Misa za mornare i sve branitelje

Stota godišnjica početka Prvog svjetskog rata i devedeset i šest godina od potonuća bojnog broda Viribus Unitis, obilježeni su u petak, 31. listopada 2014. svečanim programom sa raznim sadržajima u Puli. Za sve poginule mornare, u crkvi Gospe od Mora, služena je sveta misa koju je predvodio Ivan Milovan, biskup u miru, uz koncelebraciju kapelana Vojne kapelanije sv. Nikole biskupa pri Zapovjedništvu HRM u Splitu, Branimira Projića, kapelana  Policijske kapelanije Sv. Maura PU Istarske, Ilije Jakovljevića te župnika domaćina vlč. Milana Milovana.

Misi su nazočili: načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Drago Lovrić ujedno i  izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH, viceadmiral Ante Urlić, zapovjednik HRM-a kontraadmiral Robert Hranj, umirovljeni admiral  Davor Domazet-Lošo, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstavnici Grada Pule, Istarske županije te vjernici grada Pule. Na početku mise uvodnim pozdravima okupljenima se obratio vlč. Projić posebno pozdravivši sudionike simpozija o zapovjedniku broda Viribus Unitis. Naime, MORH i OSRH odlučili su posebnim programom obilježiti tragičan događaj, ali i izuzetan čin kontraadmirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog koji je ostao na brodu i potonuo zajedno sa svojom posadom časno slijedeći pomorsku tradiciju. Ovim obilježavanjem, dan uoči svetkovine Svih svetih, ovdje u crkvi Marije Zvijezde Mora, Stella Maris, kako  je prikazuju mozaici u crkvi, prisjećamo se i svih generacija hrvatskih pomoraca koji su štitili i branili naše more, priobalje i rijeke, kao i svih hrvatskih vojnika koji su dali živote braneći domovinu, rekao je mons. Milovan na početku prigodne homilije. Svaka je sveta misa spomen-čin na Kristovo predanje za spasenje svih ljudi. Zrno je to koje umire kako bi dalo obilan plod. I svaki je hrvatski vojnik poput tog zrna dao život za Domovinu, a u konačnici i svaki čovjek koji se iz ljubavi žrtvuje za bližnjega, umirući vlastitoj sebičnosti, nalik je tome zrnu koje daje obilat plod. Biskup je zaključio pozivom na molitvu za sve poginule vojnike i branitelje, te za poštovanje prema njihovim žrtvama. Na Mornaričkom groblju u Puli položeni su vijenci i zapaljene svijeće, potom je s desantnog broda Hrvatske ratne mornarice „Cetina“ ispred pulske luke položen vijenac u more. Tom prigodom održan je Okrugli stol o mjestu, ulozi i značaju Hrvata u austro-ugarskoj mornarici te o životnom putu Janka pl. Vukovića Podkapelskog, hrvatskog admirala koji je zapovijedao brodom Viribus Unitis. Riječ je o brodu koji je bio potopljen akcijom talijanskih diverzanata u noći s 31. listopada na 1. studenoga 1918. godine, nakon što ga je svečanom primopredajom Austro-ugarska predala tadašnjoj Državi Srba, Hrvata i Slovnaca. S brodom je uz zapovjednika pl. Vukovića Podkapelskog potonulo i više od 250 hrvatskih mornara.

O brodu Viribus Unitis

Viribus Unitis bio je prvi austro-ugarski dreadnought bojni brod klase Tegetthoff. Izgrađen je u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu. Radilo se o admiralskom ratnom brodu, koji je po završetku Prvog svjetskog rata, kao i sve brodovlje austro-ugarske ratne mornarice, prešao u hrvatske ruke, odnosno Državi SHS. Tek što se na njemu zavijorio crven-bijeli-plavi i tek što je dan prije na Viribusu otpjevana Lijepa naša, već sutradan ujutro – 1. studenog 1918. godine neslavno je završio na morskom dnu pulske luke. Potopili su ga talijanski vojni diverzanti (u akciji Prepad na Pulu), a nakon nekoliko godina su ga Talijani izvadili i razrezali u komade. Viribus unitis na latinskome znači Zajedničkim snagama. To je bio moto pretposljednjeg i dugovječnog austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa I. Vrhovno zapovjedništvo austro-ugarske vojske prihvatilo je 29. listopada 1918. uvjete primirja sa savezničkim državama. Uz predaju cjelokupne vojske, to je značilo i predaju austrougarske ratne mornarice i njezine flote. Istoga dana je u Zagrebu, Hrvatski sabor proglasio stvaranje Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a sljedećeg dana u Beču, car i kralj Karlo (I. i V.) je potpisao odluku kojom se 31. listopada austro-ugarska ratna mornarica, sve utvrde i luke trebaju predati Narodnom vijeću SHS-a u Zagrebu. Austrijski prijedlog o svečanoj primopredaji prihvatilo je Narodno vijeće u Zagrebu. Njome je Beč htio događaju dati stvarnu i zakonsku snagu, a obavljena je na svečanosti u Puli. Prema želji tadašnjeg zapovjednika austrougarske flote, kontraadmirala Miklosa de Negybany Horthya, primopredaja je počela točno u 17 sati na Viribus Unitis-u. Spuštena je austrougarska zastava, a na jarbole Viribus Unitis-a podignuta je hrvatska trobojnica uz svečane taktove “Lijepe naše”. Osim postrojenih časnika i mornara bili su nazočni i poslanici zagrebačkog Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba. Poslije primopredaje Horthy je zajedno s mnoštvom mornara i časnika Nijemaca i Mađara otputovao vlakom u Mađarsku, a u pulskoj luci i na brodovima ostali su samo hrvatski, češki i slovenski mornari. Prema imenovanju Narodnog vijeća, zapovjedništvo nad cjelokupnom flotom kao prvi zapovjednik hrvatske mornarice preuzeo je Janko pl. Vuković Podkapelski i to u činu kontraadmirala u koji je promaknut. Preuzevši zapovjedništvo odmah se preselio na admiralski brod Viribus Unitis, najveći i najljepši brod čitave mornarice. Brod je preimenovan, njegovo novo ime bilo je Jugoslavija.
Te noći od 31. listopada na 1. studenoga 1918., pred pulskom lukom talijanski razarač spustio je u more splav s vlastitim pogonom. Na njoj su se nalazili talijanski diverzanti 27-godišnji inženjer Raffaele Rosssetti i godinu dana mlađi liječnik Raffaele Paolucci. Zaplovili su prema osvijetljenoj luci i cilju svoje zadaće, Viribus Unitis-u. Pod trup su oko pet sati postavili mine. Pri odlasku su primijećeni i uhićeni, dan je znak za napuštanje broda, ali je eksplozija u 6 sati i 50 minuta potresla brod koji se prelomio, nagnuo i počeo tonuti. Lomljava je bila strahovita, teški 305 mm topovi su se otkidali, a kapetanski most na kojemu je stajao Janko pl. Vuković Podkapelski je pucao. Članovi posade vidjeli su ga kako stoji pokraj golemih topova. Jedna željezna greda otkinula se i udarila o kapetanski most. Deset minuta poslije sedam sati prvi zapovjednički brod hrvatske mornarice potonuo je na dno zaljeva. Odnio je na morsko dno prvog zapovjednika i admirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog, zajedno s više stotina časnika i mornara.

G. Krizman