In memoriam – S. M. Zdravka (Slavica) Petrović
S. M. Zdravka (Slavica) Petrović
Sestra Služavka Malog Isusa
(1939. – 2021.)
U bolnici u Puli, 18. svibnja 2021. godine, u 82. godini života i 61. godini redovničkog života, okrijepljena svetim sakramentima, blago je u Gospodinu preminula s. M. Zdravka Petrović, koja je živjela i djelovala u župi Plomin, sa svojom braćom svećenicima vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom Petrović.
Sestra Zdravka Petrović rođena je 20. srpnja 1939. u Režancima, u župi Svetvinčenat, od oca Mate i majke Agate rođ. Štoković. Rasla je i odgajala se u uzornoj katoličkoj obitelji i u župskoj zajednici, u katoličkom i rodoljubnom duhu, skupa s dvoja dva brata, koji su postali svećenici: vlč. Branimirom Aleksandrom i vlč. Dragutinom.
U šesnaestoj godini života, u siječnju 1955. godine došla je u Družbu sestara Služavki Malog, u zajednicu sestara Služavki Malog Isusa u samostanu otaca franjevaca konventualaca u Puli, u kojem su sestre obavljale domaćinske poslove. Sa sestrama godinu dana kao redovnička pripravnica moli i radi, a zatim odlazi u samostan u Samoboru, gdje pohađa i završava osmi razred osnovne škole. Slijedeće dvije godine, 1957. i 1958., živi u generalnoj kući Družbe u Zagrebu, te pohađa muzičku školu.
U novicijat ulazi 14. kolovoza 1959. u Zagrebu. Privremene redovničke zavjete polaže 15. kolovoza 1960. godine, a doživotne 15. kolovoza 1966. godine u Zagrebu. Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta pet godina boravi u samostanu u Vrgorcu, gdje vrši službu voditeljice crkvenog pjevanja u župi, drži satove klavira i brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Dolazi 14. veljače 1966. u Trilj, gdje vrši službu katehistice, voditeljice crkvenog pjevanja, uređuje župsku crkvu i crkveno rublje. Od 1. rujna 1967. do 6. listopada 1970. u župi Rovinj, u Istri, u kojoj su djelovale sestre Služavke Malog Isusa, vodi crkveno pjevanje, vrši službu katehistice i uređuje crkvu.
U listopadu 1970. dolazi u zajednicu sestara u Trogiru. Kroz deset godina vrši službu orguljašice i voditeljice crkvenog pjevanja u katedrali, ima vjeronauk u župi, brine o urednosti katedrale i pripadajući joj crkava i crkvenog rublja. Od prosinca 1980. do siječnja 1982. godine u Ćilipima vrši službu sviračice i voditeljice crkvenog pjevanja, katehistice, te brine o urednosti crkve i crkvenog rublja. Ujedno vrši službu učiteljice juniorki Splitske provincije.
Od siječnja 1982. do kolovoza 1998. godine živi u Istri, u župskoj kući u župi Sv. Nedjelja, gdje pomaže teško bolesnim roditeljima i braći svećenicima vlč. Sandri i vlč. Dragi. Roditelji se nisu mogli brinuti sami o sebi, bila im je potrebna stalna pomoć drugih. Imali su samo njih troje djece: dvojicu sinova svećenika i s. Zdravku kao redovnicu, a četvrto im je dijete umrlo kao malo dijete. Imajući u vidu posebne prilike i potrebe obitelji, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, 1992. godine dala je dozvolu da s. Zdravka Petrović boravi zvan redovničke zajednice i njeguje bolesne i nemoćne roditelje, koji su živjeli kod sinova svećenika na župama u kojima su djelovali: u Svetoj Nedjelji, Kringi i Plominu. Uz brigu za bolesne i nemoćne roditelje s. Zdravka pomaže svojoj braći svećenicama u pastoralnom radu, svira i vodi crkveno pjevanje, pomaže u vjerskoj pouci djece, uređuje crkveno rublje, pomaže siromašne, obilazi starije i bolesne osobe u župi. Otac Mate umro je 17. travnja 1997. godine. Od kolovoza 1998. s. Zdravka u župskoj kući u Kringi njeguje majku Agatu, koja je umrla 10. kolovoza 2008. godine. Od 10. siječnja 2010. godine do svoje smrti živi u župskoj kući u Plominu, gdje je župnik vlč. Sandro, te je i dalje na ispomoći svojoj braći vlč. Sandru i vlč. Dragi, koji su bili već istrošeni i narušenog zdravlja i bili potrebni pomoći s. Zdravke. Sve troje od tada žive zajedno u župskoj kući u Plominu. Pomaže jednom i drugom bratu u pastoralnim potrebama župa u kojima djeluju. Iako i sama narušenog zdravlja, sve čini da im olakša svećenički život i bude im na pomoć u vođenju domaćinstva domaćinskim i župskim poslovima. Žive skromno i jednostavno, zadovoljni malim stvarima, gorljivi u molitvi i radu, uvijek spremni pomoći drugima oko sebe. Suosjećaju sa siromašnima i potrebnima u župi i izvan nje. Sestra Zdravka majčinskim okom i ljubavlju zapaža potrebne i potiče braću i sebe da još više čine dobra drugima. Samo je Bog poznato koliko je dobra s. Zdravka s braćom učinila malim, skrovitim dušama, materijalnom pomoću, duhovnom utjehom i duhovnom pomoći.
Sestra Zdravka bila je redovnica svakodnevne jednostavnosti i dobrote. Resila ju je skromnost, spontanost, radost, vedrina i oduševljenost Kristom i zahvalnost za dar svećeničkog poziva njezine dvojice braće i njezin odaziv na redovnički život, za primjer čvrste vjere i pobožnosti svojih roditelja. Isticala se dobrotom srca i plemenitošću duše. Uvijek spremna drugoga čuti i razumjeti. Imala je majčinsko i milosrdno srce. Radišna i odgovorna u povjerenim službama, angažirana u raznim crkvenim događajima na župama gdje je pastoralno pomagala kao sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja. Vjerskom poukom djece na župama i savjetom mnoge je dovela k Isusu i uputila ih u vjerski život. Od vjernika bila je obljubljena kao dobra, radosna i uzorna redovnica. Bila je žena, redovnica duboke vjere i molitve, a osobito je gajila pobožnost prema Majci Božjoj. U svojim zdravstvenim teškoćama, kojih je dulji niz godina imala, bila je strpljiva i predana u ruke Božje.
Živo je pratila je sva zbivanja u svojoj Družbi i Provinciji. Veselila se i radovala zajedničkim susretima, hodočašćima i proslavama u Družbi i Provinciji. Bila je sretna kad bi mogla s bratom vlč. Dragom doći za pojedine prigode u provincijsku kuću u Splitu i obići sestre u okolnim samostanima. Redovito je obavljala godišnje duhovne vježbe. Pomno je pazila da ne zaboravi čestitati imendan koje sestre, i uvijek se interesirala za bolesne i starije sestre, telefonski ili pismeno im uputila riječ ohrabrenja. Radi potreba obitelji živjela je 39 godina izvan svoje redovničke zajednice u službi ljubavi bolesnim roditeljima i braći svećenicima u rodnoj Istri, ali je duhom uvijek bila uz svoju redovničku zajednicu, s njom živjela i osjećala, za njezine potrebe sa svojom braćom svećenicima dnevno molila. Bila je duhovno povezana i skladno surađivala s redovnicama drugih redovničkih zajednica koje djeluju u porečko-pulskoj biskupiji, i sudjelovala na zajedničkim susretima redovnica. Posebno je cijenila oce pavline iz sv. Petra u Šumi, koji su joj bili duhovnici i duhovno je krijepili, s kojima su ona i njezina braća svećenici uvijek bili povezani. Puno je molila i žrtvovala se za svoju Istru, za porečko-pulsku biskupiju, za Hrvatski narod i Crkvu u Hrvata, i druge na to poticala.
U Puli je započela redovničku kandidaturu, bližu pripravu za redovničko posvećenje u Družbi sestara Služavki Malog Isusa. Uz župske kuće u Plominu prije nekoliko dana smještena je u bolnici u Puli, radi intenzivnog liječenja od covid-19. Tu je 18. svibnja 2021. godine završila zadnja postaja njezinog križnog puta, te se nakon patnje blaženo preselila u kuću Oca nebeskoga. Duboko vjerujemo da sada u nebeskom kraljevstvu gleda lice Božje i uživa nebesku slavu i društvo svetih. Gospodin joj bio vječna nagrada za njezino uzorno svjedočanstvo vjere i ljubavi prema Njemu i svima koji su se našli na njezinom životnom putu, kojima je pružila trag Božje dobrote i milosrđa, Božje blizine i ljubavi. (s. Maneta Mijoč, provincijska tajnica)