Pula: Proslavljen blagdan Gospe Lurdske
Blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 2015. godine, u Puli je, već tradicionalno, proslavljen u crkvi sv. Franje Asiškog, svečanim misnim slavljem koje je predvodio porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša.
Na početku je sve prisutne pozdravio gvardijan Đuro Vuradin, naglasivši kako je to 23. put da misno slavlje o blagdanu Gospe Lurdske predvodi Biskup. Još je, kao povijesnu zanimljivost napomenuo činjenicu da je tu samostansku crkvu, krajem 13. stoljeća, posvetio biskup Daniel iz Tomislavgrada, područja iz kojeg dolazi i sadašnji porečki i pulski ordinarij.
Koliko smo puta mi u životu prolazili i ne vidjeli bližnjega u nevolji?, retorički se zapitao mons. Kutleša tumačeći prispodobu o Milosrdnom Samaritancu. Nakon objašnjenja povijesno-ambijentalnog konteksta te prispodobe biskup je pobliže prikazao likove koji se pojavljuju u prispodobi. Putnik je pomalo nesmotren, neoprezan čovjek, koji kreće na taj dalek, i nadasve opasan put, sam bez da se priključi karavani koja bi ga štitila. Svećenik ga je u prolazu pogledao, no, radije se držao zakona prema kojem tjedan dana prije prinošenja žrtve u hramu nije smio dotaknuti poganina, a to mu je bilo i eventualno opravdanje pred vlastitom savješću. Levit, koji je pripadao kasti uvaženih ljudi i poznavalaca zakona i svetih spisa, je razmišljao da bi to moglo i za njega predstavljati opasnost, pa mu isto nije pomogao. Samaritanac, pripadnik Samaritanskog naroda kojeg su Židovi odbacili zaustavlja se i pomaže čovjeku u nevolji. Očito je to bio čovjek koji je ulijevao povjerenje, jer gostioničar mu vjeruje pristavši se pobrinuti za unesrećenog. On, pripadnik odbačenog naroda, sažalijeva se i ima osjećaja za druge. Koliko puta i mi, iz raznih razloga zaobilazimo naše bližnje kada nas trebaju, sami i bolesni, a sjetimo se iskazati im poštovanje kada je već uvelike kasno, kroz velebne grobnice i cvijeće. Od Samaritanca možemo naučiti kako treba pomoći čovjeku u potrebi. Treba pomoći čovjeku u nevolji, onda kada postoji potreba, bez nekakvih uzaludnih polemiziranja i propitkivanja. Pomoći treba svakome bez obzira na nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost, i naposljetku pomoć treba pružiti onda kada postoji potreba. Potrebnom treba znati iskazati ljubav. Vjerojatno bi svatko od nas trebao tražiti oproštenje od nekog bolesnika ili potrebitog čiju potrebu nismo primijetili kada smo trebali. Trebali bismo bolje otvoriti oči da ne propustimo priliku učiniti dobro djelo za osobu u potrebi ne pitajući tko je, ni što je, zaključio je biskup.
Misno slavlje, na kojoj su se okupili brojni vjernici iz svih pulskih župa, glazbom je uzveličao Zbor mladih sv. Franje.