Pepelnica u Poreču

Misno slavlje na Pepelnicu u porečkoj prvostolnici predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša, a koncelebrirali su porečki župnik i dekan preč. Rikard Lekaj te vicekancelar Biskupije vlč. Vladimir Brizić.

U današnjem nam evanđelju Isus daje zahtjevnu lekciju života, naglasio je biskup na početku homilije. Poziva nas na tri stvari: post, molitvu i djela milosrđa.

Taj nas Isusov govor usmjerava, i želi nam pokazati kakvi smo. Farizeje, koji su te tri stvari činili samo kako bi ih ljudi vidjeli, Isus naziva licemjerima; ta riječ dolazi od riječi hipokrite, glumac, onaj koji se pretvara. Takvi ljudi to što čine, čine samo izvana, a njihova nutrina nije usklađena s tim dobrim djelima. Potrebno je uskladiti ono nutarnje s onim vanjskim. Nadalje, Isus nas poziva da skinemo masku s lica zahvaljujući kojoj se bolje osjećamo, jer je namještamo onako kako želimo da nas ljudi prihvaćaju. Bog nas poziva da izbrišemo razlike između izvanjskog i unutarnjeg. Važno je sebi priznati svoju licemjernost prema svojim bližnjima i izaći iz svog egoizma. Važno je činiti djela milosrđa u skrovitosti. Bog nas poziva da obratimo pozornost na drugoga i da ne budemo uvijek sami u centru svijeta. Današnji je mentalitet upravo tako postavljen da svi žele biti u centru svijeta, da im svi drugi služe. Kada je Bog u centru, kada imamo vrhovni moralni autoritet onda znamo što je dobro a što je loše. No ako izbacimo taj vrhovni moralni autoritet tada gubimo sposobnost razlikovanja dobra i zla, i počinjemo opravdavati i one stvari koje razboritu čovjeku nisu normalne. Bog nam govori da iziđemo upravo iz te sebičnosti. Današnja simbolika pepela podsjeća nas na tri stvari: prva je da smo svi mi ljudi grešnici koji se iz svoje prašine vraćaju u prašinu. Stvoreni smo od Boga, imamo tu duhovnu dimenziju koja nas povezuje s onom transcendentalnom dimenzijom, ali isto tako treba biti svjestan da je čovjek stvoren iz praha i da će se u prah vratiti. Upravo ta beživotna prašina čovjeka odjeljuje od onoga svijeta i utječe na čovjekov život. Grijeh odvaja čovjeka od Boga i usmjerava ga na sasvim druge stvari.  Isus nas poziva da budemo svjesni da, kao što je postojalo vrijeme kad nas nije bilo, tako će postojati vrijeme kad nas neće biti i kada ćemo se vratiti u prah. Ako pogledamo tu materiju praha vidimo da ništa ne vrijedi, ali ono što jesmo i po čemu jesmo jest duh. Tko ti daje duh, tko ti daje da jesi? Bog, Isus Krist. Druga simbolika jest da nas naši grijesi odvajaju od Isusa. Pepeljenje se vrši pepelom dobivenim od maslinovih grančica blagoslovljenih prethodne Cvjetnice. Bile su pretvorene u prah, tako i čovjek kada surađuje s Božjom milosti, svojim grijehom odlazi u prah, ali Bog svojom milošću uvijek nas diže iz toga praha. Simbolika je to koja nam govori da Bog čovjeka, koliko god grešan bio, nikada ne napušta. Bog uvijek poziva na obraćenje i oprašta, i uvijek me poziva da budem njegov prijatelj. To prijateljstvo ostvarujem preko sakramenata svete ispovijedi. Unatoč svim grijesima, Bog je taj koji nas poziva i hoće da budemo poslanici i navjestitelji njegove Radosne vijesti, prije svega svojim bližnjima a onda i svima ostalima. Biti ćemo obilježeni pepelom da se podsjetimo da smo uzeti od praha i znakom križa da se sjetimo i svega onoga što je prolazno u našemu životu. I upravo preko toga praha Bog nas šalje da idemo u tu misiju hrabro i da se ničega ne bojimo, jer ne možemo ništa izgubiti ako smo uz Boga, zaključio je biskup.

Uslijedio je blagoslov pepela i pepeljenje. Misno slavlje prigodnim je korizmenim pjesmama pratio katedralni zbor pod ravnanjem Marka Ritoše.