Sprovod vlč. Rakara predvodio mons. Milovan

Pok. vlč. Lino Rakar, svećenik Porečke i Pulske biskupije, koji je preminuo 8. travnja, pokopan je u subotu, 10. travnja, u rodnoj župi, na groblju u Čepiću. Sprovodnu misu u crkvi Majke Božje Snježne predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Koncelebrirali su generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, umaško-oprtaljski dekan preč. dr. Josip Grbac, mjesni župnik vlč. Marcin Madej te još nekolicina svećenika.

“Sabrani smo danas u ovoj drevnoj hodočasničkoj crkvi Majke Božje Snježne s tugom u srcu zbog iznenadne smrti našega dragoga vlč. Linā Rakara, svećenika naše biskupije, rodom iz ove župe Šterna, smrti koja nas je iznenadila i pogodila. Stojimo ovdje danas ovdje s vjerom u Boga Oca milosrđa i dobrote, koji nas u svojoj Svetoj Providnosti u životu vodi, doduše često kroz mnoga iskušenja i nevolje, ali uvijek nas i jača da ustrajemo u vjeri i nadi prema blaženoj vječnosti.”, rekao je u propovjedi mons. Milovan. 

Homiliju mons. Milovana, te obraćanje generalnog vikara i župnika poslušajte ovdje:

“Na ovoj smo se misi danas okupili s poštovanjem prem našem pokojniku i sa zahvalnošću za sve što je on u životu dobra činio i danas želimo u vjeri i molitvi ispratiti njegovo tijelo do svetoga mjesta ukopa na mjesnom groblju. Ova je misa žarka molitva Crkve, svih nas okupljenih, kojom ispraćamo našeg preminulog svećenika na njegovom prijelazu iz ovoga svijeta u Očev vječni dom. Ova euharistija je zahvala za život i rad vlč. Lina Rakara. On je kao dječak, potaknut od tadašnjeg vrijednog oprtaljskog župnika vlč. Zvonimira Brumnića krenuo u sjemenište, školovao se u Pazinu i Rijeci, a potom kao svećenik sav svoj radni vijek službovao u župama koje su mu bile povjerene. I nakon umirovljenja rado je pomagao u župama diljem Istre, napose kod sakramenta ispovijedi. Naš vlč. Lino odlazi s ovoga svijeta obilježen znakom vjere i neizbrisivim biljegom svećeništva, te znakom križa Isusa Krista, a to je znak i muke i smrti, ali i konačnoga uskrsnuća. Ovo su upravo dani kada slavimo Kristovu vazmenu pobjednu nad svim silama zla. Naš je pokojnik služio svoje posljednje svete mise baš na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak. Tješe nas stoga i hrabre pred ovom smrću ove Isusove riječi „Ja sam uskrsnuće i život, tko živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada, živjet će zauvijek u slavi Božjoj.”. Kada s Kristom živimo, s njim ustrajemo i umiremo vjerujemo da ćemo živjeti zajedno s njime u istoj slavi, to je nada i pouzdanje koje imamo od Boga. Očima vjere shvaćamo i prihvaćamo da je sav ovaj naš zemaljski život s tako puno nevolja, a s tako malo pravih radosti samo priprava za vječnost u koju ulazimo trenutkom smrti. Naš je pokojni don Lino kao svećenik vjerovao u Kristovu riječ u Evanđelju te je tijekom života i naviještao tu poruku vjere i nade, Kao svećenik je mnogima pomagao, trajno za sve molio, prikazivao mise za žive i mrtve, dijelio sakramente i molitvom ispraćao s ovoga svijeta pokojne. U svakoj je misi ponavljao s vjernicima riječi „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo.”. To što je kao svećenik s Crkvom naviještao, slavio i čemu se nadao, sada se ispunilo. On smrt Isusovu više ne treba naviještati, jer se u njoj potpuno s Kristom združio, te na posve drugi način sada slavi i Kristovo uskrsnuće.

Okupljeni dans na ovo pogrebnoj misi i mi ispovijedamo vjeru u Isusa Krista umrloga i uskrsloga, u toj je vjeri sva naša nada i utjeha. Našeg dragog pokojnika, vlč. Lina, preporučujemo Božjem milosrđu moleći da Bog nagradi sve što je naš pokojnik u životu dobra činio i zla podnosio, te da oprosti pogreške i propuste života”, zaključio je mons. Milovan.

Na kraju misnoga slavlja generalni vikar mons. Vilim Grbac prenio je izraz sućuti apostolskog upravitelja mons. dr. Dražena Kutleše te izrazio sućut u ime svećenika, redovnika i redovnica cijele biskupije. Nakon kratkog osvrta na životni put pokojnika naglasio je kako je pokojnik, “nakon umirovljenja, prvenstveno iz zdravstvenih razloga, i dalje, prema svojim mogućnostima, ostao vezan uz pastoral i pomagao ponajviše ispovijedanjem u župama naše biskupije. I ovih Vazmenih blagdana bio je na raspolaganju u žminjskoj župi“. Danas, kada se opraštamo od njegovog ovozemnog životnoga puta, želimo uputiti svoje molitve Bogu kojemu je nastojao služiti, da ga nagradi Vječnošću za njegov život. Mi ćemo mu u ime svih, posebno vjernika u župama u kojima je vršio svećeničku službu, izreći iskrenu zahvalnost za sva dobra koja je činio, tumačeći Božju Riječ i dijeleći sakramente svima koji su mu bili povjereni. Svi smo mi svjesni toga da svatko od nas ima vrline koje ga krase, ali znamo i to da se cijeloga života moramo nositi s nedostacima, pa i s propustima i da nas drugi s njima prihvaćaju. Vlč. Lino je svoje svećeništvo živio na svoj način i to nije uvijek bilo lako razumjeti, ali mi vjerujemo u Boga koji je ljubav i dobrota, jer se vrata milosrđa nikad, ni pred kime ne zatvaraju. Upravo stoga vjerujemo da pokojni svećenik Lino nije pred Boga došao praznih ruku, dopratila su ga dobra djela i dobre nakane. Vjerujemo da je u njegovom životu bilo vrednota koje nisu prolazne i od koji se danas nećemo oprostiti, veće se nadamo da je po njima zaslužio život vječni. Isto tako vjerujemo da je Bog i u njegovu životu prepoznao strpljivost i požrtvovnost, posebno u trenutcima bolesti u zadnjim godinama njegova života. Upravo nas ovih dana hrabri vjera u Isusovo uskrsnuće, stoga vjerujemo da će ga u Vječnosti dočekati Uskrsli Krist, kojemu je svojim životom nastojao služiti. Neka ga na putu Vječnosti i prema životu kojim je druge hrabrio i koji nikad ne prestaje, prate naše molitve, istaknuo je mons. Grbac.

U ime cijele župne zajednice Šterne i Zrenja od pokojnika se oprostio župnik vlč. Marcin Madej. On je izrazio sućut i blizinu obitelji. „Dragi Lino, hvala ti za tvoj život, za tvoju požrtvovnost, za tvoju ljubav koja je bila vidljiva i koju smo svi iskusili, zahvaljujemo ti na svim dobročinstvima i nadamo se, sigurni smo, da ćeš nas zagovarati s neba.“

Sprovodni obred na groblju u Čepiću predvodio je biskup Milovan.

Vlč. Rakar pokopan je uz ogradni zid tog malog, drevnog mjesnog groblja, na uzvisini s koje se pruža pogled na okolnu dolinu posred koje se nalazi njegovo rodno selo Prišti te crkva koju je volio, crkva Majke Božje Snježne, gdje je primio red đakonata te kojoj je posvetio i svoj diplomski rad.