»Gospodin moj i Bog moj!«, 2. vazmena n.

Komentar evanđelja druge vazmene nedjelje napisao je vlč. Ilija Jakovljević.

Nakon osam dana dođe Isus. Iv 20, 19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Nakon Isusova uskrsnuća i spoznaje praznoga groba, njegovi najbliži ga traže. Traže ga najprije na grobu, ali vidjevši prazan grob, počinju ga tražiti drugdje – sabiru se u zajednicu. Kako čitamo u evanđelju, nakon uskrsnuća jedino mjesto susreta s Uskrslim postaje zajednica učenika. Zanimljivo je da se Isus nakon uskrsnuća ne ukazuje pojedincima. Ukazuje se zajednici koja ga traži ili koja se okuplja u molitvi (žene na grobu, dvojica učenika na putu u Emaus, apostoli na moru). Crkva, župna zajednica kad se okuplja na molitvu – slavljenje euharistije, susreće Isusa.

 Među brojnim novozavjetnim tražiteljima Isusa zacijelo je jedan od najzanimljiviji likova apostol Toma. Toma je opisan kao onaj koji Isusa traži izvan zajednice. Njegov odlazak iz zajednice nije znak nevjere u Isusa, nego pokušaj osobnog puta do susreta s Uskrslim. On ne prihvaća vjeru drugih – učenici svjedoče da su ga vidjeli – želi se sam uvjeriti. Zar nismo i mi pomalo takvi? Želimo se osobno susresti s Isusom, želimo ga osobno dotaknuti, želimo čudesa u svome životu, želimo vlastito iskustvo. Toliki je broj krštenika koji Isusa ne traže u zajednici, svojoj župnoj zajednici i za svoju duhovnu lijenost – a onda pomalo i nevjeru traže alibije u raznim stvarima (ne sviđa mi se svećenik, tamo sad dolaze koji nisu prije išli, u crkvi je hladno…).

Toma Isusa ne nalazi nigdje drugdje nego baš u zajednici, u onoj zajednici koja mu je govorila o Isusu, a on nije vjerovao. Braćo i sestre, i mi Isusa susrećemo u zajednici, i susreti ćemo ga danas ako pohodimo sv. mise, ako dođemo u crkvu na molitvu; ma ne samo da ga susrećemo, već ga slušamo u Božjoj Riječi i nakon toga blagujemo, dotičemo svojim rukama, njega koji nam ozdravlja ne samo dušu nego i tijelo. Prema evanđeoskom izvještaju, Isus, kad dolazi u zajednicu, on im najprije daje svoj mir, udahnjuje u njih svoga duha i kaže: „primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im.“ Upravo danas na ovu nedjelju Božanskog milosrđa svi smo mi pozvani da pođemo na misu i da Isus u nas udahne svoga duha; da u sakramentu ispovijedi doživimo otpuštenje grijeha, te da naša duša bude ispunjena Bogom. Papa Franjo sve vjernike poziva: „Izmirite se s Bogom, ispovjediti se i doživite Božje milosrđe.“

         Nije li Toma lik suvremenog čovjeka koji će za sebe reći da vjeruje u Krista, ali se ne želi identificirati sa zajednicom Kristovih vjernika?  Svi žele krstiti dijete, pričestiti se, krizmati, oženiti u Crkvi, ali svi ne žele biti zajedničari Kristove zajednice – Crkve. Neki se javno odriču Crkve, ali kako smo čuli u današnjem evanđelju, Isusa jedino susrećemo u okupljenoj zajednici – Crkvi. Biti vjernik, kršćanin znači osjećati se istinskim pripadnikom zajednice vjerujućih. Biti vjernik znači moliti sa zajednicom i pred cijelom zajednicom na kraju uskliknuti sa sv. Tomom: „Gospodin moj i Bog moj!“.  Bog i Crkva nikog ne isključuju iz Isusove zajednice, nemojmo ni mi sami sebe isključiti; te nas uvijek Bog u svojoj Crkvi čeka raširenih ruku, blaga pogleda i milosrdna srca. Amen