Govoriti istinu

 Istina kod ljudi često puta nije dobrodošla, jer ona otkriva ono što jest, a ne ono što bi oni htjeli da bude. Laž im je draža jer im ona pomaže stvoriti sliku o sebi kakvu god žele. I zato se laž tako često koristi, jer ako si rekao jednu laž, vrlo ćeš brzo morati izmisliti neku drugu, da te ne bi netko otkrio da lažeš. Ubrzo ćeš doći do toga da ni sam više nećeš znati što je kod tebe istina a što laž. Osjetit ćeš što znači živjeti u paklu.

A čemu sve to – jer moraš biti svjestan da će i drugi prije ili kasnije otkriti tvoju laž. A što onda? Nije li bolje uvijek govoriti istinu koja je jučer, danas i sutra uvijek ista. Nema onda strahovanja. Ljudi će te prihvatiti takvog kakav jesi i bit ćeš sretan. Drugi će se onda na tebe moći sa sigurnošću osloniti, ali i ti na istinite. Znat ćeš što znači živjeti u raju.

Za istinu su mnogi kroz dugi vijek povijesti bili spremni sve žrtvovati, pa i vlastiti život. I u naše vrijeme, i u našoj sredini bilo je i ima takvih. Tko bi se usudio žrtvovati za laž, ili za nju život svoj dati? Takve povijest ne bilježi.

Samo istina ima budućnost, samo će istina ostati vječno kao i svi istiniti.