Prva korizmena nedjelja

Razmišljanje o prvoj korizmenoj nedjelji napisao je vlč. Dalibor Pilekić

Mk 1, 12-15

“U ono vrijeme: Duh nagna u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu. A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“

Veselo maškarano vrijeme iza nas je – a pred nama ozbiljni izazovi korizmenog vremena. Isus kaže „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje!“ Dodaje na drugom mjestu: „Sad je vrijeme milosno, sad je vrijeme spasa.“ „Obratite se i vjerujte evanđelju!“
Isus se za svoje javno djelovanje priprema boravkom u pustinji gdje se kroz 40 dana povučenog života približuje Bogu Ocu i upoznaje samoga sebe. Tjelesne kušnje poput gladi i žeđi, te duhovne kušnje kojima ga Đavao pokušava uhvatiti u neku od svojih zamki služe Isusu da ga ojačaju, te da mu pomognu suosjećati s kušnjama i slabostima svakog čovjeka. Isusov boravak u pustinji mogao bi se usporediti s napornim treninzima sportaša koji počinju novu sportsku sezonu. Nešto slično tomu jest korizma, koja nam u trajanju od 40 dana nudi brojne izazove rada na samima sebi i približavanja Isusu.
Isus nam na početku svake korizme dolazi s jasnim programom.
Prvo, čovjek se mora distancirati od svijeta – „otići u pustinju“. Konkretno, to nam je poziv da kroz korizmu darujemo dio svoga kvalitetnog vremena svojoj duhovnosti. Primjerice, možemo si kroz dan u neko vrijeme promišljati neki biblijski tekst ili neku postaju iz pobožnosti križnoga puta.
Drugo, ohrabreni snažnijim molitvenim životom možemo se uhvatiti u koštac sa situacijama koje inače izbjegavamo, a trebali bismo ih prigrliti. Primjerice, dopustiti da u naš život uđu osobe koje smo istjerali iz svog života jer su nas povrijedili, izdali naše povjerenje, postale nam dosadne i iritantne, a jasno nam je da su potrebne naše blizine i razumijevanja.
Treće, rad na kvaliteti odnosa s drugim ljudima podsjeća nas na neophodnost rada na sebi samima. Odabir posta od onog što nam čini zadovoljstvo, ili dodavanje u život nekih sadržaja za koje u obično vrijeme nemamo vremena – jača našu narav i pomaže nam da u poniznosti i skrovitosti Bogu svakodnevno prikazujemo svoje male križeve koje rado prihvaćamo iz ljubavi prema Njemu.
Četvrto – i ujedno ono najvažnije – jest poziv na obraćenje i povratak Bogu. Sve ove prethodne radnje pomažu pripremu ovog najvažnijeg koraka – obraćenja. Obraćenje nam omogućuje puno zajedništvo s Isusom u vazmenom slavlju – i puno zajedništvo s Uskrslim Isusom, sada i zauvijek.
Sad je vrijeme milosno!! Prihvatimo milost što nam ju Bog stavlja na raspolaganje i radosno se odazovimo izazovima korizme! Neka nam bude plodna brojnim dobrim djelima, neka naše odricanje bude razlog veselju brojnih potrebitih, a naš dodatni trud rada na sebi neka rezultira boljom kvalitetom naših rodbinskih, prijateljskih, susjedskih i svih ostalih društvenih odnosa.
„Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te! Jer si svojim svetim križem svijet otkupio! „

vlč. Dalibor Pilekić