Mons. Ivan Štironja

Za svećenika Trebinjsko-mrkanske biskupije zaredio ga je biskup Pavao Žanić u mostarskoj katedrali 29. lipnja 1986. Službovao je kao župni vikar u Dračevu (1986. – 1987.). Kao mladomisnik don Ivan se javio u misije i pripremao pola godine u Londonu pripremajući se za afričke misije i učeći engleski jezik (1988.). Misijsku je djelatnost obavljao u župi Kaning’ombe u biskupiji Iringi u Tanzaniji (1988. – 1992.). Biskup Žanić ga je pozvao iz misija i poslao u hrvatsku župu u Oakville, biskupija Hamilton u Kanadi, gdje je djelovao tri i pol godine (1993. – 1996.). Uz redoviti pastoralni i liturgijski život u župi, uređivao je župni bilten i svakog tjedna govorio na radiju Torontu hrvatskim vjernicima. Žanićev nasljednik biskup Ratko Perić poslao ga je na studij liturgije u Padovu, gdje je na „Istituto di liturgia pastorale” pohađao dvije godine liturgijske predmete te ujedno pastoralno skrbio za Hrvate u Padovi i Milanu. Nakon položenih ispita biskup ga je pozvao da se vrati u Mostar, što je spremno prihvatio. Dobio je službu župnika katedrale (1998. – 2002.), a zatim je imenovan biskupskim vikarom za pastoral (2002. – 2011.) Kongregacija za evangelizaciju naroda imenovala ga je 1. ožujka 2011. godine nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine. Na toj je službi ostao do rujna 2016., a od listopada 2016. na službi je župnika i upravitelja Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima kod Ljubuškog, gdje je ostao do imenovanja kotorskim biskupom. Član je raznih tijela BK BiH. Osim spomenutih službi bio je član Prezbiterskoga vijeća, Zbora savjetnika, Nadzornoga vijeća Biskupijskoga caritasa, predsjednik Svećeničke uzajamnosti, povjerenik za mladež, povjerenik za duhovna zvanja. U „Crkvi na kamenu“ vodio je iz mjeseca u mjesec liturgijsku rubriku „Liturgija i život“, te potom misijsku rubriku pod nazivom „Za evangelizaciju naroda“. Biskup ga je imenovao dijecezanskim ravnateljem misijskih djela u prosincu 1999. Pokazao se odgovornim promicateljem raznih inicijativa u korist općih misija i posebno hrvatskih misionara. Pisao je u „Radosnoj vijesti“, glasilu Papinskih misijskih djela za područja Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sveti Otac Franjo imenovao ga je novim kotorskim biskupom 22. prosinca 2020. godine. Služi se, osim hrvatskoga, također engleskim, talijanskim i afričkim swahili jezikom. Za biskupa je zaređen u Mostaru 7. travnja 2021. u katedrali Marije Majke Crkve. Glavni zareditelj bio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić a suzareditelji barski nadbiskup i tadašnji apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj i mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Petar Palić, u zajedništvu s još 13 nadbiskupa i biskupa na čelu s predsjednicima Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanskim nadbiskupom i mertropolitom kardinalom Vinkom Puljićem, Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem i Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninskim biskupom Ladislavom Németom. Za kotorskog biskupa ustoličen je na blagdan bl. Ozane Kotorke, 27. travnja 2021. u katedrali sv. Tripuna. Sveti Otac Franjo imenovao ga je novim porečkim i pulskim biskupom 31. siječnja 2023. godine.

Biskupski grb i geslo

Dok su križ i šešir s resama nepromjenjivi dijelovi svakoga biskupskoga grba, štit i geslo nastaju osobnim izborom, poštujući grboslovna pravila. Mons. Štironja, za svoj je biskupski grb izabrao štit plave boje s jednom osmokrakom srebrnom zvijezdom, te s rezom u obliku dva crvena zastora koji stoje poput šatora te svojom bojom upućuju na mučeničku crvenu boju koja nas podsjeća na brojne svetce i mučenike koji svojim primjerom rese Kristovu Crkvu. Na heraldički desnom crvenom zastoru nalazi se Kristogram ΧΡ između grčkih slova Alfa i Omega, koja označavaju Krista Božjega pomazanika. Na heraldički lijevom crvenom zastoru nalazi se golub 35 sa sedam zraka, kao simbol Duha Svetoga i sedam njegovih darova koje biskup dijeli sakramentom svete krizme.

Geslo. Izabrani biskup Ivan svoje je geslo uzeo iz Prve poslanice sv. Ivana apostola i evanđelista, svoga nebeskog zagovornika, koje glasi: „Bog je ljubav“, latinski: „Deus caritas est“. Cjelovita svetopisamska misao iz koje je uzeto geslo, glasi: „Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu“ (1 Iv 4,16). Evanđeoska ljubav u središtu je i biskupova mladomisničkog gesla: „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka“ (Ps 89). Ljubav je jedna od tri bogooblične ili teologalne krjeposti te s vjerom i nadom postaju temelj i smisao čovjekova življenja. To je izvor čovjekove istinske sreće, mira i radosti. Kristov simbol – Kristogram. Na desnom crvenom zastoru prikazan je srebrni Kristogram ΧΡ (grčka slova „hi“ i „ro“). To su prva dva slova Kristova imena na grčkom „Χριστός“  – Hristos, što znači Pomazanik. Inicijali su to našega spasitelja i otkupitelja Isusa Krista, koji  postaju inicijali i znak prepoznavanja svakoga kršćanina. Grčka slova Α i Ω (alfa i omega) podsjećaju da je Krist punina objave i ispunjenje Očeva obećanja, početak i svršetak. On je „trajni lik Božji…“ (Fil 2,6-11). Sv. Ivan kaže: „Evo šatora Božjega s ljudima, On će prebivati s njima… Evo sve činim novo, ja sam Alfa i Omega, početak i svršetak“  (Otk 21,3-6), a u Djelima apostolskim čitamo:  „Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“  (Dj 4,12). Simbol Duha Svetoga. Na heraldički lijevom crvenom zastoru nalazi se golubica raširenih krila iz koje prema dolje ide sedam zraka. Simbol je to Duha Svetoga i njegovih sedam darova. Duh je Božji lebdio nad vodama. Sv. Matej ga u svom Evanđelju opisuje kao goluba koji dolazi nad Isusa kod krštenja na Jordanu a Očev glas obznanjuje: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3,17). Golub kao simbol Duha Svetoga označava posvetiteljsku ulogu misionarske Crkve koja je nositeljica misije koju baštini od Krista koji ju šalje u svijet:  „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“  (Mt 28,19). Duh Božji Crkvu vodi, snaži, hrabri, posvećuje te u isto vrijeme osposobljava svakoga kršćanina da sakramentalnom snagom Duha Svetoga svjedoče vjeru, nadu i ljubav, te šire mir i radost koji izviru iz Kristova Srca koji obećava svojim apostolima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Izabrani biskup Ivan svoju je župničku službu završio u svetištu i župi Studenci koja je posvećena Presvetomu Srcu Isusovu. Srebrna zvijezda dominira na plavom polju koje poput sklopljenih ruku, između dvaju crvenih zastora, dodiruju križ po kojemu je svijet otkupljen i spašen, a kojega su svojom krvlju, već u prvim stoljećima Crkve počastili sv. Tripun, zaštitnik Kotorske biskupije, sv. Mauro, zaštitnik Porečke biskupije, sv. German – prvi mučenik Pulske biskupije, bl. Miroslav Bulešić – iz nama bližega vremena, te brojni drugi mučenici 36 među kojima je i bl. Alojzije Stepinac. S križa se milost otkupljenja i spasenja izlijeva na cijeli svijet; s križa je Isus, preko svoga učenika Ivana, ostavio čovječanstvu svoju Majku, Zvijezdu mora i Majku Crkve. Sve to označava osmokraka zvijezda koja je vidljiva i na grbu pape Franje a koju je preuzeo i biskup Ivan te stavio u svoj biskupski grb kao znak vjernosti i povezanosti s Petrom naših dana. Zvijezda je resila i grb blagopokojnoga biskupa Marka Perića, koji je iz Hercegovine, kao i izabrani biskup Ivan, došao na katedru kotorske biskupije 29. travnja 1981. godine. Gospi je posvećen veći broj župa i crkava u Mostrasko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji – odakle dolazi, u Kotorskoj biskupiji koja mu je bila povjerena (2020.) kao i u Porečkoj i Pulskoj biskupiji koje mu sada povjerava papa Franjo. Više je župa posvećeno Gospi na čelu sa katedralom u Trebinju te svetištem Kraljice mira u Hrasnu, rodnoj biskupiji biskupa Ivana. Gospa se časti i u Dubravama biskupovu rodnom kraju, krsnoj župi Prenju kao i u župi Sviju Svetih, Aladinići, kojoj pripada njegova obitelj. Gospi su se rado utjecali sada pokojni roditelji izabranoga biskupa Ivana, Anica i Stojan, što je nastavljeno i u obiteljima braće i sestara. Uz to, svoju je svećeničku službu izabrani biskup Ivan započeo pod okriljem Velike Gospe u Dračevu, nastavio pod okriljem Bezgrješne u Tanzaniji, te po povratku u domovinu pod okriljem Marije Majke Crkve župnikovao u mostarskoj katedrali. Gospu vjerni puk istoka i zapada, katolici i pravoslavci cijeloga svijeta časte kao svoju duhovnu majku. Ona nas majčinski ne samo zagovara nego i ujedinjuje te na moru života vodi k Isusu. Plava boja simbol je i nebeskoga svoda koji slavu Božju kazuje i naviješta djelo ruku Njegovih (usp. Ps 19), kao i plavoga mora koje zapljuskuje Kotorsku biskupiju, čiji vjernici stoljećima žive uz more, na moru i od mora. Plavo polje grba simbolizira i beskrajna oceanska prostranstva, kao i otvorenost duha koju Kristova Crkva ima prema svim narodima bez obzira na boju kože, vjeru i naciju. Toj otvorenoj misionarskoj Crkvi pripada i biskup Ivan, koji kao bivši misionar želi biti otvoren prema svima, te Kristovim primjerom i ljubavlju želi svjedočiti svoju pastirsku službu u novoj, višenacionalnoj i viševjerskoj sredini te graditi mostove zajedništva, prijateljstva i uvažavanja prema svim ljudima dobre volje. Plava boja označava i rijeke na kojima leže sjedišta hercegovačkih biskupija, Mostar na Neretvi, Trebinje na Trebišnjici, kao i općinsko središte Stolac koje leži na rijeci Bregavi, kamo pripadaju i rodne Dubrave biskupa Ivana. Boje koje se nalaze u grbu, podsjećaju i na trobojnicu, čime se označava porijeklo i pripadnost biskupa Štironje hrvatskomu narodu, koji je već četrnaest stoljeća odan Petrovoj stolici, živeći u poštovanju i prijateljstvu s drugima narodima na ovim prostorima.