Mimohod Vukovarskom ulicom, paljenje svijeća i misa u spomen na Vukovar i Škabrnju 1991.
Obilježavanje 28. obljetnice pada Vukovara i tragičnih događaja koji su nakon toga uslijedili u Puli je organizirala HVIDR-a pod geslom “I u mom gradu svijetli Vukovar”.
U pulskoj koloni sjećanja i ove je godine duž Vukovarske ulice krenuo veliki broj Puljana, među kojima su bili predstavnici Grada Pule, Istarske županije te predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata. Nakon mimohoda, za sve stradale, ubijene i poginule hrvatske branitelje i nevine žrtve služena je misa u crkvi sv. Antuna. Misu je predvodio policijski kapelan Policijske kapelanije Blaženog Miroslava Bulešića preč. mr. Ilija Jakovljević.
U ovaj sat naš grad Pula i ova samostanska zajednica, s hrvatskim braniteljima i nama hodočasnicima želi se pokloniti žrtvi grada Vukovara i Škabrnje, rekao je predvoditelj na početku prigodne homilije. Večeras smo došli moliti za pokojnu našu braću i sestre koji nevini podniješe žrtvu za Krst časni i slobodu zlatnu. Mi vjernici, s golgote Vukovara i Škabrnje, i drugih mjesta, podižemo pogled prema uskrslom Kristu, koji je bio nevino osuđen, bičevan, razapet te umro na križu; ali treći dan uskrsnuo od mrtvih. Mi u vjeri uskrsnuća i danas ovdje molimo za one koji su stradali u Vukovaru, Škabrnji kao i njihovoj obrani. Naš ovaj susret je susret u vjeri; da molimo i da praštamo. Bez oprosta nema iskrene molitve. Naš bl. Miroslav Bulešić je rekao: Moja osveta je oprost! Sve Vas draga braćo i sestre, sudionici ovog slavlja pozivam da molimo zagovor bl. Miroslava da možemo oprostiti svima onima koji su nas povrijedili. Molimo da Vukovar i Škabrnja oproste svima onima koji su im ubila oca, majku, dijete, supružnika, roditelje. Da bi to mogli postići potrebna nam je vjera, kako smo čuli u današnjem evanđelju. Nemogućnost oprosta čovjeka iznutra razdire i po drugi put ubija. Nama danas ne treba novo ubojstvo, samoubojstvo; nama danas treba da naše gradove izgrađujemo na novim vrednotama koji poštuju dostojanstvo drugog i različitog.
Bl. Miroslav piše kolegi svećeniku: «Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelo.» Potrebno nam je svima ljubavi da zaliječimo rane prošlosti; da s puno pijeteta i ljubavi obilježavamo ove dane „zavijajući svaku ranu u bijeli omot ljubavi“. Zato Vas sve molim nemojmo otvarati nove rane, nemojmo rane hrvatskih majki koje su izgubile svoje muževe, djecu obezvrjeđivati ili još više produbljivati. Molim Vas, vas političare, medije, nas Kristove vjernike – Crkvu, da svaku ranjenu dušu prihvatimo; da svakoj ranjenoj duši donesemo uskrsno svjetlo da svaka ranjena dušu nađe u boli i tami smisao svog postojanja i osjeti tračak svjetlosti preko nas.
Neka ova misna žrtva bude za duše pokojnih i duhovna snaga svima onima koji nose u svom životu ožiljke rata; mržnje i boli. Molimo uskrslog Krista, da naš Vukovar i Škabrnja, dožive istinski suživot građen na temeljima pravde i mira. Nemojmo mi sa strane dijeliti pravdu Vukovaru i nametati ono što ne može doprinijeti suživotu grada. Molimo za naš grad Vukovar; molimo za sve one koji su počinili zlo da se pokaju; da traže oprost te da svojim ponašanjem ne vrijeđaju svoje žrtve. Vukovar treba novi sustav vrednota. Vukovar se ne možemo graditi na onim vrijednostima koje su dovele do rata i mržnje. To nam mora biti jasno svima. Novi Vukovar svoj identitet gradi na žrtvi svog naroda i svoju budućnost gleda u svjetlu uskrsne vjere. Bez poštivanja žrtve nema suživota. Dok se svaki stanovnik Vukovara ne pokloni na Ovčari nema u tom gradu suživota. Molimo za istinsku pomirbu u gradu Vukovaru.
Bože, daj svima nama duha poniznosti i oprosta. Molimo te, za našu pokojnu braću i sestre; molimo te za svaku ranjenu dušu, da je prosvijetliš darom vjere, da može unatoč poteškoćama i križevima ići naprijed, gradeći bolju budućnost, zaključio je preč. mr. Jakovljević. (G. Krizman)
