Crkveno - pravni savjeti

Postupak za ženidbu, dokumenti za provjeru kanonskog statusa osoba

Ženidbeni izvid ili Postupak za ženidbu nije samo prikupljanje dokumenta, osnovnih podataka o zaručnicima, niti izvid dali se što protivi valjanom i dopuštenom slavlju ženidbe, a time i samog braka. Svi ovi pred/postupci imaju za cilj ne samo spriječiti nevaljane ili dopuštene ženidbe, već kod zaručničkog ispita naglasiti biblijsko – teološku, odnosno kristološko – ekleziološku narav brak.

Provjera kanonskog statusa osobe kod popunjavanja Postupka za ženidbu ne može se temeljiti samo na usmenim odgovorima, već je potrebno priložiti određene dokumente. Dokumente od zaručnika prikuplja župnik koji vrši izvide ili zaručnički ispit prije vjenčanja.

Osoba mora priložiti sljedeće dokumente:

  1. Krsni list – Osnovni dokument kojim se dokazuje da je osoba krštena i da pripada Katoličkoj crkvi. Svatko tko sklapa ženidbu izvan župe krštenja mora onomu koji vrši izvid ili ispit zaručnika priložiti krsni list i to ne stariji od 6 mjeseci. Krsni list ne može zamijeniti nikakva druga potvrda, napose ne Potvrda o primljenim sakramentima. Krsnim listom se ne dokazuje samo krštenje, već je li dotična osoba primila sakrament potvrde, položila doživotne redovničke zavjete i dobila od njih oprost, primila sveti red đakonata i prezbiterata, te dobila, možda, indult o povratku u laički stalež i oprost od celibata; je li već sklopila ženidbu; je li ta ženidba razriješena odlukom Rimskog prvosvećenika ili presudom crkvenog nadležnog suda proglašena nevaljanom.

Kad neka osoba nije u mogućnosti donijeti ili dobiti krsni list, krštenje se dokazuje pomoću svjedoka, ili prisegnutom izjavom samog krštenika, ako je kršten u odrasloj dobi (usp. kan. 876). Župnik je u ovom slučaju dužan podnijeti biskupskom ordinarijatu molbu za oprost od doprinosa krsnog lista.

  1. Svjedočanstvo o primljenom sakramentu potvrde – Ovaj sakrament nije nužan za sklapanje ženidbe, ako ga je stranka primila, a nije ubilježen u krsni list, treba o tome donijete odgovarajuću ispravu. Ako osoba nije primila sakrament potvrde župnik će nastojati u skladu s crkvenim propisima da ga primi ako je moguće uz odgovarajuću katehetsku pripravu (usp. kan. 1065§1).
  2. Slobodni list – Ako u krsnom listu nema nikakve zabilježbe o sklopljenoj ženidbi, to još ne znači da je dotična osoba slobodnog stanja. Kad netko želi sklopiti ženidbu izvan vlastite župe, napose izvan biskupije ili biskupske konferencije, on treba dobiti slobodni list (Instrukcija iz 1941.). Slobodni list izdaje župnik prebivališta ili dotični biskupski ordinarijat, nakon temeljito provedenih izvida.
  3. Smrtni list – Ako je neka osoba već bila u brak, pa je njezin bračni supružnik umro, potrebno je prije pripuštanja udovca ili udovice novoj ženidbi ustanoviti smrt bračnog supružnika provjerom u maticu umrlih dotične župe ili smrtnim listom. Kad se radi o nekatoliku potrebno je ispitati da li je to jedina ženidba koju je bio sklopio, ili je prije toga sklopio još koju ženidbu s drugom osobom. U drugom slučaju potrebno je ispitati koja je os+d svih sklopljenih ženidbi valjana za crkveno područje i kako je razriješena.
  4. Isprava o proglašenju mrtvim – U slučaju kad se smrt ženidbenog druga ne može dokazati vjerodostojnom crkvenom ili građanskom ispravom, te nije moguće dobiti smrtni list, potrebno je provesti odgovarajući postupak.  Postupak vodi župnik i sastavljenu molbu sa svim dokumentima i  izjavama dostavlja biskupskom ordinarijatu. Na temelju dokumenta i činjenica dijecezanski biskup izdaje izjavu o „predmnijevanoj smrti“ (kan. 1707).
  5. Isprava o razrješenju ženidbe – Kad mjerodavna crkvena vlast razriješi ženidbu koju je moguće razriješiti, bila ona tvrda i neizvršena, ili nesakramentalan, za sklapanje nove ženidbe mora se podastrijeti vjerodostojna isprava o razrješenju prethodne ženidbe.
  6. Pravomoćna presuda crkvenog suda o ništavosti ženidbe – Stranka čija je ženidba pravomoćno proglašena ništavnom  mora predočiti pravomoćnu presudu o ništavosti svoje ženidbe. Ovdje je važno voditi računa da dotičnoj osobi čija je prva ženidbe proglašena ništavnom možda nije od strane suda izrečena zabrana sklapanja nove ženidbe bez suglasnosti ordinarija mjesta u kojem se predviđa slavljenje ženidbe (usp. DC, art. 251, § 2).

Ako neki od dokumenta nedostaje, koji je potrebno priložiti, župnik ne smije, u redovitom slučaju, prisustvovati vjenčanju bez ordinarijeve dozvole. U postupcima za proglašenje braka ništavnim često se djelatnici crkvenog suda susreću s nedostatcima dokumenata koje je župnik bio dužan prikupiti. Ženidbeni postupak nije fakultativne naravi te je potrebno više uložiti truda da se spriječe nevaljane ženidbe.

vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević