Knjiga ređenja u Pićnu (1632.-1783.)

U Pićnu je predstavljeno najnovije izdanje Državnog arhiva u Pazinu, „Knjiga ređenja u Pićnu (1632.-1783.)“ mr. sc. Jakova Jelinčića

U nedjelju, 16. kolovoza 2015., o blagdanu sv. Roka, suzaštitnika Pićna, kada se ondje ujedno slavi i Dan općine, nakon misnog slavlja koje je predvodio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša u prostoru Centra za nematerijalnu kulturu predstavljena je nova knjiga mr. Jakova Jelinčića „Knjiga ređenja u Pićnu (1632.-1783.)“, o ređenjima u povijesnoj Pićanskoj biskupiji. Djelo je to koje će suvremenoj javnost otkriti još jedan fragment života tog nekadašnjeg sjedišta biskupije sv. Nicefora, ali, kroz svojevrsni multidisciplinarni pristup donosi i mnoštvo podataka, detalja i zanimljivosti o modusu vivendi ljudi toga vremena, s posebnim naglaskom na život posvećenih osoba, što se dakako iščitava iz detalja vezanih uz primanje različitih redova.

O knjizi su na predstavljanju govorili: načelnik Općine Pićan Ivan Franković, pićanski župnik preč. Antun Kurelović, porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša, ravnatelj Državnog arhiva u Pazinu dr. Elvis Orbanić, ravnateljica Hrvatskog državnog arhiva dr. Vlatka Lemić, recenzentica dr. Mirjana Matijević-Sokol i autor, mr. Jakov Jelinčić.

Knjigu ređenja u Pićnu kroz 151 vodilo je sveukupno 11 biskupa, Prvi je bio biskup Bobek, posljednji biskup De Piccardi s kojim završava djelovanje biskupije, a najviše upisa nalazimo od biskupa Josipa Bonifacija Cecottija. Kao posebnu vrijednost knjige autor ističe činjenicu da se u njoj nalazi upis 1181 klerika koji su primili 3195 redova, a za primanje prve tonzure upisana su 332 pripravnika za klerikalni stalež. Važno je napomenuti da se tada primalo 4 niža i 3 viša reda. Iz Pićanske biskupije ređenika je bilo tek 131, jer je to bila mala biskupija, ostali dolaze iz raznih krajeva, iz čak 19 biskupija, iz preko 200 župa, sa područja Italije, Slovenije i Austrije. Osim upisa ređenja, biskupi, odnosno njihovi kancelari pišu i o drugim stvarima, primjerice o blagoslovu crkava, o posvetama oltara, što je bitno za povijest umjetnosti, pa tako saznajemo za postojanje sakralnih objekata kojih više nema upravo na temelju tih zapisa, ističe autor. Pićanski biskupi bili su uglavnom siromašni, pa su nerijetko djelovali u raznim carskim službama. U knjizi postoje i razni dokumenti koji se odnose na kandidate; kandidat je, naime, morao imati posjed, svoju imovinu, jer Crkva ga nije mogla uzdržavati pa postoje darovni ugovori roditelja i druge rodbine. Tu se vidi koji su posjedi postojali, i zanimljivo je primijetiti da su većinom nosili hrvatske nazive. Ta se biskupija protezala na svega 12 župa i 6 kapelanija. Osim Pićna jedina veća župa bila je Gračišće koja je dala daleko najveći broj ređenika, više nego sam Pićan. Knjiga je djelomično oštećena vlagom što je predstavljalo problem kod čitanja, pa je, autor u svom istraživačkom radu nerijetko morao koristiti tehnologiju ultraljubičastih zraka i druga tehnološka dostignuća uobičajena u arhivistici.

Ovo kapitalno djelo mr. Jelinčića, dugogodišnjeg djelatnika i ravnatelja Državnog arhiva u Pazinu, koje je na predstavljanju od svih govornika prikazano sa zasluženim pohvalama, plod je autorovog petogodišnjeg intenzivnog rada, iako je on Knjigu ređenja zamijetio još davne 1971. kod popisivanja arhivskog gradiva župa po Istri. „Knjiga ređenja u Pićnu (1632.-1783.)“ osim uvodno povijesti Pićanske biskupije donosi prijepis originalne knjige s velikim brojem preslika originalnih stranica.

Autor nadalje donosi podatke o biskupima zarediteljima, popis ređenika s prikazom prezimena po mjestima iz kojih dolaze. Poseban osvrt autor je posvetio značajkama jezika i pisma. Kazalo donosi mnoštvo različitih pristupa pa će tako ova knjiga biti od izuzetne koristi širokoj paleti znanstvenika koji tom povijesnom periodu pristupaju s različitih aspekata. Rad sadrži 400 bilješki. Dodatnu vrijednost u međunarodnoj upotrebljivosti knjizi daju i lijepi sažeti prikazi na engleskom i talijanskom jeziku koji se nalaze na kraju knjige.

Na dan predstavljanja bilo je moguće uživo vidjeti originalnu knjigu koja se čuva u pićanskom župnom uredu.

Nakladnika knjige je Državni arhiv u Pazinu, a sunakladnik Općina Pićan. Urednik izdanja je ravnatelj DAPA dr. Elvis Orbanić, recenzenti su dr. Mirjana Matijević Sokol i akademik Franjo Šanjek, tajnica Karmen Markezić. Lekturu knjige odradila je Orijana Paus, korekturu Eda Vlahov, a za izvanredno grafičko oblikovanje zaslužan je David Ivić. Naklada je 300 primjeraka.