Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Dan sjećanja na žrtve Grada heroja obilježen je, u utorak, 18 studenog, i u Puli. Obilježavanje je započelo mimohodom kroz Vukovarsku ulicu u kojem su sudjelovali predstavnici gradskih i županijskih vlasti, te brojni članovi udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Po završetku mimohoda uslijedilo je euharistijsko slavlje na spomen svih poginulih u obrani grada Vukovara i domovine, u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Puli,  koje je predvodio fra Bojan Rizvan, župni vikar župe sv. Antuna i upravitelj Svetišta u Šijani.

Ovim euharistijskim slavljem sjećamo se onih koji su predali svoj život za našu slobodu. Spominjemo se i svih onih koji su zbog strahote rata morali napustiti svoje domove, svoje obitelji, svih onih koji su izgubili nekog svog voljenog; svih onih nebrojenih suza koje su prolivene radi razaranja Vukovara i Škabrnje, radi uništenja toliko hrvatskih gradova i sela; u ovom se misnom slavlju sjećamo svih tih boli i predajemo ih Gospodinu jer je euharistijsko slavlje uvijek spomen Gospodinova predanja, rekao je fra Bojan na početku misnog slavlja.
Život vjernika osvijetljen je Božjom riječi, Božjom istinom i Božjom nadom, i upravo zato Bogu možemo doći sa svim našim poteškoćama, rekao je propovjednik u prigodnoj homiliji. Danas smo ovdje u Kristovu domu nošeni brojnim odnosima koje je rat razlomio. Tako je teško gledati razvaline koje ostavlja ljudska mržnja i nepravda, i to ne samo razvaline kuća i gradova, nego još više razvaline ljudskih srdaca, koje ostaju kao spomenici strahote rata. Kolika li je težina tih križeva i tih boli, koliko li je samo nasilno prekinutih života u cvijetu mladosti, koliko poniženja i strahova koji su ostavili rane u svima onima koji su morali napustiti svoje domove radi nečije mržnje, koliko je suza proliveno zbog gubitka voljenih, rekao je propovjednik, te podsjetio i na to koliko je i danas zatvorenih ušiju na vapaje branitelja koji stoje na studeni zazivajući pravednost i istinu. Danas se u ovom domu Gospodnjem spominjemo Vukovara, Škabrnje i svih mjesta stradanja, boli i patnji, koji su obilježili život naše mlade Domovine.  Ne može se ostati ravnodušnim prema tim mjestima. Pozvani smo kao Kristovi vjernici od tih mjesta činiti mjesta spomena, mjesta sjećanja, ali ne samo sjećanja na boli i patnju, nego i mjesta pobjede, Božje pobjede, mjesta očitovanja Božje ljubavi. Božja nam riječ danas govori: ‘pobjednika ću posjesti sa sobom na prijestolju svome.’ No kako iz situacije gdje zlo nadvladava izići kao pobjednik, a da se ne odgovori zlom? Uvjet pobjede u trenutcima zla i nevolje jest dopustiti Kristu da uđe u naš život, čuti njegovo kucanje na vratima našega života i osluškivati njegove riječi jer „posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, ući ću k njemu“
Krist danas kuca na vrata našega Vukovara i Škabrnje, kuca tamo gdje smo najslabiji i želi da ga pustimo unutra kako bi nam darovao mir, i oslobodio nas od osuđivanja i od bijega pred istinom, od jadikovanja nad našim životom. Ovo naše okupljanje danas ovdje poziv je da priđemo Kristovu križu koji je mjesto najveće ljudske nepravde koja se mogla dogoditi u povijesti čovječanstva. On nas poziva da dođemo sa svojim križem pod njegov križ, kako bi upravo sjena njegova križa prekrila naše životne sjene. Pozvani smo danas iskusiti snagu Kristova pogleda, koji iz pustinje našega života može učiniti plodnu zemlju. Zakej, iz evanđelja, ušao je u taj rizik susreta s Gospodinom, i spoznao je istinu o sebi, da krade narod. Neka ovo euharistijsko slavlje bude i molitva za sve one koji još nisu upoznali Istinu, za sve one koji još uvijek danas kriju istinu, za sve one koji bježe od Istine i žive u laži. Mi smo ovdje danas pred Kristom svjedoci istine kako položeni životi naših branitelja, braće, prijatelja stoje kao spomenik u povijesti Domovine. Na taj ćemo spomenik uvijek biti ponosni jer njihova su imena zapisana u Knjizi života, budući da su obijelili svoje haljine u Krvi Kristovoj.
Krist nam danas u evanđelju govori „danas je došlo spasenje ovoj kući“, tvojoj kući, tvome domu i tvom životu. Spasenje može ući i u naš život ako budemo znali svoj križ promatrati u svjetlu Kristova križa, ako budemo dopustili Kristu da nas nadvlada On i Njegova Ljubav.
Molimo dakle „Isuse Kriste pobjedniče nad svakom smrću, uđi u naš Vukovar i u našu Škabrnju, uđi u naš život, u našu bol i u naše trpljenje, i donesi mir i spasenje kako bismo uvijek bili svjedoci tvoje Ljubavi, pobjede i snage kojom naše grobove činiš mjestima ne mraka i smrti nego mjestima svjetla i života, zaključio je fra Bojan.    
Nakon euharistijskog slavlja skupina mladih, većinom studenti, koji se okupljaju na susretima za mlade u samostanu sv. Antuna umjesto uobičajenog susreta, prevođeni fra Bojanom molili su krunicu hodajući kroz Vukovarsku ulicu te potom zapalili svijeće na mjestu spomen-obilježja. Kod mjesta spomen-obilježja mladima su se u molitvi pridružili i neki hrvatski branitelji. Moliti krunicu naglas hodajući gradom bilo je jedno lijepo novo iskustvo, rekli su mladi po povratku u samostan.