Komentar evanđelja Presvetog Trojstva

Sve što ima Otac, moje je; Duh Sveti od mojega će uzimati i navješćivati vama. Iv 16, 12-15

Komentar evanđelja o Presvetom Trojstvu napisao je fra Bojan Rizvan.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«

Riječ Gospodnja.

 Živjeti u stvarnosti Božje objave

 Ljubav Božja očitovana je kroz otkrivanje svojega života. Božja objava svoj je vrhunac ostvarila u Kristu. Krist je objavitelj zajedništva Oca, Sina i Duha. Bog se u povijesti spasenja očitovao kao jedan, no Krist – Sin Božji, otkrio je ljepotu nutarnjeg božanskoga života koji svjedoči o Bogu trojstvene ljubavi.

U snazi Božjeg govora evanđelje današnje nedjelje Presvetog Trojstva donosi nam tekst iz Ivanova evanđelja koji prenosi Isusovu oporuku učenicima, a u kojoj ukazuje na jedinstvenost i cjelovitost Božjeg života. Isus je Riječ Očeva – on sam jest Riječ. On je Riječ koju u povijesti spasenja izgovara Otac. No Isus po svojem utjelovljenju, koje je također Očev dar, postaje u svijetu djelo, čin. U Kristu Riječ je postala čin. Vječna je ljubav postala dohvatljiva čovjeku.

Krist znajući to ističe svojim učenicima: „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Spoznaja Boga jest ono što se nosi. Ne može se biti vjernik, a da odnos s Bogom ne oblikuje moj život. I zato Isus o svojim riječima govori kao o onome što treba nositi. A ono što se u životu nosi to se i vidi, to se ne skriva od drugih. Ne mogu ja sakriti ono što nosim jer to postaje dio mojega života, postaje neodvojivi dio mene. No pritom je važno znati kako obilježenost Božjom objavom, ne opterećuje hod vjernika nego mu pruža radost jer se nošenje tog ‘tereta’ Božje objave ne nosi svojom snagom ili mudrošću, nego blizinom Duha Božjega.

Božji dar čovjeku nije samo Krist. Osim Krista, Božji je dar i Duh. I to „Duh Istine“, kako kaže Isus. Bog nas nikad ne zavarava, on nas svojim Duhom želi „uvesti u svu istinu.“ Dar je Duha tu kako bi nas upućivao u svu istinu. Zanimljiv je ovaj trajni glagolski oblik po kojem stoji ‘upućivao’, a ne ‘uputio’. Duh ne upućuje odjednom, ne razotkriva sve najedanput, nego upućuje, uvodi. Takav glagolski oblik zasigurno nije slučajan, nego cilja istaknuti važnost i potrebu suradnje s Duhom. Hod vjere je hod u Duhu. Vjera je dar koji raste u hodu. I to hodu koji je otvoren nadisajima Duha Božjega. Vjera je stvarnost koja donosi spoznaju i prosvjetljuje naš razum, te je zato potrebno napredovati (pro-ficere) u spoznaji Božje ljubavi koja se može dogoditi jedino po Duhu.

Osim toga, prema Isusovim riječima, Duh je onaj koji govori, koji nadahnjuje, koji otvara prozore spoznaje, otvara vrata shvaćanju i prihvaćanju. Poslušnost Duhu očituje se u usklađenosti koraka života s njegovim svakodnevnim nadisajima.

Baš u tome se događa proslava Krista. Proslava Boga je u tome što Duh daruje nama ono što je Krist primio od Oca. Mi po Duhu bivamo uvučeni u jedinstveni odnos s Kristom koji poprima crte bratskog odnosa, budući da nam omogućuje Boga nazivati svojim Ocem. Stoga, biti vjernik objave koju dariva Krist znači ujedno biti i svjedok objave Presvetoga Trojstva. Na otajstven način po krštenju uvučeni smo u zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga, te smo pozvani živjeti kao svjedoci života ljubljene djece Očeve koja žive po Kristu u Duhu Svetomu.