Pogreb mons. Vjekoslava Milovana
Na Veliku subotu, 04. travnja 2015., u Svetvinčentu je održan sprovod mons. dr. Vjekoslava Milovana. Na posljednjem ispraćaju vicepostulatora kauze bl. Bulešića okupilo se četrdesetak svećenika i veliko mnoštvo vjernika. Sprovodni obred u crkvi predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, a molitve i blagoslov na groblju biskup u miru Ivan Milovan, pokojnikov brat. Sprovodu su nazočili od nedavno umirovljeni biskup susjedne Krčke biskupije mons. Valter Župan te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis.
Pokojnikov curriculum vitae je na početku iznio generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, izrazivši zahvalnost pokojniku za sve što je, obnašajući razne službe, učinio za svoju matičnu biskupiju i za sveopću Crkvu.
Biskup je u prigodnoj homiliji citirao Pavlovu poslanicu Rimljanima , naglasivši da „nitko sebi ne živi, nitko sebi ne umire“, te je istaknuo neizbježnu povezanost i interakciju svake osobe sa poviješću, sadašnjošću i budućnošću. Svaka je osoba čestica, pars in toto svih onih koji ga u život dozvaše, i u obitelji podigoše. Svaka osoba je Božjom voljom i mudrošću genetski zbir svojih pradjedovskih klica koje ga spletoše u svom povijesnom toku. Svaka osoba je kombinacija svoje osobne, a li društvene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Biskup je istaknuo pokojnikove nemjerljive zasluge, povezavši ih sa njegovim obiteljskim duhovnim naslijeđem, okolnostima prostora i vremena u kojima je živio, najrelevantnijim životnim aktivnostima i službama, te temeljima za budućnost koje je svojim djelovanjem i projektima ostavio mjesnoj i općoj Crkvi. Dragi Vjeko, od tolikih si baštinio po duhovnim česticama svoga predanja, u svome kršćanskom korijenu i kodu, a možda najviše od bl. Miroslava Bulešića čiji si bio učenik u Pazinskom kolegiju i kojem si iz zahvalnosti posvetio više od desetljeća svoga života kako bi se Sluga Božji Miroslav Bulešić mogao uzdići na čast oltara, na tome ti od srca hvala, zahvalio je biskup mons. Milovanu u ime cijele Porečke i Pulske biskupije. Sumnjam da bismo bili imali velebnu beatifikaciju Miroslava Bulešića da mons. Vjekoslav je na tome neumorno i predano radio više od desetljeća, zaduživši tako ovu biskupiju najljepšim događajem njezine novije povijesti, naglasio je biskup. Od svojih predaka naslijedio je talente, osobito od oca Antuna, istaknutog hrvatskog narodnjaka, i majke Eufemije. U 83 godine života kao vjernik, 58 kao svećenik te 25 kao tajnik HBK mons. Vjekoslav utkan je u suvremenu hrvatsku Crkvu, gdje je utjecao na rješenje crkvenih pitanja po istini i pravdi. Uložio je svoje duševne talente, vjeru nadu i ljubav u Crkvu, usađenu u narodu, ljubio je Crkvu u Istri i za nju trpio, rekao je biskup. S poštovanjem i zahvalnošću predajemo mons. Vjekoslava ovim sporovodom Ocu za koje je živio i umro, jer živjeli, ili umirali, Gospodinovi smo, zaključio je mons. Kutleša.
Sažalnicu predsjednika HBK zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića prenio je mons. Enco Rodinis, sadašnji tajnik HBK. Nadbiskup je između ostalog u svojoj poruci istaknuo sigurnost da se je pokojnik već zasigurno susreo sa svojim idealom, Miroslavom Bulešićem, na čijem je promicanju neumorno radio, i na čiju je 10 obljetnicu mučeništva primio red prezbiterata.
Mons. Sanjin Francetić, rektor Riječke bogoslovije „Ivan Pavao II.“ prenio je poruku izraza sućuti riječkog nadbiskupa i metropolite mons. Ivana Devčića koji se u svojoj poruci također osvrnuo na neizmjerno pokojnikovo zalaganje u kauzi bl. Bulešića.
Na kraju se okupljenima riječima zahvale za blizinu i podršku obratio pokojnikov brat, biskup Milovan.
Mons. Vjekoslav sahranjen u obiteljsku grobnicu na novom dijelu svetvinčentskog groblja, u grobnicu gdje je prethodno sahranjen najstariji brat, svećenik Miroslav Milovan.