Peta vazmena nedjelja

Komentar 5. vazmene nedjelje napisao je preč. Dalibor Pilekić.
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.

Iv 15,1-8;                                                           

»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze.

Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« Riječ Gospodnja.

 Privilegij susreta s uskrslim Kristom uskoro će nestati, jer Isus ima biti uzdignut u Nebo i stati s desna svome i našem Ocu. Utvrđivanje učenika u uskrsnoj vjeri Isus završava dvjema prekrasnim prispodobama. Prvu smo čuli prošle nedjelje kad nam je Isus sebe predstavio kao Dobrog Pastira, koji svoj život polaže za svoje ovce. Drugu slušamo ove nedjelje gdje nam Isus govori o odnosu u novom Savezu u kojem je On trs a mi loze. Židovima je ova slika jako dobro poznata iz Staroga Zavjeta gdje proroci više puta prikazuju Izrael kao Božji vinograd.

Novi Savez predstavlja cijeli svijet kao Božji vinograd. Isus nije važan samo za Židove – nego apsolutno za sve ljude. Isus u ovoj prispodobi predstavlja cijeli svijet kao Božji vinograd. Isus je jedini trs – nema drugih trsova. Svi ljudi su loze – ne samo mi koji se smatramo kršćanima – nego i svi drugi ljudi. Ljudi su od samog početak pozvani biti plodni u Bogu: a uistinu plodni mogu biti samo ako ostaju povezani sa svojim trsom. Svaka loza koja se odvoji od trsa suši se, vene, trga i u oganj baca.

Kad promišljamo o nama ljudima kao o lozama povezanima s Kristom možemo te loze podijeliti na dvije osnovne skupine. Jedna je ona koja je povezana s Kristom po življenju po prirodnom moralnom zakonu upisanom u svakog čovjeka. Druga smo mi kršćani koji uz prirodni moralni zakon prihvaćamo i Božji moralni zakon kojem nas poučava sam Krist. Obje vrste loza pozvane su na život i plodnost: obje mogu obilovati dobrim plodovima.

Riječ Božja što je danas slušamo više je usmjerena na ovu drugu skupinu loza koja je povezana s Kristom sakramentalnim vezom. Zbog posebnosti veza i bogatstva života koje nam Krist na ovaj način pruža – plodovi kršćanskog načina života morali bi biti kud i kamo obilatiji i kvalitetniji.

Promislimo o tome kako nas – loze –  trs koji predstavlja Krista hrani svojim sokovima – svojim životom. Slično je kao s krvotokom. Postoje one najveće – magistralne žile koje donose najviše soka: to su sakramenti inicijacije (krštenje, krizma, euharistija) kojima smo potpuno povezani s Kristom. Postoje i one manje žile kojima se sokovi distribuiraju po cijeloj lozi: a oni predstavljaju redovan sakramentalni život. Slijedi kapilarni sustav kojeg predstavlja naša osobna molitva. Bez kapilarnog sustava – osobne molitve – uzalud bi bilo primati sakramente. Sokovi potrebni tijelu loze nikad ne mogu stići do stanica loze. Jednako je tako beskoristan kapilarni sustav bez sakramentalnog života (normalnog protjecanja sokova kroz glavne žile) jer nema od kuda crpiti sokove života. Za normalno i zdravo funkcioniranje loze potreban je zdrav i uravnotežen cijeli krvotok loze.

Uz to, Isus se pobrinuo i za lijekove protiv svih nametnika i bolesti krvožilnog sustava loze. On nam daje sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja. U sakramentu pomirenja Krist od nas otkida sve ono što se loše nakalemilo, čisti i pere sve što smo u sebe nečistoga unijeli. Težak grijeh je poput velikoga tromba u krvnoj žili. On zaustavlja krvotok. Ispovijed taj tromb uništava i ponovo nam daje normalno živjeti. Bolesničko pomazanje ozdravlja lozu od nametnika i drugih bolesti koji joj žele uništiti život i plod kojeg loza treba donijeti.

Konačno, Krist nam kaže, ako ostajemo u Njemu sigurno ćemo donijeti dobar rod. Možda nam se nekad čini da mi kršćani koji se trudimo ostati povezani s Kristom ne donosimo rod kakav bismo trebali. No, sud o tome treba prepustiti Bogu, jer mi ne možemo znati što je Bog zamislio. Dovoljno je sjetiti se da od zimske berbe grožđa nastaju najslađe vinske delicije. Kad čovjek proba one bobice nikad po njima ne bi rekao da od njih može biti nešto dobro i ukusno. Ipak, događa se suprotno od naših očekivanja. Tako se često može dogoditi razlika između onoga kako mi vidimo i kako Bog vidi plodove kojima mi kršćani rađamo.

Ostanite u meni – poručuje Krist na svome odlasku! Puno je toga što nas u ovom svijetu mami svojom zamamnom egzotičnošću. No, ako se odlučimo za Krista, te ako mu dopustimo da njegovi sokovi života ispunjaju život nas loza – onda možemo sa sigurnošću gledati na budućnost – u kojoj ćemo donijeti najbolje moguće plodove: plodove mira, radosti i ljubavi.     

„Kraljice neba raduj se. Aleluja! Jer koga si dostojna bila nosit. Aleluja! „