“Evo, začet ćeš i roditi sina.”
Otpisani od svijeta postaju nositelji poruke spasenja i spašenici.
Homiliju za blagdan Blagovijesti napisao je vlč. mr. Ilija Jakovljević.
Lk 1, 26-38
U ono vrijeme: posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Starozavjetno proročanstvo izrečeno od proroka Izaije: „Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, s nama Bog!” svoje ostvarenje započinje u anđelovu navještenju Mariji, a kulminira u Isusovu rođenju. U centru današnje Božje riječi je Isus Krist, njegovo utjelovljenje u krilu blažene Djevice Marije. Ali vidimo da dionikom ovog slavlja je i Ona koja je prihvatila Božje odabranje da se po njoj ispuni Božje obećanje dano po prorocima. Riječi Izaije proroka na jedan način i anđeo Gospodnji u svom pozdravu Mariji izriče: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (Lk 1,28). Mariju na trenutak ove riječi „zbunjuju“, i razmišlja o sadržaju ove poruke. Anđeo nastavlja svoj govor riječima: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.” Marija u ovim riječima do kraja raspoznaje da poruka dolazi od Boga. U ovim riječima vidi proročki navještaj koji sada dobiva svoje ispunjenje. Marija u anđelovim riječima vidi ispunjenje Božjih obećanja danih izabranom narodu preko proroka, ali još joj nije poznato na koji će se način ispuniti ove riječi. Postavlja pitanje anđelu: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Marija traži odgovor na svoje pitanje, traži Božju pomoć u ostvarenju Božjeg povijesnog plana spasenja. Anđeo daje odgovor na koji će to način biti i taj odgovor još potkrepljuje činjenicom: „A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.“ Marija ne samo da dobiva odgovor na svoje pitanje, nego anđeo naglašava: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Marija kao ponizna službenica odgovara:«Neka mi bude!»
Na trenutak se zaustavimo na ovim riječima „Neka mi bude!“ i njihovom značenju. Marija po izgovorenim riječima postaje roditeljica Spasitelja svijeta. Ako i mi kao kršćani – vjernici – odgovorimo na Božji poziv Marijinim riječima, koje su riječi vjere i pouzdanja, postajemo nositelj spasenja onima kojima smo povjereni kao pastiri; braća i sestre u vjeri. O Marijinu pristanku, na jedan način ovisilo je spasenja sviju, a o našem pristanku ovise životi mnogih ljudi. Hoće li spasenjska poruka doći do mnogih srdaca ovisi o nama. Bog treba i danas hrabre muževe i žene, mladiće i djevojke, koji će donijeti poruka spasenja. Bog često bira ljude s periferija, s margina društva, da budu promicatelji spasenja. Papa Franjo često u svojim govorima vraća se na periferije ovoga svijeta, gdje žive otpisani od društva; ali ne i od Boga. Otpisani od svijeta postaju nositelji poruke spasenja i spašenici.
Uskliknimo i mi, kako kaže poslanica Hebrejima: „Evo dolazim vršiti volju tvoju.” I sam Krist je, tako, predstavljen kao onaj koji, u svome utjelovljenju, na Božji poziv odgovara: »Evo dolazim!« Više spasenje svijeta se ne događa po žrtvama i prinosima nego započinje po vječnoj Riječi koja se utjelovljuje. Prinosom njegova tijela mi se posvećujemo i usavršujemo. U središtu današnje liturgije je otajstvo utjelovljenja kao povijesni čas u kojem je Sin Božji postao tijelo u krilu blažene Djevice Marije. Primio je na sebe ljudske nevolje i pokazao da čovjek može u svim životnim situacijama ostati otvoren Bogu, biti njemu poslušan.
Prihvaćajući iznova ovo otajstvo naše vjere, mi u Vjerovanju ispovijedamo: “Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Djevice Marije!” Bog je ovo učinio radi našega spasenja. Ne da impresionira ovaj svijeta, radi iznimke; već radi spasenja svakog čovjeka. Amen.
vlč. mr. Ilija Jakovljević