Jednom kršten, zauvijek kršten
Govor o sakramentu krštenja uvijek nas iznova vraća Isusovim riječima: „Tko se pokrsti, spasit će se“ (Mk 16,16), ili „Tko se ne preporodi iz vode i Duha Svetog, ne može ući u kraljevstvo Božje“ (Iv 3,5).
Poznat nam je nauk Crkve o trostrukom krštenju: vodom, željom i krvlju. Krštenje vodom je redoviti način, dok krštenjem željom i krvlju nisu redoviti način, ali i na ovaj način se može primiti krštenje i postići spasenje. Krštenje željom odnosi se na odrasle koji su se pripremili primiti krštenje te prije samog primanja obreda krštenja umru. Krštenje krvlju odnosi se na one koji su se pripremali na krštenje (bili su katekumeni) te su tijekom priprave zbog Isusa Krista bili ubijeni (progoni kršćana u prvim stoljećima Crkve). Za krštenje krvlju nužno je da su bili progonjeni i ubijeni zbog vjere u Isusa Krista, te svoju vjeru zapečatili su mučeničkom krvlju.
Materija i forma kod krštenja
Za krštenje važni su materija i forma, odnosna riječ i tvar, koji su sastavni dio valjanosti krštenje. Tvar je voda, koja mora biti prava i prirodna. U liturgijskom vremenu od Uskrsa do Duhova koristi se voda blagoslovljena u vazmenoj noći (na Veliku subotu), dok u drugom liturgijskom vremenu koristi se voda blagoslovljena tijekom samog obreda krštenja (ali ne i ona voda koja je blagoslovljena za blagoslov polja, kuća… ili u škropionici). Zakonik jasno propisuje: „Voda koja treba da se upotrijebi u podjeljivanju krsta mora biti, osim u prijekoj potrebi, blagoslovljena po propisima bogoslužnih knjiga. (kan. 853). Kod smrtne opasnosti može se koristiti i neblagoslovljena prirodna voda.
Sastavni dio kod materije u krštenju je voda. Simbolika voda je višeznačna, ne smo da simbolizira život i smrt – umiranje grijehu i rađanju na novi život; već i uranjanje u vodu simbolizira čišćenje – pranje od grijeha (poziv Ivana Krstitelja na rijeci Jordanu). Voda zajedno s Duhom Svetim stvara novi život kod krštenika. Ali voda označava i potop – smrt koja uništava ono što nije dobro (istočni grijeh) kako bi se mogao roditi novi život. Novi život se rađa prelaskom, kao što su Izraelci bili oslobođeni ropstva prelaskom preko Crvenog mora, tako i svaki krštenik preko krsne vode prelazi iz stadija ropstva grijeha u stanje milosti – slobode djece Božje… (usp. Živo vrelo, br. 6, god.2011.).
Drugi sastavni dio krštenja je forma: „N., ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.“ Ova formulu prati i polijevanje vodom po glavi na način kad se spomene Otac polije se prvi put, kad Sin drugi put, te treći put na izgovaranje riječi Duh Sveti. „Ako svećenik sumnja u valjanost prijašnjega krštenja, dužan je podijeliti sakrament sub conditione, pod uvjetom: N., ako nisi kršten, ja te krstim…“ (mons. Ratko Perić, O sakramentu krštenja, u: Crkva na Kamenu).
Kod sakramenta krštenja imamo i neke dodatne obrede kako predviđa Obrednik krštenja:
1. Pomazanje sv. uljem – koje nam ono značenje kao sakrament potvrde, već biše označava da je krštenik poslan da bude svjedok Isusa Krista.
2. Oblačenje bijele haljinice – ili stavljanje bijelog šala – označava da je čovjek po krštenju oslobođen grijehe (satre odjeće) te je obučen u novu čistoću, kako kaže poslanica Gal 3,27: „Svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli.“ Obukli smo se u novu čistoću koje simbolizira bijela haljina.
3. Krsna svijeća – svijeća označava novo svjetlo – Isusa Krista, od kojeg svjetla svi mi primamo svjetlo za sad novi život koji smo dobili po krštenju.
4. „Efata“ (otvori se) – kako same riječi govore sad novo krštenik treba svoju vjeru (ustima) ispovijedati slušajući (ušima) riječ Božju (usp. Mk 7,34) (usp. I. Karlić, Sveti sakramenti…)
Jednom kršten, zauvijek kršten
Valjano podijeljeno krštenje utiskuje krštenoj osobi neizbrisivi biljeg i samo se jednom prima ovaj sakrament (usp. kan. 845, § 1). Krštenjem krštenik zauvijek pripada Kristu i ne postoji način na koji on može ovaj sakrament poništiti ili potpuno izgubiti, makar možda poslije ne živio vjerničkim životom, ili se izričito odrekao vjere. Svi oni koji traže da formalno budu „ispisani iz Crkve“ nisu otpadom od Crkve u sebi poništili – izbrisali sakrament krštenje. Kod ponovnog povratka u Crkvu oni ne trebaju biti ponovno kršteni, već trebaju ponovno ispovjediti svoju vjeru koje su se odrekli.
vlč. mr. sc. Ilija Jakovljević