Preč. Matika predvodio Stepinčevo u Škropetima

Blagdan blaženog kardinala Alojzija Stepinca je, u jedinoj istarskoj crkvi posvećenoj tom velikanu hrvatske povijesti, proslavljen tradicionalno na prvu nedjelju nakon blagdana, 12. veljače 2023., misom poldanicom točno u podne. U prepunoj crkvi svečanu euharistiju predvodio je preč. Mladen Matika, pazinski dekan, uz koncelebraciju umirovljenog svećenika vlč. Dragutina Petrovića te župnika domaćina vlč. Rudija Koracu.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, preč. Matika je rekao „došli smo se pokloniti svjetlom liku naše hrvatske povijesti, bl. Alojziju Stepincu, koji je poput svjetionika koji nam osvjetljava put do Boga. Sveci su ljudi koji su živjeli na ovoj zemlji i vršili volju Božju. On nam danas osvjetljava put do Boga, a Crkva ga stavlja na oltar, da nas ohrabri, da se isplati za Božje stvari cijeli svoj život založiti“.

U prigodnoj homiliji, preč. Matika stavio je u središte križ. Podsjetio je, kako čitajući Stepinčev duhovni dnevnik, njegove misli, molitve vidimo da sve ide u smjeru prihvaćanja križa i mučeništva ako je to volja Božja.

U tom kontekstu je ukazao i na lik Blažene Djevice Marije, i njezina „da“ i prihvaćanja trpljenja, patnje i životnoga križa u zajedništvo sa njezinim sinom i njegovom kalvarijom.

Važno je danas imati svjedoke vjere. Oni drže i hrane Crkvu. U svim segmentima života važno je imati svjetlo, svijetle primjere koji vode, koji svjedoče da vjera i Bog imaju važnu ulogu u čovjekovu sazrijevanju i odgoju i u životnim djelima, naglasio je, te potkrijepio primjerom organiziranja zaručničkih tečajeva. Organizirajući prošle godine tečaj, propovjednik je pozvao jedan bračni par koji je 10 godina u braku, kao i jedan koji je 50 godina. Oba para su posvjedočila da u životu nije sve ružičasto, da je prisutan i križ, žrtva, odricanje.

Nadalje je naglasio, kako i život crkvene zajednice može biti označen zaboravom Raspetoga. „Može se dogoditi da častimo križ, a da se u odnosu prema sadašnjosti ni najmanje ne vodimo životom Raspetoga i porukom ustrajnoga predanja. Važnije nam je namaknuti novac za izgradnju nekog projekta, stajati uz velike ideje, idealističke potrebe koje smo sakralizirali a da se ni najmanje ne trsimo oko učvršćivanja korijena duša u Bogu, da se ne damo ni najmanje uznemiriti sadašnjim izdajama i zaboravom Boga. No, križ je, htjeli mi to ili ne trajni žalac u tkivu Crkve koji nas uvijek podsjeća da treba krenuti da treba biti bolji, da treba biti plemenitiji, da trebamo produbljivati svoju vjeru“ posvijestio je propovjednik, te nastavio „cijena Kristove krvi ne može biti neka puka duhovnjačka mantra, već je to cijena našeg spasenja koja nas potiče na otklanjanje trulih kompromisa i nečovječnih odnosa iz kojih je Bog već odavno odstranjen. Valja imati na pameti da je raspeti Isus iz Nazareta bezuvjetno pomogao ljudima, ali se njegovo pomaganje ne može svesti na djelovanje socijalno osjetljivog čovjeka ili na iskaz sućutnog srca prema ljudskoj boli. Isusa se ne može svesti na socijalnu formulu ili Židovog zrelog odnosa prema zakonu, nije ni putujući karizmatik koji bi ljude uvodio u osjećajnu duhovnost koja siti udaljavanjem od svijeta i rješava utjecaja zloga, ali nije ni puki čudotvorac koji svoju božansku moć pokazuje nad morskim valovima, i silama prirode. Nije ga se moglo svrstati u već viđene kategorije ljudskog iskustva pa i one religiozne. Sjedao je za stol sa carinicima i javnim grešnicima doticao je gubave, i otvarao obzore nad onima na rubu društva ili koji su bili nepoželjni članovi zajednice. Tako nam je Isus, na putu hoda s Ocem i ljudima pokazao u čemu se sastoji ispunjeni i zreo život. Mjera rasta i zrelosti života je bezuvjetno sebedarje“.

U tom je kontekstu predslavitelj ukazao na dva suprotstavljena pogleda na život, promašeni pokušaj spašavanja sebe kroz život za sebe i istinski spašen život u darivanju za druge. Stepinac je izabrao ovaj drugi, jer Božje kraljevstvo podrazumijeva zauzet odnos prema ljudima.

Prije završnog blagoslova župnik Koraca je zahvalio predvoditelju na dolasku i upućenim riječima, te na njegovoj spremnosti da predvodi tu blagdansku misu.

Nakon misnog slavlja sudionici su se zadržali na druženju ispred crkve uz prigodnu okrepu.

Crkva bl. Alojzija Stepinca u selu Škorpeti građena je od 1999. do 2010. godine. Kamen temeljac blagoslovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici, a posvetio ju je biskup Ivan Milovan 7. svibnja 2010. godine. U oltaru, od domaćeg kamena, pohranjene su relikvije Blaženika koje je za tu crkvu darovao kardinal Josip Bozanić. Četiri velika bočna prozora ukrašena su vitrajima s likovima velikana Crkve uz prigodne poruke:  sv. Majke Tereze, sv. Ivana Pavla II., svetog Maura i bl. Miroslava Bulešića. Vitraji su postavljeni prilozima istarskih svećenika i vjernika toga kraja. Crkva je izgrađena u skladu s povijesnim arhitektonskim značajkama sakralnih objekata u Istri, pa tako ima prepoznatljivu lopicu i preslicu. Činjenica da je crkva podignuta uz izuzetno zauzeto sudjelovanje mještana, koji su tijekom izgradnje sudjelovali i u brojnim radnim akcijama, pokazatelj je velikog štovanja koje u tom kraju postoji prema bl. Alojziju Stepincu. Prvi pokušaj pokretanja izgradnje postojao je još davne 1955. godine, no zbog sveopće društveno-političke klime tada nije ostvarena. U toj filijalnoj crkvi župe Motovunski Novaki, mise se održavaju redovito nekoliko puta tjedno, a  koristi se povremeno i za razne biskupijske susrete. 

G. Krizman