Labinci: Biskup Štironja predvodio slavlje svetkovine sv. Ivana Krstitelja

Proslavu svetkovine Rođenja sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika istoimene župe u mjestu Labinci u Porečkom dekanatu, ove je godine predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, uz koncelebraciju više svećenika.

Na početku je uvodnu riječ dobrodošlice okupljenima, a posebno predvoditelju, uputio župnik domaćin vlč. Želimir Bagavac.

U uvodnom dijelu homilije, biskup Ivan Štironja pojasnio ime Ivana Krstitelja. Naglasio je kako ime Ivan na hrvatskom znači „Gospodin je milostiv“, odnosno „Bog se smilovao“, a krstitelj je dobio ime po službi krštenja vodom koju je obavljao, a ponajprije što je Krista krstio na rijeci Jordanu. Nadalje je podsjetio, kako Crkva slavi samo tri sveta rođendana u svojoj liturgijskoj godini, Božić – rođenje Isusovo, Malu Gospu – rođenje Blažene Djevice Marije i rođenje Ivana Krstitelja, dom svim se drugim svecima i blaženicima, blagdan slavi kao dan smrti, rođendan za nebo. „Ovima pak nabrojanima, dolazak na zemlju, i odlazak sa zemlje Crkva slavi.“

„Dobro ćemo se svi složiti da je dijete veliki dar, radost i milost. Zato se posebno radujem okupljenoj djeci i vama drage majke i očevi koji ste ih uzeli za ruku i doveli u crkvu, tamo gdje je izvor naše snage. Nemojte se umoriti svjedočiti takvo djelo“, rekao je biskup, te nastavio „da, uvijek je radost i čudo kada se djece roditi, a kada starac i starica dobiju dijete onda je to natprirodno čudo posebna milost s neba, veselje koje nema kraja. tako su to doživjeli i spomenuti supružnici, koji se nisu mogli dovoljno zahvaliti Bogu za dar sina Ivana.“

Nadalje je ukazao na misno evanđelje i riječi sv. Luke koji opisuje Elizabetu i Zahariju, kako su živjeli besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim, no nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. „Biti pravedan pred Bogom i besprijekorno obdržavati Božje zapovijedi put je prijateljstva s Bogom. U tome nam je primjer ovih divnih zaručnika.“ Nastavljajući u duhu evanđelja, propovjednik je podsjetio kako se Zahariju ukazao anđeo, osim poruke, dobio je i znak: zanijemio je i nije mogao govoriti do dana dok se to ne zgodi.

Anđelovo “zanijemit ćeš” nije prijetnja ni kazna, nego pripremanje prostora za očitovanje Božje svemoći. Bogu je očito sve moguće, nemojmo to nikad smetnuti s uma, naglasio je biskup, te nastavio „ne bi se smjelo zaboraviti da dijete nije plod ljudskoga umijeća i sposobnosti roditelja, nego je to uvijek čisti dar Božji. Dijete je dar Božje dobrote, glas nade i budućnosti u pustinji ljudske osamljenosti i ostarjelosti. Sv. Luka opisuje rođenje kao dar i čudo, uz čudesno začeće, evo još čudesnijeg rođenja, toliko čudesno da susjedi postavljaju pitanje “što li će biti od ovoga djeteta?“.

Govoreći o Zahariji, biskup je rekao, kako on „nije samo vjernik, nego i pravi Božji suradnik, jer dopušta da duh Božji govori po njemu. Bog mu je darovao usta i jezik i on to stavlja na raspolaganje Bogu“. U tom kontekstu biskup je upitao “što je brate i sestre s mojim i tvojim ustima, s mojim i tvojim jezikom? Jesu li u službi Boga?“

Opisujući pak Ivana, biskup je rekao kako je on bio navjestitelj, pustinjak i prorok, a na kraju je postao i mučenik. „U svojoj poniznosti niječe da je prorok, iako sam Isus za njega kaže da je prorok i više od proroka. Uz to, Isus za njega kaže, da „između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja.“

„Krstitelj dolazi od glagola krstiti, ‘ukristiti’, tj. nekoga ukrijepiti u Krista, učiniti učenikom, prijateljem Kristovim, a to smo upravo mi kršćani i to bismo trebali biti, i ne samo da smo pozvani biti prijatelji Kristovi, nego bismo trebali i drugima pomoći da budu i ostanu prijatelji Krista, svjedoci njegove ljubavi. Njega koji je Spasitelj naš i otkupitelj“.

Biskup Štironja je također naglasio kako su Zaharija i Elizabeta primjer ustrajne molitve i žive vjere. U tom je vidu pohvalio vjernike kako se lijepo molitvom pripremaju za svetu misu, jer „molitva je najljepša priprava za svetu misu. Sačuvajte to! Sačuvajte molitvu ne samo ovdje u crkvi, nego i u svojim obiteljima, kako zajednički kao članovi obitelji, tako i onu osobnu molitvu. Iz toga molitvenoga i vjerničkoga odnosa niče iskustvo i svijest da Bog ima posljednju riječ, odnosno da je Bog s nama na našem životnom putu, u svakom trenutku.“

Vraćajući misao na Zaharija i Elizabetu, rekao je, kako su njih sigurno smetale ljudske priče o njihovoj neplodnosti, i nemilosti pred Bogom, no strpljivo su i ponizno šutjeli i čekali i što je najvažnije i dočekali. „Bog čini zahvat u čovjekov život onda kad On osjeti da je najbolji i najpogodniji trenutak. Čovjekovo je dakle u vjeri moliti, ‘Oče budi volja tvoja’ i strpljivo ponizno u vjeri čekati, jer naše nije Boga poučavati, nego Njegovu volju osluškivati i u život provoditi. Jer, da su Elizabeta i Zaharija u mladosti dobili sina, bilo bi to sasvim normalno. No Bog u svojoj beskrajnoj mudrosti i umnosti čini djela onda kada ona najviše i najbolje govore. Strpljivo i ponizno slušanje i služenje u vjeri i vjernosti, Bog uvijek višestruko nagrađuje. Zato u svojim životnim poteškoćama i problemima znajmo biti strpljivi, ostati u vjeri, i ustrajno moliti.“

Nadalje je podsjetio, kako je za Zahariju odlazak u hram i služenje u hramu bila posebna čast i privilegij. „Učimo od Zaharije, jer posebno povlašteno mjesto za susret s Bogom je crkva, molitva, bogoslužni čini, sveta misa, ispovijed, pričest i ostali sakramenti. Upravo u tim činima susrećemo života Krista. Zato poput Zaharije radosno hrlimo u dom Gospodnji“ potaknuo je vjernike biskup.

„Sv. Ivan znak je koji upućuje na Krista. Nije samo njegovo začeće čudesno, nego i začeće svakoga od nas. Nije samo on rođen s posebnim Božjim planom, nego i ti i ja.  Svaki čovjek ima svoju zadaću i poslanje na zemlji. Nismo rođeni slučajno, niti bezveze. Nije samo Ivan bio glas u obrani istine, nego bi to trebao biti svatko od nas. Nije samo Ivan bo pozvan ravnati brda grijeha, i tako pripraviti put gospodinu, nego i ti i ja, svi smo pozvani na obraćenje. Nije samo njegova zadaća bila suprotstaviti se Herodu onoga vremena, nego je to poziv svakoga kršćanina da se suprotstavi Herodu ovoga našega vremena“, rekao je biskup, te zaključio homiliju riječima „i mi smo pozvani poput Ivana propovijedati i svjedočiti krštenje obraćenja za oproštenje grijeha, svi smo kao kršćani pozvani čuvati čistoću kršćanske vjere, svetost obitelji i dostojanstvo svakoga čovjeka. Neka nas u toj od Krista pozvanoj misiji i zadaći prati zagovor sv. Ivana Krstitelja“.

Po završetku misnoga slavlja održana je procesija s kipom sv. Ivana Krstitelja kojeg su po ulicama mjesta nosili župljani. Procesija je stala pred jednom malom starom kapelicom  gdje je biskup zazvao Božji blagoslov na polja po zagovoru sv. Ivana Krstitelja.

Po povratku procesije u crkvu te svečanog blagoslova, upriličeno je druženje uz prigodni domjenak za sve okupljene.

Txt: G. Krizman

Foto: P. Ružić