Sv. Vid proslavljen u Grožnjanu

U ponedjeljak, 15. lipnja 2020.g., u Grožnjanu svečano je proslavljen blagdan Sv. Vida, Modesta i Krešencije, zaštitnika župe i općine.

Svečano misno slavlje predvodio je župni vikar umaške župe vlč. Branimir Šapina, u koncelebraciji s mjesnim župnikom, vlč. Miroslawom Paraniakom.

Misi su, uz poštivanje mjera Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo nazočili brojni vjernici.

Vlč. Šapina je u prigodnoj homiliji istaknuo kako se blagdan Sv. Vida slavi već jako dugo.

Kult Sv. Vida počeo se širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo Passio S. Viti (Mučeništvo sv. Vida).
 
Prema tome spisu Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere.
 
Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut.
 
Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre.
 
Njegovo je štovanje u Crkvi veoma staro, a raširilo se po cijeloj Europi. Već svršetkom V. stoljeća posvećeno mu je nekoliko samostana na Sardiniji i Siciliji, a spominje ih u svojim spisima papa Grgur Veliki. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida.
 
Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotska katedrala, možda jedna od najljepših crkava katoličkoga svijeta.
 
Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. Kod nas je najpoznatija katedrala Svetog Vida u Rijeci čiji je zaštitnik.
 
Sveti Vid je pokazao junaštvo već u ranoj dobi pa je tolikim pokoljenjima svijetlio kao divan primjer vjernosti. Taj je primjer u puku budio prema njemu veliku ljubav i pouzdanje pa su mu se onda kao svom velikom prijatelju počeli utjecati u svim svojim nevoljama. I tako se onda posvuda razvilo ono veliko štovanje prema njemu.
 On je uvršten i u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji.
 
Spomenuvši posebne okolnosti pandemije, istaknuo je da ovo je šansa za povratak humanosti i brizi za bližnje u svijetu prepunom egoizma. Naglasio je „Ne bojte se, otvorite vrata Kristu!“, riječi mladoga pape Ivana Pavla II.

Na kraju misnog slavlja, mjesni župnik je uputio pozdrav svima okupljenima, a napose načelniku Claudiu Stocovzu sa suradnicima.

Nakon misnog slavlja okupljeni su se zadržali na trgu ispred crkve, uz kolače i osvježavajuće piće.

Nakon toga je uslijedila svečana sjednica Općinskog vijeća, uz dodjelu općinskih priznanja i drugi program u organizaciji Općine.

Valerija DM