Zlatna misa u znaku glazbe
Preč. Rudi Koraca proslavio je 50. obljetnicu svećeništva.
U nedjelju, 10. kolovoza 2014., u mjestu Motovunski Novaki, preč. Rudi Koraca, župnik u Umagu proslavio je 50. obljetnicu svoje svećeničke službe. Svečanom misnom slavlju u župnoj crkvi sv. Marine koncelebriralo je desetak svećenika, slavljenikovih prijatelja i suradnika. Prigodnu homiliju na temu svećeničke službe, te predstavljajući osobitosti djelovanja i curiculum vitae slavljenika, izrekao je p. Job Mikolić, župnik župe Pazinski Novaki.
Propovjednik je naglasio da biti svećenik znači biti u Isusovoj službi. Svećeništvo je žrtva koja se prinosi u euharistijskoj službi, rekao je p. Job, ali svećenička služba je jednako tako i htjeti osobno se žrtvovati za dobrobit čovjeka, bližnjega u potrebi. Kao treću, ne manje važnu karakteristiku svećeničke službe p. Job je citirao papu Franju, svećenik mora biti dobri pastir s mirisom ovaca, treba biti dobri pastir usred povjerenog mu stada. Uzimajući za primjer sv. Franju, p. Job je naglasio potrebu postojanja skromnosti svećenika. Propovjednik je spomenute karakteristike povezao i prepoznao u životu i djelovanju vlč. Korace. Nakon mise slavljeniku se čestitkama obratio generalni vikar Biskupije mons. Vilim Grbac te mu svečano uručio prigodnu plaketu kao znak zahvalnosti za pola stoljeća njegove svećeničke službe. Zahvalama za pomoć u organizaciji proslave okupljenima se obratio župnik domaćin vlč. Josip Peteh. Čestitke u ime rodne župe Motovunski Novaki, uz dodjelu prigodnog dara, izrekla je voditeljica zbora Marina Srdoč. Nakon čestitki sadašnjih svečarovih župljana iz Umaga uslijedile su dvije glazbene izvedbe, pranećak i pranećakinja su izvedbom klasičnih kompozicija na harmonici i gitari pokazali da je glazbeni dar koji je obilježio život slavljenika prisutan i u većem dijelu obitelji. U nastavku je moderator prigodnog programa, slavljenikov brat Josip, čestitavši u ime obitelji iznio osobna sjećanja na niz zajedničkih momenata tijekom života, od slavljenikove odluke odlaska u sjemenište u ranoj mladosti, preko godina školovanja, sve do različitih detalja sa župa kojima je upravljao. Brat je na kraju, uz instrumentalnu pratnju svoje kćerke Hijacinte, otpjevao svečaru u čast, Haendelovu skladbu „O mio Signor“.
Na kraju se prigodnim riječima zahvale svima obratio sam slavljenik. Sa posebnom se zahvalnošću prisjetio dragih pokojnika, roditelja, pokojnog brata svećenika Irenka i šogorice. Svečar je svoje obraćanje završio upravo onako kao je njemu na poseban način svojstveno, sjeo je za klavijaturu te odsvirao pratnju za solističku izvedbu Mozartove pjesme „Laudate dominum“ koju je veličanstveno izvela solistica Karmen Kraljević.
Vlč. Rudi Koraca rođen je 26.12.1940. u obitelji sa još osmero braće i sestara. Osnovnu školu u rodnom mjestu pohađao je do 1950. kada odlazi u Pazinsko sjemenište. Studij Teologije u Pazinu završio je 1964. godine. Za svećenika je zaređen u Pazinu 25.07.1964.godine po rukama biskupa Dragutina Nežića, a mladu misu proslavio je u svojoj rodnoj župi Motovunski Novaki 09.08. iste godine. Prva župa koja mu je dodijeljena bila je župa Juršići, a odmah zatim, pa sve do 1967. bio je prefekt studija u Pazinskom sjemeništu, gdje je mnoge naučio pjevati i svirati. Među njegovim je učenicima tada bio i sadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Godine 1967. preuzima župu Bale gdje ostaje do 2002. godine. Od tada je župnik umaške župe sv. Peregrina mučenika. Od 1998. godine na čelu je dijecezanskog Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu, čemu se posvećuje svim svojim snagama. Osmislio je i pokrenuo smotre župnih zborova po dekanatima i zdušno se trudi pomoći i poticati osnivanje župnih zborova te podizanje kvalitete crkvenog pjevanja diljem župa Porečke i Pulske biskupije, organizacijom seminara za zborovođe i orguljaše te drugim sličnim glazbenim projektima. Obzorom da je niz godina predavao i vjeronauk u školama na području župa gdje je službovao, realizirao je i izdao i jedan priručnik za vjeronauk za učenike 3. razreda srednje škole. Urednik je i pjesmarice „Tebe Boga hvalimo“.
G. Krizman