništvo je potrebno bilo gdje, od obitelji pa nadalje. A obitelj je temeljna stanica društva. Ovdje vidimo osobine Crkve. One Crkve koja nas okuplja, koja nam je majka, koja nas vodi sigurnim putem spasenja, Crkve koja nam nudi najsigurniji put do pobjede i spasenja. Mi je slušamo jer u nju imamo povjerenje“.

Obraćajući se krizmanicima, podsjetio ih je da su po sakramentu svete krizme primili darove Duha Svetoga, tj. svojevrsni „program – aplikaciju“ sa sedam darova Duha Svetoga „koji vas ‘navodi’ da budete u životu mudri, razumni, da znadete tražiti savjet, da znadete prepoznati vrijednost vjere i po njoj živjeti, da znadete prepoznati poziv Crkve, da znadete biti pobožni, i konačno, da imate strahopoštovanje pred Bogom, tj, bojazan da ne padnete u trenutcima kušnje.“

Biskup je potom nastavio: „Nakon krizme ste ostali isti. Očima nisu dostupni darovi koje ste primili ali će biti vidljivi kroz život, jer je lako uočiti čovjeka koji je mudar, razuman, pobožan… To je ono što bi trebao biti svaki krizmanik, napose ministrant, pa dobar otac, dobra majka. To su i karakteristike Crkve, koje bi trebale resiti sve njezine članove“.

Nastavljajući govor o prvoj Crkvi, biskup je posvijestio da je prva Crkva učila od apostola, Isusovih učenika. I Crkva je, kao zajednica „spasenika“, bila „dobar učenik“ onih koje je Isus postavio da je vode. Potom je naglasio zajedništvo kao vrlo važnu osobinu Crkve, koju je utemeljio Isus i naučio ju i pozvao na molitvu: „Crkva nije tek neka ovozemaljska tvorevina, već ustanova Krista Gospodina kojoj je On glava, dok smo mi svi udovi, tj. dijelovi Crkve.“ Nadalje je naglasio da je Crkva i mjesto gdje se događaju vrlo važne stvari. „Mi u crkvi slavimo Boga, euharistiju, sakramente. Crkva je ustanova koja dijeli sakramente, pomaže; Crkva je zajednica koja se raduje zbog prisutnosti Boga koji joj je obećao da će ostati s njom. Bog to obećanje izvršava, nikada ne okreće glavu od Crkve koju je ustanovio i svijeta kojega je stvorio“.

Biskup Ivan je naglasio i to da je Crkva zajednica koja uvijek privlači „spasenike“ – mami simpatije jer „Uvijek je bilo onih koji su prepoznali da je Crkva majka, da je poput svoga Učitelja – Glave, koji je sam za sebe rekao da je Put, Istina i Život.“

Nabrajajući, nadalje, karakteristike Crkve, biskup je upitao krizmanike: „prepoznajemo li u spomenutom tekstu iz Djela apostolskih ono što se traži od svakog sportaša, odricanje i žrtvu za zajedništvo i pobjedu?“ Potom ih je ohrabrio: „želim vas pozvati da u svome životu uvijek postavite visoke domete. Mi ovdje u Istri imamo blaženika, Miroslava Bulešića koji je zbog mržnje prema kršćanskoj vjeri izboden nožem. Ubijen je zato jer je volio Boga, Crkvu, Sveto pismo, Gospu, svoj narod. Zapisao je: ‘Moja osveta je oprost.’, a u posljednjim trenucima života je zavapio: ‘Isuse primi dušu moju’. O njemu je njegov duhovnik, kao maturantu, rekao da se ne bi iznenadio da jednoga dana bude postavljen na oltar. A zašto? Zato jer je bl. Miroslav imao zdrave principe, visoko je postavio svoj cilj i domet, odlučio je ostati dijete Božje do kraja života“.

U tom duhu, biskup je potaknuo mlade da razmišljajući o svom životnom pozivu, ne zaborave i da se ne boje razmisliti o pozivu u svećenički i redovnički stalež: „Crkva vas treba, draga mladeži, i nemojte se bojati izbližega slijediti Krista. Pozivam vas: hrabro naprijed“.

Posvijestio im je i važnost timskog rada pod vodstvom najvećeg izbornika, Isusa Krista. Taj timski rad se vježba u Crkvi i uči od Crkve koja je i tim i ekipa, koja ima igrače, trenere i izbornike, nadasve izbornika u osobi Isusa Krista, „Izbornika svih izbornika“. Potom je dodao: „Pozivam vas da nastojite kroz život rasti u zajedništvu, da znadete timski djelovati i raditi. Ako ćete biti egoisti, nećete ništa postići, jer sebičan igrač rijetko postiže dobre ciljeve. Moramo biti oni koji će znati dodati drugima, biti u službi drugih, poput ministranata – poslužitelja kod oltara. To je Crkva, to je poziv i ideal: slijediti Isusa koji sve daje za druge. Zato ga možemo slaviti kao Onoga koji je vrhunac svih izbornika, svih natjecanja i sportova; nasljedovati Isusa koji uvijek igra „fer play“, pa taman to, ponekad, bilo i na vlastitu štetu. Razmislite i ponesite barem koju riječ od ovoga susreta u svoj život, a posebno ponesite iskustvo zajedništva koje ste ovdje doživjeti“ rekao je na kraju homilije biskup Štironja.

Nakon „popričesne molitve“, krizmanici su biskupu i svećenicima domaćinima uručili prigodne darove.

Prije završnog blagoslova, biskup je još jednom zahvalio organizatorima, posebno onima koji su došli na ideju da se u ovoj prigodi okupe i budu „zajedno, i za jedno, da budemo za jedan cilj koji je ljubav prema Bogu i bližnjemu“. Zahvalio je svima prisutnima te zaželio da im ovaj susret pomogne da se međusobno približe, da budu bliže Isusu, Crkvi i vjeri.

Misu je glazbeno animirao Goran Gabriel Braković, na gitari, uz nekoliko pjevača iz Galižane i susjednih župa.

G. Krizman