Zlatna misa preč. Milohanića

Preč. Mladen Juvenal Milohanić, župnik u Bujama i dekan Umaško – oprtaljskog dekanata, je u nedjelju, 8. studenog, u Crkvi Majke Božje od Milosrđa u Bujama proslavio 50. obljetnicu svećeništva.

Moderator slavlja bio je novigradski župnik vlč. Luka Pranjić, koji je prije početka misnog slavlja pročitao svečarov životopis. Prigodnu homiliju pred prepunom crkvom izrekao je vlč. dr. Josip Grbac, umaški župnik.

Pedeset godina oranja na njivi Gospodnjoj može biti puno ili malo, ali svakako je puno ako se rad na Božjoj njivi shvati ozbiljno, jer svakome se cvijetu, od najljepšeg do najneuglednijeg treba pristupiti s mnogo pažnje i na pravi način, prikazao je slikovito dr. Grbac pastoralno djelovanje svećenika. Za ostvarenje svećeničkog poziva preč. Milohanića svakako, osim Bogu, treba zahvaliti i ljudima koji su u mladosti upućivali toga dječaka da se odazove Božjem pozivu. Nije lako vući brazde kada ih netko Drugi zacrtava, naglasio je dr. Grbac, no upravo je dopuštanje da Bog vodi naš život, i žrtvovanje vlastite slobode zbog toga, tajna uspješnog svećeničkog života. Tko to ne ostvari ostaje ‘zanatlija’, liturg, koji dijeli sakramente kao na proizvodnoj traci. Ljepota i uspjeh svećeničkog poziva je učiniti da ljudi uživaju u Bogu. Don Mladen je tijekom 5 desetljeća svoje službe neumorno usmjeravao pogled prema Bogu u prema ljudima, svjestan da osim razvijanja vlastite duhovnosti svećenik mora biti i učitelj, da mora znati odgovoriti na dvojbe povjerenih mu vjernika, da mora znati pomoći vjerniku razumski osmisliti život, naglasio je propovjednik. U tom smislu je don Mladen odigrao važnu ulogu u Istri, on se nije zadovolji redovnim studijem, on je nastavio raditi na svom obrazovanju, proučavati crkvenu povijest, književnost, arhivistiku, te je zasigurno jedan od ponajboljih poznavatelja velikana ove mjesne Crkve poput biskupa Jurja Dobrile i mons. Bože Milanovića. Knjige koje je on objavio služe kao udžbenici u datim segmentima obrazovanja novih generacija, naglasio je propovjednik. Problem je modernog kršćanina što pomalo vjeruje u korisnog Boga i ne zna uživati u Božjoj blizini, a za to smo odgovorni i mi svećenici, rekao je dr. Grbac. Upravo zato raduje ovako veliki broj vjernika okupljenih na ovom slavlju. Mnogi su svećenici kroz istarsku povijest ostavili upravo takav trag na njivi Gospodnjoj uj Istri, znali su ljudima pokazati ljepotu življenja u Božjoj blizini, Istra hitno potrebuje takvih svećenika, i svi se mi trebamo truditi postati takvi svjedoci vjere i Boga, zaključio je dr. Grbac.

Na kraju misnog slavlja uslijedili su čestitari sa prigodnim darovima. Čestitke su izrazili predstavnici župe Buje na hrvatsko i talijanskom jeziku, župljani župe Triban te predstavnici rodbine. Zlatnu plaketu u ime Biskupije svečaru je predao dr. Grbac. Čestitke slavljeniku izrazio je i gradonačelnik Buja Edi Andrijašić.

Uslijedio je ofer, čašćenje mladomisničkog križa.

Na izlazu iz crkve dijeljene su prigodne spomen sličice sa svečarovim mladomisničkim geslom: iz poslanice sv. Pavla ap. „Ne tražim što je vaše, već vas.“.

O svečarom bogatom životopisu prije misnog slavlja veoma je prigodno govorio vlč. Pranjić. Don Mladen Milohanić, krsnog imena Juvenal, rođen je 6. svibnja 1940. godine u župi Tinjan od pobožnih roditelja zemljoradnika Bože i Marije Brečević, kao njihovo šesto dijete. Niže razrede osnovne škole pohađao je u rodnom Tinjanu a više u Pazinu.

1955. godine upisuje se u Biskupsko sjemenište u Pazinu gdje s uspjehom polaže maturu, nakon čega u istome mjestu započinje svoje školovanje na Visokoj Teološkoj školi. Godine 1959. odlazi na odsluženje vojnog roka u Makedoniju. Po povratku iz vojske upisuje se na Teološki fakultet u Zagrebu gdje stječe diplomu teologije 1968. godine.

Zaređen je za svećenika po rukama biskupa dr. Dragutina Nežića u Puli 11. srpnja 1965. godine. Mladu Misu održao je u rodnom Tinjanu 28. kolovoza iste godine. Kao mladomisnik dobiva od biskupa dekret za župnog vikara u Vodnjanu i upravitelja župa Juršići i Galižana.

Život velečasnog Mladena uvelike je obilježila teška prometna nesreća koju je doživio 1971 godine u Limskom kanalu; nakon jednogodišnje rehabilitacije, zdravstveno još uvijek u nemogućnosti aktivno vršiti pastoralnu službu, upisuje se na Pedagošku akademiju u Puli 1972 godine. Nedugo zatim biva imenovan za župnika u Labinu i Podlabinu gdje ostaje idućih 8 godina. 1980. godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru stječući akademski naziv profesora talijanskog jezika i južno-slavenske književnosti. No njegov akademski put ovdje se na završava; željan novih znanstvenih spoznaja i odlučan posvetiti se nečemu što će biti od konkretne koristi Crkvi u Istri, u Beču 1982. godine postiže stupanj magistra znanosti, usko specijalizirajući iščitavanje glagoljskih knjiga i rukopisa. U to vrijeme kao kapelan u Breitenfurtu kraj Beča usavršava se i u arhivistici.

Župe Buje i Triban preuzima 1983. godine, te kasnije u kraćim razdobljima excurrendo upravlja i župama Kaštel, Kršete, Krasica i Momjan . 12 godina predavao je latinski i vjeronauk u srednjim školama u Poreču i Bujama. Obnašao je i službu umaško – oprtaljskog dekana u vremenu od 2010 do 2015. godine. Višegodišnji je biskupijski povjerenik za spomeničke orgulje i član vijeća za arhive biskupije. Aktualni je predsjednik IKD ”Juraj Dobrila” u Pazinu, obnašao je službu potpredsjednika Matice Hrvatske ogranka Umag i Pazinskoga Memorijala, bio je suradnik Istarske Danice i raznih zbornika, autor je četiriju knjiga i član uredništva DAPA. Osobit je štovatelj lika i djela biskupa Jurija Dobrile. Do daljnjega obnaša službu župnika u Bujama i Tribanu.

”Hajdete za mnom! Učinit ću vas ribarima ljudi!”, poziv je kojega je Krist uputio prvim učenicima na obalama galilejskoga mora. Isti poziv odjeknuo je u srcu i umu jednog tinjanskoga mulca prije mnogo, mnogo godina. On je na taj uzvišeni poziv odgovorio drhtavim glasom izgovarajući ”Evo me”, 11.7. 1965. u pulskoj katedrali na dan svoga ređenja. Danas pred nas staje čovjek sijedih kosa ali vedra lica, želeći nam posvjedočiti Božju vjernost obećanjima i potvrditi svoju vjernost davnom odazivu. Mi želimo danas zahvaliti Bogu na njemu i on danas zajedno sa nama želi zahvaliti Bogu, prepoznajući u povijesti svoga izabranja i službe Božje milosrđe, uzdajući se u sadašnjem trenutku u Božju milost, i oslanjajući se u svojoj budućnosti na Božju providnost, zaključio je vlč. Pranjić.

Prečasni Milohanić dekan je Umaško-oprtaljskog dekanata od 1. srpnja 2010.

Referent je za restauriranje povijesnih orgulja, delegat u Vijeću crkvene arhive te član drugih tijela biskupije.