HomilijeNovosti

14. nedjelja kroz godinu

Promišljanje o čitanjima 14. nedjelje kroz godinu napisao je vlč. Josip Peteh.

Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju. Mk 6,1-6

„U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.“

Riječ Gospodnja.

Današnja nas čitanja upozoravaju na tvrdoću srca! Bogu je poznato to naše stanje i on šalje svoje proroke i na kraju samoga Isusa Krista da nas izliječi od tvrdoće naših srca. Bog šale proroka Ezekiela Izraelcima da znaju da ima proroka u Izraelu. I mi smo potrebni proroka i nama je potreban omekšivač za srce, a onda smo i sami poslani kao proroci,

kao oni koji svima pokazuju da ima proroka u Izraelu, da ima Boga koji se zauzima za čovjeka. Isus se čudi nevjeri svojih sugrađana, svoje obitelji, čudi se nevjeri nas koji smo njegova braće i sestre. On je s nama spreman za akciju a mi mu zbog tvrdoće srca, zbog nevjere, ne damo da djeluje, da nas izbavi od svih zala. Molimo ga da nas oslobodi naših slabosti a zaboravljamo na njegovu snagu. Kao i Pavla potiče nas da svoje pouzdanje ne stavljamo u svoju snagu i da se ne prepustimo svojim slabostima, jer snaga se Božja očituje u našim slabostima. Kao što je Isus rekao Pavlu “Dosta ti je moja milost!

Dosta nam je njegova milost, dosta da nadvladamo tvrdoću svoga srca i svaku nevjeru,

dosta da možemo i mi sami biti svjetlo Božje ljubavi. Dosta nam je njegova milost da u svojim slabostima i svoj svojoj snazi budemo u potpunosti njegovi, da s njim dijelimo život i smrt, radost i tugu, snagu i slabost, da s njim budemo sada i u vječnosti!