„Bl. Alojzije Stepinac svjedok vjere“

U Funtani je svečano proslavljen blagdan bl. kardinala Stepinca. Misno slavlje predvodio je o. Željko Klarić, iz pulskog samostana sv. Ivana Krstitelja uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Ivice Butkovića, te vlč. Lina Zohila, župnika susjednih župa Vrsar i Gradina. Nakon uvodnog pozdrava župnika Butkovića djeca su izrecitirala dvije prigodne molitve Blaženiku.

Svece slavimo jer želimo njihov zagovor, a još više jer želimo slijediti njihov primjer u ostvarivanju puta svetosti, da i naš život bude ostvaren onako kako je to Gospodin za nas zamislio, rekao je p. Klarić na početku homilije. Danas, kada se sve lakše gazi dana riječ, i kada je sve manje vjernosti, želimo razmišljati kako je bl. Stepinac cijelim svojim životom posvjedočio življenje u vjeri, koji je i žrtvom vlastitog života posvjedočio vjernost Kristu i evanđelju. On je u svome životu proživio Kristov život, razapet ne na križu, ali razapet između jednog režima i jede poganske politike. Unatoč tome mi vjerujem da je on svojim životom, svojom žrtvom i svojim svjedočanstvom toj proganjanoj i ubijanoj Crkvi svoga vremena vratio hrabrost i polet u tom, po mnogočemu besmislenom i ludom, vremenu. Blaženi Stepinac je, poput Krista, umro u godinama najveće životne snage. U režimu koji je bio usmjeren na uništenje svega dobroga, Blaženik je sabirao pozitivne smjernice svoga života, a nadvladao ono što je negativno, on je naučio blagoslivljati, a ne proklinjati, osvjedočio se da su vrijednosti Vječnoga života vrjednije od pratećih patnji i boli. Poučen evanđeljem Blaženik nas uči ovako:“ Tko živi pošteno i čestito ne treba se Boga bojati ni strepiti pred ljudima i pred smrću.“, citirao je propovjednik. Prema svjedočanstvu kardinalove sestre Štefanije, za vrijeme zatočeništva u Lepoglavi, rekao joj je da, ako ondje umre, želi biti pokopan na zatvorskom groblju, želio je ostati s tim patnicima do kraja, u svemu. Želio je donijeti pred Gospodina samo dobra djela, a kakva djela ćemo mi djela, iz našega života donijeti pred Gospodina?, upitao je propovjednik. To nas svjedočanstvo podsjeća da razmišljamo o tome na što ćemo donijeti pred Gospodina, da ne zaboravimo na što smo pozvani, na svetost onakvu kakvu je on postigao svojim dobrim djelima, svojim vjernim svjedočenjem Istine za koju je dao i svoj život. Poznajemo krojene vjerske mržnje i protukatoličkog bijesa koji je bio prisutan u njegovom vremenu, to je neprijateljska čovjekova država koja se suprotstavlja onoj Božjoj državi, u kojem se kao i danas, opiralo evanđelju i odbacivalo ga se. I tada, samo na drugačiji način nego danas, provlačio se dah kulture smrti koja želi život okončati na bilo koji način, želi ga se uništiti ne samo u biološkom, nego u socijalnom i moralnom smislu. Crkva takvome svijetu treba ponuditi svoju riječ. Evanđelje treba upravo u tom kontekstu progovoriti, te preko nas vjernika treba prosvijetliti ovaj svijet i mijenjati ga na bolje, uvijek zagovarajući Istinu. I kada je mogao tražiti pomilovanje Blaženik to nije želio jer bi to značilo zanijekati vrijednosti za koje je cijeli život živio i Istinu u koju je posvema vjerovao. Na život Blaženika snažno je utjecala i molitva, uvijek se gorljivo obraćao Bogu, pa čak i kada je umirao govorio je „Fiat voluntas Tua“.
Propovjednik je o Blaženikovoj uzvišenoj čistoći progovorio spomenuvši knjigu „Pisma zaručnici“, djevojci s kojom je Stepinac, gotovo ne poznavajući je, bio zaručen prema želji svoga oca. Čestitost koja izvire iz tih pisama trebala bi biti uzor današnjim mladim ljudima, naglasio je propovjednik.
Bog se proslavio u životu bl. Stepinca, ali mu je on dopustio da uđe u njegov život, to je poziv i svima nama da dopustimo Gospodinu da uđe u naš život, njegov je primjer i nama poziv na svetost. Svetost se razvija u tajnovitoj suradnji Boga i čovjeka, svetost je ponajprije Božji dar koji zahtijeva čovjekov odgovor. On je u svome pastirskom radu vršio ono što je druge učio, bio je dosljedan svojoj vjeri, bio je dosljedan svome zvanju na koje je bio pozvan. Današnji je čovjek pak, obuzet svakojakim sumnjama, što je naglašeno i mentalitetom koji zastupa ideju da svijet može i bez Boga, što vidimo, primjerice iz prijedloga u EU da se iz javih ustanova makne križ.
„Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti. A što se mene tiče i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna. “, riječi su bl. Stepinca na suđenju. Kako je to velika pouka za svakoga od nas!, naglasio je propovjednik. Imati mirnu savjest pred Bogom i pred ljudima, da sve ono što činimo, činimo savjesno i po Božje, bl. Stepinac je upravo u tome posvjedočio svojim životom. Bio je čovjek savjesti. U svojoj zadivljujućoj postojanosti nikada nije bio tvrd, ni žučljiv, tim manje je priznavao mržnju, branio je Istinu, jer je njegova savjest bila uronjena u lice Kristovo, bio je oblikovan Kristom.
Njegovo geslo bilo je „U tebe se Gospodine uzdam“, prepustio se Gospodinu u svemu trpljenju svoga života, ali uvijek u nadi, da s Gospodinom završava njegovo življenje. I vjerujemo da je ono za što je dao život da imalo smisla, time potiče svakoga od nas da tražimo onaj pravi smisao njegova življenja. Blaženik nas poziva da budemo hrabri i odvažni u ovom vremenu u kojem se, kao i u njegovo vrijeme suzbija ono što je dobro, što je Božje. U tebe se Gospodine uzdam bila je njegova nada i snaga u vodstvu Crkve. Uz njegovu vjernost Bogu i Crkvi ne možemo zaboraviti njegovu vjernost hrvatskom narodu, ostao je ustrajan u očuvanju zajedništva Crkve u Hrvatskoj sa Svetim Ocem.
Blaženi Stepinac nikada nije mrzio, to je jedna njegova vrlina koja nas oduševljava i u tome trebamo uvijek nastojati slijediti njegov primjer. Ne mrziti čak ni neprijatelja, tako se ostvaruje u nama Isusov zakon. Neka nam svima bl. Alojzije bude uzor, i neka nas zagovara, zaključio je p. Klarić.
Na kraju je predvoditelj čestitao župniku i vjernicima blagdan suzaštitnika njihove župe te je izmoljena molitva na nakanu očuvanja obitelji i ustrajnosti u zvanju.
Župa se na blagdan Stepinčeva pripravila duhovnom obnovom koju su predvodili p. Klarić i p. Đuro Hontić, župnik i gvardijan pulske župe sv. Ivana Krstitelja.