„Ovu je crkvu sagradila vjera“
Ovu je crkvu sagradila nadasve vjera prethodnih generacija, stanovnika ovoga kraja, a sadašnja generacija, osim čuvanja materijalnog nasljeđa za buduća pokoljenja dužna je jednako tako sačuvati i one prave istinske vrednote u koje su vjerovali naši stari, naglasio je biskup Kutleša.
U nedjelju, 03. kolovoza 2014., u Motovunu je proslavljena 400. obljetnica posvete župne crkve sv. Stjepana prvomučenika. Svečano koncelebrirano misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u koncelebraciji sa domaćim župnikom vlč. Gracijanom Živolićem, te vlč. Dragutinom Petrovićem i vlč. Vladimirom Brizićem.
Župnik je nakon uvodnih pozdrava izrekao kratku povijest Crkve na motovunskom području. Prvi tragovi kršćanstva ondje datiraju iz 3. stoljeća. U 9. stoljeću prvi se put spominje Motovunski kaptol, a u 11. stoljeću župa. Godine 1580. počela je izgradnja crkve, u prigodi posjete veronskog biskupa Agostina Valerija, po nacrtu poznatog venecijanskog arhitekta Andrea Palladia. Nakon 34 godine crkvu je 3. kolovoza 1614. godine posvetio biskup Leonardo Tritoni. O naseljenosti motovunskog kraja govori podatak da je u 16. stoljeću ondje živjelo 8000 stanovnika. Danas župa broji oko 1000 duša.
Povijest i nasljeđe nas obvezuju da čuvamo uspomenu na one koji su živjeli na ovim prostorima prije nas, pa je stoga današnje misno slavlje molitva za sve koji su ovdje živjeli i djelovali, rekao je biskup u uvodnom pozdravu.Govoreći o dnevnom evanđelju, o prispodobi umnažanja kruha, biskup je istaknuo kako svatko od nas upravo poput apostola ponekad nastoji odgovornost i obvezu pomaganja bližnjemu prebaciti na nekog drugog; apostoli su sugerirali da narod ode potražiti okrepu po obližnjim selima, mi vrlo često prebacujemo odgovornost pomaganja na institucije ili društvo, no, Isus prepoznaje potrebu i pomaže bližnjemu u potrebi; svatko od nas ima nekog bližnjeg, potrebitog u svojoj okolini, i trebamo postupati po uzoru na Isusa. Često se i ne radi o materijalnoj potrebi, već je potrebno imati otvorene oči i prepoznati u bližnjemu duhovnu potrebu, patnju, samoću, pa i kada ne možemo ništa konkretno učiniti, jednostavno saslušati i iskazati blizinu osobi puno znači.
Biskup je zatim svrnuo pozornost na jednu jednostavnu a temeljnu Isusovu gestu, kod umnažanja kruha pomolio se. I mi bi se tako trebali češće podsjetiti da sve što imamo dar nam je od Boga, i da odlaskom sa ovoga svijeta ništa nećemo ponijeti sa sobom. Materijalno je važno, ali navezanost srca na materijalno velika je tragedija današnjeg čovjeka, koji se zbog te navezanosti ne može razviti duhovno. Isus je nakon umnažanja predao kruh učenicima, znak je to da Isus računa na učenike i na Crkvu, i upravo preko njih, preko nas, djeluje.
Ova crkva, izgrađena prije 400. godina dokaz je vjere prethodnih generacija ovoga kraja. Ovu je crkvu sagradila vjera. Sagradila ju je vjera onih generacija koje su znale dati Bogu Božje, a caru carevo, znali su poštovati i pravilno vrednovati one neprolazne vrednote, znali su da je biti dobar čovjek-vrednota, znali su da za neke vrednote treba dati i život, čemu u prilog govori i izbor sv. Stjepana za zaštitnika ove župe, sveca mučenika koji je mučeničkom smrću položio svoj život za vjeru, naglasio je biskup.
Tijekom mise župnik je krstio malog Flavija Koracu. U zaključnim zahvalama župnik je zahvalio svima koji su dali svoj doprinos u pripremi slavlja, te izložio tijek radova obnove župne crkve, koja se obnavlja sredstvima Ministarstva kulture RH, Porečke i Pulske biskupije te Županije Istarske. Devedesetih godina popravljen je krov, a u zadnjih desetak godina, sustavno se, ovisno o raspoloživim sredstvima, obnavlja unutrašnjost: stropovi središnje i bočnih lađa, prezbiterij, instalacije i drugo. U narednim fazama uslijediti će uređenje pjevališta, zidova, poda te sakristije.
Biskup je zahvalio župljanima i općinskom čelništvu na dobroj suradnji, te naglasio da će Biskupija uvijek rado pomoći napose tamo gdje se prepozna inicijativa i želja zajednice da se u plodonosnoj suradnji učini nešto vrijedno za župu.
Na kraju misnog slavlja Biskupu su na dar uručeni prigodni plodovi motovunskog kraja.
G. Krizman