Preminuo mons. Vjekoslav Milovan

U srijedu Velikog tjedna, 01. travnja 2015. godine, u 83. godini života i 58. godini svećeništva, blago je u Gospodinu preminuo mons. dr. Vjekoslav Milovan, vicepostulator u kauzi bl. Miroslava Bulešića, kapelan Njegove Svetosti i kanonik Pulskog kaptola.

 Prelat mons. dr. Vjekoslav Milovan, kapelan Njegove Svetosti sv. pape Ivana Pavla II., rođen je 01. siječnja 1932. u selu Režanci nedaleko Svetvinčenta, kao drugo dijete  oca Antuna i majke Eufemije rođene Petrović, u obitelji koja je iznjedrila 3 svećenika: najstariji je bio vlč. Miroslav Milovan, zatim mons. Vjekoslav Milovan te mons. Ivan Milovan, biskup u miru. Osim toga, i u široj obitelji bilo je svećeničkih zvanja. Osnovnu školu pohađao je u obližnjem selu Štokovci, a gimnazijsku izobrazbu stekao je u sjemeništima u Poreču i Pazinu. Studij teologije pohađao je na Bogoslovskom fakultetu u Zagrebu  i djelomično na Visokoj teološkoj školi u Pazinu. Licencijat je položio 1964. godine, a doktorat 1970. Vojnu obvezu u JNA odslužio je u Slavonskom Brodu od 1952. do 1953.

Mons. Vjekoslav Milovan na poseban je način povezan s likom Miroslava Bulešića, uz ostalo i samim početkom svoje svećeničke službe, zaređen je na 10. obljetnicu Bulešićeve smrti, na blagdan sv. Bartola, 24. kolovoza 1957. godine u Pazinu, a mladu misu proslavio je u Svetvinčentu  1. rujna iste godine. Osim što je bl. Bulešiću posvetio desetljeća svoga života, mons. Milovan je bio učenik Pazinskog sjemeništa u vrijeme kada je bl. Miroslav ondje obnašao službu podravnatelja, u vrijeme don Mirovog mučeništva imao je 15 godina. Režanci, gdje je rođen mons. Vjekoslav, nalaze se nedaleko Blaženikovog rodnog sela i pripadaju istoj župi Svetvinčenat. Kratko nakon mučeništva bl. Bulešića i obitelj Milovan biva obilježena tragičnom događajem, otac obitelji, Antun Milovan, istaknuti narodnjak, odveden je od strane komunističkih vlasti i nikada se nije vratio.   

Nakon mlade mise obnašao je službu kapelana u Bujama, a pomagao je ex currendo i u raznim župama diljem Istre. Od siječnja 1958. do kolovoza 1961. upravljao je župama Tinjan i Beram, a u to je vrijeme ujedno bio i nastavnik u Pazinskom sjemeništu.  Školsku godinu 1963./64. boravio je u Hrvatskom Leskovcu gdje je pripremao licencijat iz teologije. Nakon toga postaje profesor u Pazinskom sjemeništu i kasnije kateheta u Rovinju. Godine 1970., nakon kraćeg perioda u Pazinskom sjemeništu,  preselio je iz matične biskupije u Zagreb i punih 25 godina služio je Crkvi prvo kao tajnik Biskupske konferencije Jugoslavije, a potom kao generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije. Po povratku u matičnu biskupiju neumorno radi na promicanju postupka za beatifikaciju Miroslava Bulešića kao dijecezanski postulator i rimski vicepostulator. Autor je više knjiga, brošura i članaka o Sluzi Božjem Miroslavu Bulešiću. Zbog svojih zasluga i službi koje je obnašao u Crkvi primio je 1984. titulu počasnog prelata i monsignora kapelana Njegove Svetosti sv. pape Ivana Pavla II.

Nakon završetka službe tajnika Biskupske konferencije, najprije Jugoslavije a zatim Hrvatske, što je sveukupno bilo preko 25 godina, na vlastiti zahtjev biva razriješen službe pri HBK. Po povratku u matičnu dijecezu prionuo je radu na ponovnom otvaranju kauze i upustio se u taj posve novi period života u znaku Sluge Božjeg Miroslava Bulešića. Postulatorom kauze za beatifikaciju Sluge Božjeg Miroslava Bulešića 1998. godine imenovao ga je brat, biskup Ivan, koji je nekoliko mjeseci ranije je bio zaređen za biskupa Porečke i Pulske biskupije. Od 1998. godine živio je u obiteljskoj kući u Valbandonu nedaleko Pule, te svakodnevno odlazio u Pulu u ured postulature, i dalje marljivo radeći na poseban način na spisima bl. Bulešića, a ujedno je svakodnevno slavio sv. misu u Kapeli Milosrdnog Isusa, u Kući skrbi sv. Polikarp. Godine 2013., proslavom beatifikacije Miroslava Bulešića, doživio je krunsku nagradu za desetljeća uloženog truda, te je i dalje neumorno radio na promicanju lika i djela Blaženika. Bio je član svećeničkog vijeća Porečke i Pulske biskupije te kanonik pulskog stolnog kaptola sv. Tome apostola. Aktivno se služio talijanskim, njemačkim i francuskim jezikom.

Nakon kratke i teške bolesti, osnažen svetim sakramentima, preminuo je u Općoj bolnici Pula.

Tijelo pokojnika bit će izloženo na Veliku subotu, 4. travnja, u crkvi Navještenja Marijina u Svetvinčentu, a sprovodni obredi započet će u 14 sati.

Misa zadušnica bit će u subotu, 11. travnja, u 11,00 sati u župnoj crkvi u Svetvinčentu.

(G. Krizman)