Peta korizmena nedjelja

Komentar evanđelja pete korizmene nedjelje napisao je preč. Graciano Živolić.

Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen. (Iv 8, 1-11)

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismo¬znanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Riječ Gospodnja.

HOMILIJA

U Ivanovu evanđelju ove nedjelje razmatramo sučeljavanje Isusa sa vlastitim protivnicima. Naučava u hramu i narod hrli k njemu, dok njegovi protivnici traže načina kako bi ga optužili. Tako mu privode ženu zatečenu u preljubu, pozivaju se na Mojsijev zakon i traže njegov komentar. Priziv je nepotpun kao i privođenje jer Zakon jasno kaže: “Čovjek koji počini preljub neka se kazni smrću – preljubnik i preljubnica.” Na prvo mjesto stavljen je muškarac koji ovdje očito nedostaje. Prikrivena i zla namjera lako iskrivljuje zakon koji se onda uvijek iznova pokazuje kao mrtvo slovo koje pogađa i usmrćuje slabijega. Isus ne odbacuje Zakon, niti ga dodatno komentira, kao ni ovu dobro utemeljenu optužnicu. Pisanjem po tlu ublažava prvi napad i nakratko izbjegava postavljenu zamku, tiho daje do znanja koliko vrijede slova ispisana na pijesku. Na kraju se i sam neizravno pozvao na njihov Zakon koji ne pozna milosrđa nego grijeh kažnjava smrću i time porazio svoje protivnike njihovim vlastitim oružjem. Žena nije ništa rekla u svoju obranu, ipak je spašena od sigurne smrti i osigurana joj je uvjetna sloboda. Njeni tužitelji moraju se najprije suočiti sa vlastitom optužnicom i sami očitovati svoju dvoličnost i zloću. U ovoj zgodi pomalo se nazire i slika Kristova suda istinitoga, pravednoga i milosrdnoga. A u kom svojstvu se mi na njemu pojavljujemo? Jer sada je sud ovome svijetu. Da li kao suci i tužitelji ili kao oni koji i sami trebaju milosrđa?