Đakonsko ređenje u Puli
U subotu, 29. studenoga 2014. porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša predvodio je misu u pulskoj prvostolnici i zaredio tri nova đakona: Želimira Bagavca, Marcina Madeja i Petra Popovića.
Biskup je u prigodnoj homiliji najprije objasnio pojam talent koji se spominje u prispodobi iz pročitanog evanđelja – to je određena težina dragocjenog metala koja je služila kao mjera vrijednosti. No, što to znači povjeriti nekome talente, sposobnost, darovitost?, postavio je biskup retoričko pitanje. To znači, naglasio je, obraćajući se đakonima, da talenti nisu čovjekovo vlasništvo, već da su mu povjereni kako bi ih koristio na dobrobit ljudi oko sebe te išao dalje sudjelujući u Božjem planu ostvarivanja onoga što mu je Bog namijenio.
Nadalje, iako je Isusova podjela talenata naizgled nepravedna, on daje svakome prema njegovim sposobnostima, jer svaki talent zahtijeva izvršavanje različitih dužnosti. No, važno je napomenuti, da se i oni sa manje talenata ne smiju osjećati manje vrijedni, jer Bogu je svaki čovjek vrijedan, i On za svakoga ima plan. Bitno je htjeti surađivati u Božjem naumu i ostvariti ono što Isus od nas traži.
Što Isus očekuje od onih kojima povjerava talente? Očekuje da ljudi te talente, iskoriste i oplode, kako bi olakšali život onima oko sebe.
Onoga tko ne radi stiže zaslužena kazna, jer nije htio raditi s talentima, jer, bolje je, započeti posao, pa ako se kasnije i pogriješi, nego uopće ne započeti. Odlika onih koji zbog lijenosti ne rade, jest da su im uvijek drugi krivi, no, odgovorna, odrasla osoba će pogrešku jednostavno iskreno priznati. Božji je sud za sve dužnosti jednak, i on ne gleda samo rezultate nego i kvalitetu radnog procesa, a sud je posebno strog za one koji su talente zanemarili, uopće ne pokušavši ih upotrijebiti. Iako formula „tko ima dati će mu se, a onome koji nema oduzeti će se i ono što ima” ljudski može izgledati nepravedna, Isus razmišlja na pravedan način, čovjek koji ima talente, on ih koristi i umnožava ih, a koji ima talent, a ne želi ga koristiti on ga uništava.
Najbolja nagrada za vjernost, za rad, za korištenje svojih talenata za dobrobit bližnjih nije ona materijalna, već upravo još veće povjerenje i povjeravanje još odgovornijih službi; dok će se od onih koji iznevjere povjerenje oduzeti i one službe koje su imali, a neizvršavanjem uništili, naglasio je biskup. Pozvao je stoga nove đakone da budu svjesni prilike koju im Bog daje, neka se trude svim svojim silama upotrijebiti svoje talente, te neka paze da ne izigraju povjerenje koje se lako gubi a teško zadobiva, zaključio je biskup.
Želimir Bagavac, bogoslov Porečke i Pulske biskupije, rođen je 14. ožujka 1979. u Puli od oca Drage i majke Marije, kršten 24. ožujka 1979. u župi sv. Antuna Padovanskog u Puli, krizman 7. srpnja 1991. u župi Rođenja BDM u Labinu. Završio je filozofsko-teološki studij na Teologiji u Rijeci.
Marcin Madej, bogoslov Porečke i Pulske biskupije, rođen je 1. svibnja 1980. u Sosnowiecu, u Poljskoj, od oca Jana i majke Janine, kršten 29. lipnja 1980. u župi sv. Barbare u Sosnowiecu, krizman 30. svibnja 1996. u župi sv. Arkanđela, u Czeladźu. Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj Teološkoj Školi sjemeništa „Redemptoris Mater” u Puli.
Petar Popović, bogoslov Porečke i Pulske biskupije, rođen je 27. rujna 1983., u Rijeci od oca Radomira i majke Branke, kršten 16. svibnja 1993., a krizman 15. studenoga 1998. u župi Sv. Franje Asiškog u Rijeci. Filozofsko-teološki studij završio je na Visokoj Teološkoj Školi sjemeništa „Redemptoris Mater” u Puli.
G. Krizman