Zlatna misa vlč. Širola

Vlč. Romano Širol, svećenik Porečke i Pulske biksupije, proslavio je u nedjelju, 26. srpnja, 50. obljetnicu svećeništva. Zlatomisnik je svoj jubilej, po osobnom htijenju, proslavio misnim slavljem u kapeli Svećeničkog doma “Betania”, u krugu umirovljenih svećenika te nekolicine iz najuže rodbine.

Vlč. Širol rođen je u selu Tončaki, nedaleko Žminja, 15. veljače 1937. godine od oca Josipa i majke Ruže rođene Milotić. osnovnu školu pohađao je u Pićnu, a gimnaziju u Pazinu, Rijeci i Zadru. Teološki studij završio je pri Visokoj teološkoj školi u Pazinu. Za svećenika je zaređen 11. srpnja 1965. godine, a dva tjedna kasnije, 25. srpnja, svoju je Mladu misu proslavio u Pićnu.

Prve župe u kojima je djelovao bile su Kringa, Muntrilj i Beram, gdje je bio od 1965. do 1968. Te godine biva premješten u župu sv. Matej – Cere od kuda ex currendo upravlja i župom Sv. Ivanac. Na tim dvjema župama ostaje sve do umirovljenja u siječnju 2015. godine.

U prigodi svog zlatomisničkog jubileja svečar se je sa zahvalnošću spomenuo svojih pokojnih roditelja, pokojnog brata Otavija i sestre Ane. Istaknuo je kakao je upravo ona na neki način zaslužna za njegovo svećeništvo, jer je vidjevši njegovu želju otišla tadašnjem njihovom župniku Ceku koji ga je uputio u sjemenište kod riječkih salezijanaca. Govoreći o vremenu svoga školovanja spomenuo je i činjenicu da je gimnaziju pohađao u više škola jer su tadašnje vlasti često zatvarale sjemeništa.

U prigodnoj homiliji svečar je naglasio činjenicu da Isus stavlja čovjeka u sredinu, počeo je nahranivši mnoštvo, ali nije se zaustavio na tome, želi dovesti ljude Bogu. U današnjem je svijetu vrijednost čovjeka veoma srozana, nerođenima se život oduzima kao da nemaju nikakva prava ni dostojanstvo, posjetio je propovjednik. Kršćanin bi u čovjeku trebao vidjeti prije svega dijete Božje, a ne zauzimati stav s obzirom na godine, spol, simpatije, nacionalnost, ili išta slično. Poslanje je Crkve braniti život i dostojanstvo čovjeka kao djeteta Božjega. Vjernici trebaju živjeti dostojno svoga kršćanskog života na koji su pozvani, a ne rasipati snagu ma nebitne materijalne stvari, naglasio je vlč. Širol. Napose je istaknuo važnost svećenikove službe posvećivanja u dijeljenju sakramenata, čemu materijalno također nikada ne bi trebalo biti zapreka. Svečar je još istaknuo kako svećenički poziv treba širiti svoje zrake na sva zanimanja, družeći se s ljudima svih profesionalnih profila svećenik treba prožimati njihove živote Božjom prisutnošću, zaključio je propovjednik.

Slavljenik se na kraju sa zahvalnošću prisjetio župljana u župama gdje je djelovao, spomenuvši kako za njih moli i prikazuje mise, napose za pokojnike iz tih župa. Posebno je istaknu potrebu molitve za mlade, kako bi se znali oduprijeti napastima zla suvremenog svijeta.

Svečanost je završena prigodnom pjesmom „Tebe Boga hvalimo”.