„Dva brata, Sv. Petar i Sv. Andrija – putokaz su jedinstva“

Ova nas Molitvena osmina poziva da, poput sv. Andrije, u poniznosti dovodimo ljude Isusu Kristu. Molimo Boga da nam da snage da u poniznosti slijedimo Isusa Krista, te služenjem i poniznošću zaslužimo mjesto u raju, naglasio je biskup Kutleša.

I u Puli je u nedjelju, 18. siječnja 2015., svečano obilježen početak  Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons.  Dražen Kutleša.

  Ovogodišnja Molitvena osmina za jedinstvo kršćana održava se pod geslom „Daj mi piti“.

Ekumenska osmina se u našoj biskupiji posebno obilježava molitvenom hodom po pulskim crkvama. Za trajanja osmine svake se večeri  na tu nakanu služi misa u jednoj pulskih crkava.

U ponedjeljak, 19. siječnja, misa u župi Krista Spasitelja na Velom Vrhu započeti će u 18 sati, u utorak,  20. siječnja, u crkvi sv. Antuna također u 18 sati.  U srijedu, 21. siječnja, treći dan molitvenog hoda nastavlja se u župnoj crkvi sv. Josipa misom u 17 sati. U četvrtak, 22. siječnja, u župi sv. Ivana misa na ekumensku nakanu biti će u 18 sati, a jednako tako i u petak 23. siječnja, u crkvi sv. Franje, te u subotu 24. siječnja, u župi Gospe od Mora. Završnu misu osmine, na blagdan Obraćenja sv. Pavla, u župi sv. Pavla predvoditi će biskup u miru Ivan Milovan.

Na početku misnog slavlja je sve nazočne pozdravio p. Bernardin Filinić, dijecezanski povjerenik za ekumenizam, te je uputio poseban pozdrav pripadnicima drugih kršćanskih zajednica.

On je izrazio želju da Crkva postane sve sličnija otajstvu Presvetog Trojstva, te da ovogodišnja molitvena osmina bude korak bliže prema tom otajstvenom jedinstvu.
Spominjući geslo ovogodišnje ekumenske molitvene osmine, „Daj mi piti“, Isusove riječi upućene Samarijanki kraj zdenca, biskup je istaknuo da i mi trebamo tražiti tu živu vodu koja će nas voditi Vječnim Istinama.
Biskup je u prigodnoj homiliji govorio o Isusovom pozivu upućenom učenicima te o ekumenskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. U evanđelju vidimo nekoliko veoma utjecajnih ljudi koji su bili uz Isusa. Sv. Ivan Krstitelj pokazuje svoju veličinu u poniznosti; svojim učenicima koje je toliko godina poučavao govori da je došao Isus Krist. Njegovi ga učenici napuštaju i odlaze za Isusom. To je veličina čovjeka koji je Bogu posvetio svoj život i prepoznaje trenutak kada se treba povući, kada treba pokazati na onoga koji je veći, koji je Sin Božji. Vrlo su znakovite riječi koje Isus upućuje Ivanovim učenicima koji ga slijede,
“Što tražite?“ To je upit upućen svima nama, što mi tražimo?, što tražimo danas u ovoj katedrali?, što tražimo u vjeri?, što uopće mi u svome životu tražimo?
 Danas napose želimo svrnuti pozornost na to što tražimo u duhovnom zvanju?, što tražimo u Crkvi? Oko znamenitih osoba uvijek ima onih koji uz uspjeh te ličnosti žele ostvariti neku svoju karijeru. Obično se to događa u političkom životu, kada se sve ulaže u jednog kandidata, računajući da će se nakon pobjede odužiti onima oko sebe. No, ako to tražimo u vjeri, u Crkvi, onda smo pogriješili mjesto gdje ćemo ostvarivati svoju karijeru. Mnogi pak, u vjeri, u Crkvi traže neku svoju sigurnost, gdje neće biti izloženi valovima današnjeg svijeta. Takvi ne traže mnogo, ali nisu spremni ni mnogo pružiti, nastavio je biskup. Posljednji su oni koji traže mir, traže način kako da slijede Isusa Krista i njegov nauk, jedino su oni pravi sljedbenici Isusa Krista, koji traže onu ljubav koju je On naviještao.
Likovi sv. Petra i njegovog brata sv. Andrije nam danas posebno poručuju kako je ova Molitvena osmina istovremeno svima nama Božji dar, ali i kušnja. U onome što je Bog stvorio i ustanovio ljudi su tijekom povijesti iz raznih razloga napravili razdor, upravo pozivajući se na sv. Petra i sv. Andriju. No ako pogledamo život i djelo posebno sv. Andrije, vidimo da je on prije svega čovjek koji se uvijek stavljao u drugi plan. U Evanđelju najčešće piše „Andrija, brat Šimuna Petra“, on se nije htio isticati, želio je samo služiti i biti Isusov vjernik i apostol, tako što je činio drugima dobra djela. Druga njegova karakteristika je da je on dovodio ljude Isus Kristu, pokazivao  im je put, naviještao je. Ta dva brata, Petar i Andrija, nama su putokaz jedinstva, a ne putokaz razdora. Mi znamo da u današnje vrijeme nije popularno biti ponizan, to često znači biti odbačen, biti po strani; danas se valorizira i precjenjuje popularnost, prisutnost u medijima, nebitno da li po dobrom ili po lošem, bitno je biti poznat. I današnje evanđelje i molitvena osmina pozivaju nas da budemo ponizni ljudi, ali ne samo na poniznost u iskazivanju velikog poštovanja prema drugima, nego napose u poniznosti štovati Boga i biti ponizan zbog shvaćanja Božje veličine, i željeti biti takav iz ljubavi prema Bogu i braći ljudima. Poniznost nije samo pasivna vrednota, već je i aktivnost, u djelovanju, u činjenju dobra iz poniznosti prema Bogu. I mi u svome životu možemo biti ponizni i dati  prednost drugima, potrebitima. Ako smo svi ponizni, tada će nam svima biti dobro. No, u svakome postoji crv oholosti i egoizma. Srž svakoga odgoja u biti jest odgojiti dijete da ne bude egoista, istaknuo je biskup.  Ako želimo biti dobri vjernici trebamo se čuvati egoizma, ne samo u osobnom životu nego i u društvenim odnosima i u institucijama, jer poniznost čini velika djela, a egoizam i oholost čine velike razdore, zaključio je mons. Kutleša.  
Na kraju misnoga slavlja predvoditelju, koncelebrantima i svima okupljenima zahvalama se obratio generalni vikar i katedralni župnik mons. Vilim Grbac, a biskup je posebno zahvalio p. Bernardinu Filiniću za organizaciju molitvene Osmine za jedinstvo kršćana te za njegovo općenito zalaganje u ulozi dijecezanskog povjerenika za ekumenizam.