Homilija nadbiskupa Zgrablića na obilježavanju obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića

U povodu 75. obljetnice mučeništva bl. Miroslava Bulešića svečanu euharistiju u srijedu 24. kolovoza 2022. u blaženikovoj rodnoj župi, Svetvinčentu, predvodio je zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić čiju homiliju prenosimo u cijelosti.

Preuzvišeni gospodine nadbiskupe Dražene, preuzvišena gospodo nadbiskupi i biskupi, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre!

1. Pozdrav i zahvala

Rado dolazim danas predslaviti ovo euharistijsko slavlje u povodu jubilarnog 75. spomendana mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića. Srdačno vas pozdravljam i zahvaljujem na pozivu preuzv. gosp. nadbiskupu mons. dr. Draženu Kutleši. Drago mi je da kao sin ovog podneblja središnje Istre i svećenik kojem je Crkva u Istri mnogo toga darovala, kao prvi nastup u Istri nakon biskupskog ređenja u zadarskoj katedrali sv. Stošije, 25. lipnja 2022., ovom svetom službom, zajedno s vama, Bogu mogu zahvaliti za dar blaženika Miroslava i svim milostima koje nam Gospodin podjeljuje po njegovu zagovoru.

2. Dan vjere

Prvu propovijed vlč. Miroslav Bulešić, mladomisnik, koja nam je sačuvana u pisanom obliku, održao je u Motovunskim Novakima, na Bijelu nedjelju, 2. svibnja 1942. Tu je propovijed započeo riječima: „Veseli me što vam mogu govoriti baš na današnji dan, jer je ovaj dan – dan vjere.“ I nama je ovaj dan, 24. kolovoza, zahvaljujući životu i svetoj mučeničkoj smrti blaženog Miroslava, postao uistinu „dan vjere“ kojem se s razlogom veselimo.

Naše obilježavanje ove obljetnice nije samo trenutak prisjećanja određenog povijesnog događaja 24. kolovoza 1947. već ponajprije „dan vjere“. Ovo je istinski dar – „dan vjere“ koju nam je u baštini ostavio blaženi Miroslav Bulešić. Ova je euharistija uistinu „dan vjere“ po kojoj participiramo na ljubavi Isusa Krista, Sina Božjega, koji je bio raspet na križ kako bi na nas izlio svoju božansku ljubav. Istovremeno ova sveta Misa izričaj je naše ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Neka i naša ljubav prema Gospodinu i bližnjemu ovog trenutka bude bezuvjetna i iskrena kao što je to bila ljubav koju nam je svojim životom posvjedočio i bl. Miroslav. Ova euharistija nam omogućuje da i mi imamo udjela u onom vrhuncu života bl. Miroslava Bulešića po kojem je iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu prolio svoju krv na današnji dan u Lanišću prije 75 godina. Zbog njegove žive vjere i potpune ljubavi je vlč. Mirosalav u nebu proslavljen i nama postavljen za primjer i zagovornika. I nas po ovom „danu vjere“ ta ista ljubav ujedinjuje i uzdiže k Bogu.

3. Poruka koja pokreće naše srce

Kardinal Angelo Amato na svečanoj euharistiji i beatifikaciji Miroslava Bulešića u pulskoj areni, 28. rujna 2013., započeo je propovijed riječima koje trajno ukazuju na svaki spomen mučeništva bl. Miroslava:

„Odmah možemo reći da je današnja beatifikacija don Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika, svetkovina mira nad ratom, bratstva nad podjelama, oprosta nad mržnjom, božanske ljubavi nad ljudskom zlobom. To je pozitivna poruka, evanđeoska, duboko božanska, koja pokreće naša srca da čine samo dobro. Don Miroslav je doslovno živio Isusovu riječ: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 15, 12). Don Miroslav je sve smatrao „prijateljima“, a nikoga „neprijateljem“. Njegovo je svjedočanstvo ljubavi: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13).

Nama je, dakle, ovaj dan „dan vjere“ ako evanđeoska poruka života i smrti bl. Miroslava pokreće naša srca da činimo dobro. I to se „danas“ odnosi na cijeli život. Jer „činiti dobro“ i nas čini da postanemo dobri i da nam bude dobro, da budemo blaženi.

Božanska i evanđeoska poruka dobra pokretala je sav život bl. Miroslava. O tome nam je najbolje posvjedočio sam Blaženik u svojim sačuvanim intimnim zapisima duhovnog života. Primjerice, dok je obavljao duhovne vježbe neposredno pred primanje podđakonata, u Dajli od 29. kolovoza do 4. rujna 1942. godine, mladi Miroslav, u dvadeset i drugoj godini života, zapisao je: „Kako si dobar, Bože moj! Ti me nagovaraš da Te slijedim, i nukaš moju pokvarenu narav, da se u te uzda i sve svoje ufanje u Tebe postavi. Moj Bože, evo me. Tvoj sam; ti radi sa mnom što Ti je drago.“

Naše dobro počinje otkrivanjem Božje dobrote. „Kako si dobar, Bože moj!“ Tako je uskliknuo u svom srcu mladić Miro. To je početak i našeg „dana vjere“. Dobrota nam se Božja očituje i daruje u njegovu Sinu Isusu Kristu. Po Isusu spoznajemo ono „kako sam ja ljubio vas“ (Iv 15, 12). U Isusu spoznajemo kako nam Bog ni svoga ljubljenog Sina nije poštedio (usp. Rim 8,31). U Kristu otkrivamo kako je Božja ljubav besplatna i bezuvjetna. Ona je veća od naših misli i želja. Ona je veća od našega srca i uma. Ona je veća od naših slabosti i grijeha. Ona je veća i jača od mržnje i zla. U Isusu otkrivamo koliko je naš život vrijedan i koliko se Bog nama daruje. U Očevoj ljubavi otkrivamo mir i smisao cijelog našeg života. Tâ nas ljubav obuzima, poziva i „nagovara“, poput blaženog Miroslava, da je živimo.

To je za svakog čovjeka izuzetno važno. Nikada nećemo spoznati istinu o sebi ako ne upoznamo istinu o Bogu. Reći će papa Franjo kako nam Krist „pokazuje bitnu čovjekovu značajku koju tako često zaboravljamo: stvoreni smo za puninu koja se može postići smo u ljubavi“ (FT 68). Zato nas Bog u našem srcu nagovara da slijedimo Isusa Krista, nuka našu ranjenu i grešnu narav da je liječimo u Božjoj milosti i uzdignemo u nadnarav. Blaženi je Miroslav toga bio svjestan i na tome je neumorno radio u svom duhovnom životu.

4. Ako nemam ljubavi sve mi fali

Mladi Miroslav, u 22. godini života, ali već itekako zreo u svojoj vjeri, svjestan da se smisao života može ostvariti samo u ljubavi, bilježi svoje misli i donosi odluke: „Moram, dakle, oponašati (nasljedovati) Krista u poniznosti, u mrtvljenju samog sebe, u poslušnosti, u ljubavi do bližnjega. Oh ljubavi, ljubavi, usadi u moje mrzlo (hladno) srce. Daj mi, o Bože, da živim samo za ljubav i za ništa više. Daj mi ljubavi, žarke ljubavi do Tebe i do svih duša… Daj da u svakom čovjeku vidim Tebe, daj da svakoga ljubim radi Tebe. Ja znam da ako ne ljubim, ništa ne činim; znam da ako mi fali ljubavi, sve mi fali… Zato, o Bože, daj mi ljubavi, ljubavi, ljubavi“ (MB, Dajla 1. 9. 1942.).

Što dublje i jasnije spoznajemo Boga to više otkrivamo koliko nam je ta ljubav potrebna. Ako nemam Božje ljubavi u sebi, sve mi nedostaje. U svijetu i drugim vidim samo negativno, zlo i neprijatelje. Nemiran sam i nezadovoljan. U ljubavi možemo napredovati ili nazadovati. Ljubav raste poput dobra stabla ili vene i suši se poput pokošene trave.

Nekoliko tjedana kasnije, u ratnim nemirima, u svoje bilješke Blaženik piše: „Gospodine… Može biti da su mi to zadnji dani, zadnji sati. Ti sam to znadeš. A kako bih ja gubo vrijeme, a ne slušao Tvoj glas i Tvoja nadahnuća! Moj Bože, govori mi, daj da te razumijem. Po Tvojoj milosti, Gospodine, prikazujem Ti se kao hostija za cijeli svoj život. Hoću po Tvojoj milosti istrošiti se kao svijeća za Tvoju čast i dobro duša“ (MB 10 .10. 1942.).

Svojstvo ljubavi je da se daruje – „troši kao svijeća“, reći će Blaženik. Ljubav se prima kao Božji dar i komunicira Bogu i bližnjemu kao dar. Ljubav se umnaža jedino darujući. Što smo manje sebični i mislimo manje na sebe, a više na Bog i bližnjega, to više Božje ljubavi stane u naše srce. Papa Franjo piše: „Čovjek je stvoren tako da se ne ostvaruje, ne razvija se i ne može pronaći svoju puninu drugačije osim ‘po iskrenom darovanju smoga sebe’ (GS 24). Isto tako ne uspijeva drugačije do kraja spoznati istinu o sebi, osim u susretu s drugima. ‘Komuniciram sam sa sobom smo u mjeri koliko komuniciram s drugima’. To objašnjava zašto nitko ne može iskusiti vrijednost života bez konkretnih lica ljudi koja ljubi“ (FT 87).

5. „Sve za sve“

Mladi Miroslav shvaća kako se u ljubavi treba rasti. „Ako u ljubavi ne rastemo, to je jako loš znak“, reći će sv. Terezija Avilska. Promatrajući u istini svoje mlado srce koje treba rasti u ljubavi, mjesec dana prije svećeničkog ređenja, Blaženik piše: „Nemam još otvoreno srce do svih. Sv. Pavao me opominje…, da nije ništa i sve njegovo, da ne vrijedi ništa ako nema ljubavi i da se uzaludno muči, uzaludno propovijeda ako mu fali ljubavi i ako to ne čini s velikom ljubavi (usp. 1 Kor 13, 1 – 13). Ljubav mi je potrebna, nužna. Daj da ljubim Boga, Majko moja, svim srcem svojim i svom dušom svojom, bližnjega svoga kao samoga sebe. Pomozi mi, Majko“ (7. 3. 1943.). Zato, zaključuje bl. Miroslav za sebe: „…s ljubavlju sa svima postupati. U svakoj osobi moram vidjeti Krista. Velika je ljubav Kristova do svih. Prošao je zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve (usp. Dj 1, 38). To neka bude i moje djelo. Svima pomoći, „sve za sve“ radi Boga i spasa duša, bez ikakvog interesa.“

Godinu dana kasnije za vrijeme župničke službe u Baderni – 1944. – kada mu je i život bio u ozbiljnoj opasnosti, njegova ljubav u molitvi predanja doživljava svoj vrhunac: „Moj Bože… Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja tvoja… Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika“ (22. 3. 1944). To je vrhunski izričaj ljubavi bl. Miroslava prema Bogu, bližnjemu i sebi.

Iz samodopadnog, gramzljivog i sebičnog srca rađa se samo pustoš, nemir, nezadovokstvo i tjeskoba. Potrošačka dobra ne mogu usrećiti čovjeka. Kad je čovjekov život zaokupljen samo vlastitim interesima i brigama, a nema mjesta za slatki glas koji potiče njegovo srce i viče u njegovoj duši da čini dobro drugome, da ljubi, ne uživa se slatka radost Božje ljubavi (usp. EG 2). Svi smo izloženi toj opasnosti. Naše se srce napaja na vrelu Božjeg prepunog srca. Blaženi Miroslav misli samo na slavu Božju, spasenje bližnjih i svoje duše. To je bio prioritet njegova, a trebao bi biti i našeg života.

6. Ljubav kao kriterij prosuđivanja

Duhovni uzrast ljudskog života, naša vjera i veličina čovjeka, mjeri se ljubavlju. Ljubav je „kriterij prosuđivanja vrijednosti ili bezvrijednosti ljudskog života“ reći će sv. Toma Akvinski. Po čemu ja mjerim svoju „veličinu“? Po količini materijalnog posjedovanja? Po stečenom znanju ili društvenoj ili crkvenoj funkciji koju obnašam? Po darovanim sposobnostima i postignutim vještinama? Po kući koju sam sagradio? Po autu koji vozim?… Razmišljam li koliko sam velik u ljubavi? Po onom dobru koje činim?

Papa Franjo u enciklici o bratstvu i socijalno prijateljstvu „Fratelli tutti“ nas upozorava: „Vjernik može biti nevjeran u svemu onom što sama vjera zahtijeva, a opet se može osjećati bliskim Bogu i smatrati se dostojnijim od drugih“ (FT, 74). Blaženi Miroslav vjeru nije ispovijedao samo deklarativno. Nije u Boga pasivno vjerovao nego je s Bogom živio. Vjerovao je njegovoj ljubavi živeći u ljubavi.

U istoj enciklici, nadalje, papa piše: „Svi mi vjernici moramo prepoznati ovo: ljubav je na prvom mjestu, ljubav je ono što nikada ne smije biti ugroženo, a najveća opasnost je ne ljubiti“ (FT 92). „Naš odnos, ako je zdrav i autentičan, otvara nas drugima koji nam pomažu rasti i koji nas obogaćuju“ (FT 89). „Snaga je u ljubavi koju Bog ulijeva“ (FT 91). „Naša naklonost prema drugoj osobi navodi da se nesebično traži njegovo dobro. Sve započinje poštovanjem, uvažavanjem, a to je ono što se u konačnosti krije iza riječi „ljubav“: ljubljeno biće mi je „drago“, odnosno smatram ga velikom vrijednošću. ‘Ljubav zbog koje mi je neka osoba draga razlog je svega dobra što joj besplatno dajem’“ (sv. Toma Akvinski) (FT 93).

7. „Svi ili cijeli smo za Boga“ (MB, propovijed, 20. 8. 1944.)

Draga braćo i sestre,

Blaženi Miroslav shvatio je ono što je najvažnije i najljepše u životu. Izabrao je ono što je neprolazno i vječno. Živio je za ono što jedino nikad izgubiti ne možemo; ono što zauvijek ostaje naše. Znao je da postoji vrijednost veća od mladosti, ovoga svijeta, ovoga života. Iz ljubavi prema Bogu i dobro bližnjih spreman je bio i na kraju i prolio svoju krv. Njegova smrt nije gubitak, nego najslađi plod života kojim se i mi danas duhovno hranimo. „Dan vjere“ blaženi Miroslav učinio je svojim „danom života“. Blaženi Miroslav govori nam kako bit života jest u tome da se puno ljubi. On nam i pokazuje u čemu se sastoji ta ljubav i kako se ona živi. Velika učiteljica Crkve, sv. Terezija Avilska, veli: „Ljubav prema Bogu se ne sastoji u većim duhovnim ugodama, nego u većoj odlučnosti da želimo u svemu ugoditi Bogu, u nastojanju, koliko možemo, da Boga ne vrijeđamo, u molitvi da se širi čast i slava Njegova, da napreduje Katolička Crkva. To su znaci ljubavi“… „Za nas se sastoji volja Božja samo u dvije stvari, a to su: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. To je ono prema čemu trebaju težiti svi naši napori“… „Najsigurniji znak… za razaznati da li obdržavamo ove dvije zapovijedi jest vidjeti s koliko savršenstva vršimo ljubav prema bližnjemu… Što više budemo vidjeli da uznapredujemo u ljubavi prema bližnjemu, to ćemo više uznapredovati u ljubavi prema Bogu… Ali zbog bijede i krhkosti naše naravi“, smatra sv. Terezija, „nećemo nikada uspjeti posjedovati savršenu ljubav prema bližnjemu, ako se ne potrudimo da se ona rodi iz ljubavi prema Bogu.“ Takvu ljubav vidimo ostvarenu u životu blaženog Miroslava.

Braćo i sestre,

neka nam „dan naše vjere“ i život ne bude bez vječnih sadržaja kako ne bismo gradili kuću našega života na „pijesku“ (usp. Mt 7, 24, 27). Gospodin ne gleda na veličinu naši djela, nego na ljubav s kojom neko djelo činimo. Ako sve činimo s Bogom, s ljubavlju, u sve ugrađujemo ljubav: u vrijeme ugrađujemo vječnost; u našu krhkost i grešnost usađujemo svetost i milost; u našu narav ugrađujemo nadnarav; u našu smrtnost ugrađujemo besmrtnost. Za svijet mržnje, netrpeljivosti, nemira – u našim srcima i obiteljima… postanimo svjetlo. Nemojmo se u tome umoriti. Ljubav – Bog je vrjednija od svake žrtve i napora. Prikazujmo Gospodinu svaku žrtvu iz ljubavi koja se može podnijeti za kratko vrijeme ovoga života, kao što je to učinio blaženi Miroslav, a možda će biti kraće nego bi svatko mislio.

Blaženi Miroslav koji je donio obilni rod života neka bude svojom vjerom hrana našoj duši da i mi oblini rodi života donesemo. Neka kraj našeg života, poput života blaženog Miroslave ne bude gubitak, već dobitak – plod.

Zagovor Isusove Majke Marije, Majke Crkve i naše nebeske Majke, koju je blaženi Miroslav volio i s toliko blizinom i toplinom zazivao, neka bude naša zagovornica i pomoćnica. Amen.