„Mons. Božo Milanović – naš uzor“

Iz pera preč. Mladena Juvenala Milohanića, povodom koncerta “Istra mons. Boži Milanoviću”

 Naša udruga ISTARSKO  KNJIŽEVNO DRUŠTVO „JURAJ DOBRILA“  nasljednik je i nastavak prvotnog „Društva   Sv. Pavla za Istru“ iz god. 1945.  potom Društva svećenika  Sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, Istarskog književnog društva – koje je osnovao i mnogo godina vodio ravnatelj i predsjednik  mons. Božo Milanović. Mnogi su znanstvenici i povjesničari pisali o Mons. Milanoviću  kao svećeniku, profesoru, autoru mnogih knjiga, humanistu i narodnom čovjeku.

Na zamolbu ravnatelja Caritasa vlč. Željka Zeca, povodom  125.obljetnice rođenja, 35. obljetnice smrti  mons. Bože Milanovića i  70.obljetnice Milanovićeve Prve čitanke za hrvatske osnovne škole u Istri, odazvao sam se u ulozi aktualnog predsjednika ISTARSKOG  KNJIŽEVNOG DRUŠTVA da u kratkom osvrtu  iznesem njegove osobine koje nas i danas povezuju ili mogu i trebaju biti naše smjernice,  u okolnostima današnjeg vremena.

Prva osobina- istinski intelektualac

Božo Milanović bio je istinski intelektualac koji je zahvaljujući bistroumnosti i znanju u društvenom životu i danom momentu  znao pokazati i izabrati pravi put i način na dugovremenoj stazi te postići svoj zacrtani cilj za opće dobro naroda i zajednice. Mons. Božo Milanović je i danas inspiracija za kršćanske intelektualce. Znanje i vjera daju spoj da djeluje revolucionarno na temelju evanđelja koje traži konkretno rješenje ili praksu.

Druga osobina – humanist

Mons. Milanović bio je svećenik i humanist (kršćanski ). U Istri je uvijek svećenik bio kulturni i  prosvjetni djelatnik u narodu više nego samo obični crkveni službenik i liturgičar.

Navodim neke događaje i uspjehe iz života monsinjora :

–         njegove su riječi uvijek vjerodostojno zvučale i pred tršćanskim biskupom, isto tako i pred narodom i ostalim svećenicima.

–         u Parizu pred državnicima za pripojenje Istre  Republici Hrvatskoj,

–         pred državnim vlastima  1945.  u traženju i osnivanju biskupijskog sjemeništa u Pazinu.

Treća osobina – hrabar

Treća Milanovićeva  kvaliteta bila je mudra i razborita hrabrost.

Posebice pod  Italijom kada je i podnio prijetnje, štetu i maltretiranje od strane fašista u Pazinu i Kringi. Bila je njegova hrabrost u tiskanju knjiga i molitvenika  te zabranom i globom od strane Komiteta komunističke partije.

Njegova hrabrost bila je i u tiskanju vjerskih  novina „Gore srca “ i kalendara „Istarska Danica“. Zato se kod Milanovića vjera i društveni sistem mora opravdati razumom i zaključkom: za dobro djelo ili dobronamjerni cilj, treba trpjeti i žrtvovati.

Četvrta osobina – diplomat

Mons. Božo Milanović bio je diplomat. Istra  je područje gdje žive pripadnici različitih etničkih skupina, ali je bilo važno u tom poslijeratnom ambijentu (nakon 1945.) prikazati da je Istra po većinskom narodu hrvatska zemlja. Da su Hrvati većinski narod u Istri pokazale su matične knjige koje je koristio i predstavio savezničkoj komisiji u Parizu. U toj je realnosti bilo važno i osnovno utkati ljudima svijest o vlastitom dostojanstvu i nacionalnom identitetu. Toga bi morali možda i više nego ikad i danas biti svjesni.

Kad je u ljudima jasan identitet i osobna vjera u Boga i vjerska tradicija, onda se može uspješno djelovati kao diplomat u ime vjerske slobode i etničke ravnopravnosti.

Tako se Milanović odnosio prema komunistima i odlučivao na suradnju s državnom vlašću za opće dobro naroda posebice, te za funkcioniranje klasične gimnazije i sjemeništa po njegovom principu – bolje je pribjeći  kompromisu  na društveno kulturnom području, za održanje i dobro kulturne i vjerske baštine, nego suprotstaviti se i izgubiti sve.

Iz knjige moje uspomene i drugih Milanovićevih knjiga isčitavaju se sljedeće njegove mudre izreke i ideje vodilje kao:

Politički režimi prolaze a narod ostaje.

S protivnikom, ako nije moguće rješenje, traži kompromis.

Za opće dobro treba stupiti u dijalog pa makar i sa političkim neprijateljem.

(bivši komunistički sustav)

U životu i radu uvijek- uz Božju pomoć i jaku volju.

Zaključujem – premalo sam rekao o mons. Milanoviću u ovom  osvrtu, ali za nas Istrane i Hrvate znajte;  ostaju tri zaslužna i poštena istarska velikana, a to su biskup Juraj Dobrila, Matko Laginja i mons. Božo Milanović  koji su svoje življenje i životno djelovanje  žrtvovali za Boga, za istarski i hrvatski puk, za narod. Zato moramo o njima govoriti, propagirati njihov modus vivendi, u poštenju i poštivanju drugih, nasljedovati  njihove vrline i pozitivne kvalitete koje za vazda ostaju kao stalne životne vrednote u današnjem turbulentnom vremenu za održavanje i opstanak našeg hrvatskog naroda, društva, Crkve i obitelji.

U Pazinu, 18.prosinca 2015.

Mr.sc. Mladen Juvenal Milohanić, svećenik, predsjednik Istarskog književnog društva ¨ Juraj Dobrila ¨