Veliki četvrtak
Razmišljanje o prvom danu Vazmenog trodnevlja napisao je preč. Mladen Matika.
Iv 13, 1-15.
Do kraja ih je ljubio.
„Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Gospodnja.“
Veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere, ustanovljenja sakramenata svete mise i svećeničkog reda. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva se danas sprema na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Crkvi je danas pogled usmjeren preko križa ka uskrsnuću.
Na Veliki Četvrtak Isus tim sakramentima uspostavlja jedan novi način života, uspostavlja jednu novu komunikaciju među ljudima te uspostavlja večeru prijateljstva, večeru ljubavi koja na jedan drugačiji i nov način povezuje čovjeka s Bogom.
Govoreći: ”Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”, ”Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha”, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.
U osnovi sveg je objava Božje ljubavi. Objava kroz stvorenja, objava kroz čovjeka, objava kroz Isusa. Zato su na Isusovu gozbu pozvani svi ljudi. Svako ljudsko srce je pozvano na ljubav. Nitko nije isključen tko god vjeruje u dobrotu i plemenitost.
U Euharistiji se proslavlja Boga i čovjeka. Ona je ‘sredstvo’ međusobnog povezivanja, međusobnog mirenja i opraštanja. Prema biblijskom razumijevanju životna je snaga u krvi. Tijelo bez krvi nije živo. A tijelo i krv čine potpuni život. Zato Isus daje ‘svoje tijelo i svoju krv’, daje cijeloga sebe. I Isus cijeloga sebe, tijelo i krv, identificira s kruhom i vinom blagovanim radi prijateljstva i u prijateljstvu. Jasno, po snazi Božjeg Duha ljubavi. Euharistiji je prvotni cilj zajedništvo među braćom i sestrama. Tko nije za zajedništvo taj ne odgovara euharistiji.
U bratstvu kruh i vino postaju tijelo i krv, postaju život. Blagovani kruh i piće nisu samo znakovi ljubavi, nisu sama ljubav kao što je poljubac znak ljubavi. Euharistija je Isusov ‘poljubac’ prijateljstva i zajedništva. Kroz euharistiju uvijek se oživljava zajedništvo s Isusom i s braćom i sestrama. Tko nije za zajedništvo taj nije pripravljen za euharistijsko blagovanje i piće. Nema dvojbe da je Misno slavlje više od euharistije (zahvaljivanja), iako je ona usmjerena za zahvalu za ljubav i oproštenje.
Dakle, danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron, slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt. Htjeli mi ili ne htjeli danas postajemo sudionici drame Isusovog života.
Molimo danas da iz Isusove drame života izađemo snažniji, jači, novi ljudi koji su doživjeli unutarnje preobraženje. Neka nam euharistija bude sjeme ljudskog uskrsnuća.
preč. Mladen Matika