Hodočašće – duhovna hrana vjernika
Župljani župa Sv. Lucije Pazinske i Sv. Jurja iz Starog Pazina na čelu sa župnikom Željkom Zecom ostvarili su krajem rujna hodočašće u Istočnu Hrvatsku tj. Slavoniju.
Na put smo krenuli 27. 9. 2019. te putem prema Đakovu čuli mnogo zanimljivosti o povezanosti Istre i Slavonije. Za to su poglavito zaslužni naš biskup Juraj Dobrila i Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer. S pravom se može reći da su oni obilježili crkveni i politički život hrvatskog naroda u 19. st. Upoznali su se u vrijeme studija u Bečkom zavodu Augustineumu te su si cijeli život međusobno pomagali i ostali najbolji prijatelji do smrti.
Đakovo
Cijeli grad Đakovo prožet je uspomenama na velikog biskupa i dobrotvora J. J. Strossmayera. Najprije smo pos-jetili Đakovačku ergelu – tj. Pastuharnu. Godine 1854 biskup Strossmayer je doveo iz Lipice – Slovenija osam konja i tako popravio efgelu. Sa samo 35 godina Strossmayer je postao biskupom te se ubrzo prihvatio gradnje velebne Đakovačke katedrale. Gradnja je započela 1866. Četiri godine je trebalo da je sagrade, a zatim još 12 godina da bude oslikana.
Vrlo je bogato ukrašena freskama i ornamentima, kažu da je najljepša od Venecije do Istambula. U nju može stati 7000 osoba. Saznali smo i da je 1933. stradala u požaru koji je uništio orgulje, a freske su tom prilikom pocrnile. Garež sa fresaka obrisan je sa kruhom. Za to čišćenje bilo je potrebno 10 tona kruha. Imali smo čast posjetiti i kriptu gdje su ukopana tijela svih biskupa koji su stolovali u Đakovu. Inače se u te prostore rijetko puštaju grupe a koliko je prostrano prikazuje podatak da tamo stane 2000 ljudi. Prošetali smo i Strossmayerovim parkom u kojem se može vidjeti razoliko drveće donešeno iz svih krajeva Europe.
Aljmaš – Vukovar – Ilok
Sljedećeg dana uputili smo se prema Aljmašu, koji nam je poznat sa televizije iz vremena domovinskog rata kada je bio porušen, a osobito crkva, uništena do temelja. Međutim, hrvatsko srce se neda slomiti, osobito kada brani svoje. Ispod ruševina nađen je neoštećen kip Gospe od Utočišta kojeg je svojevremeno tamošnjoj crkvi poklonio biskup Strossmayer. Na mjestu stare crkve sagrađena je nova u obliku lađe. Iznenadila nas je zvonjava zvona kad smo dolazili, a poslije nam je č. sestra objasnila da tako dočekuju sve hodočasnike. U ovom svetištu je vlč. Zec predvodio slavlje sv. Mise zajedno sa vlč. Stipanom Bošnjakom koji je također bio s nama.
Put nas je dalje vodio do Vukovara – grada heroja. Najprije smo pogledali kratki dokumentarni film o agresiji i padu Vukovara koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Posjetili smo crkvu Sv. Filipa i Jakova koja je kompletno obnovljena osim jedne lađe koja je ostavljena da svjedoči o bezumlju i mržnji osvajača. Vlč. Stipan nam je u crkvi iznio svoja svjedočanstva iz onih teških mučnih dana kada je živio na ovim prostorima i proživljavao svakodnevno raketiranje. Donijeli smo i križ sa imenima naših župa te položili na zid križva. Posjetili smo vodotoranj. Memo-rijalno groblje, Hangar i Ovčaru. Posebno emotivni trenuci za svih bili su kada smo u tami hangara u mimohodu obilazili zidove na kojima su se izmjenjivale slike žrtava a ispod njih u slami stajali njihovi predmeti koji su nađeni uz mrtva tijela. Posjetom bolnici oprostili smo se od Vukovara. U mislima i molitvama ponijeli smo sve heroje koji su pali za našu slobodu.
Preko prekrasnih obronaka Fruške gore zasađenih vinogradima stigli smo u Ilok. To je grad Sv. Ivana Kapist-rana koji je tu 1456. god. zaustavio tursku vojsku i očuvao kršćanstvo. O povijesti crkve i mjesta govorio nam je fra. Matija Marijić. Upoznao nas je sa životom ovog sveca koji je pokopan sa mačem pa se tako i prikazuje na slikama. Rekao je, ako ga pokopaju u Iloku da to mjesto nikad neće biti uništeno ni napušteno. I zaista Srbi su ga osvojili ali ga nisu oštetili i nakon mirne reintegracije podunavlja opet je vraćen u okrilje Hrvatske države bez ispaljenog metka.
Posjetili smo poznate Iločke podrume gdje se čuvaju arhivska vina. Najstariji je Treminac iz 1947.god. Inače to se čuveno vino služilo na Engleskom dvoru 1953. god prilikom krunidbe kraljice Elizabete II. Svake godine u Iločkim podrumima se proizvede oko 5 milijuna litara vina. Nakon tradicionalne večere u dobrom raspoloženju vratili smo se u Đakovo.
Osijek – Hrvatski Leskovac
U nedjelju, trećeg dana našeg hodočašća posjetili smo Osijek. Naravno ostali smo impresionirani veličinom i bogatstvom ove konkatedrale. Prisustvovali smo euharistijskom slavlju koje je u suslavlju sa našim svećenicima vodio vlč. Blaž Jokić (brat od vlč. Jeronima iz Boljuna). Posjetili smo i župnika Adama Bernatovića. Nažalost i ova je crkva bila granatirana, ali sve je popravljeno; orgulje su restaurirane, a svi vitraji su novi. Za informaciju – cijena jednog vitraj iznosi 200. 000 kn. Posjetili smo Kapucinsku crkvu, Trg Ante Starčevića, Osječku tvrđu i crkvu Sv. Mihovila.
Oprostili smo se od prekrasne slavonske ravnice te zaključili naše hodočašće posjetom Samostanu Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu. Naime, tamo se već sedam godina nalazi naša župljanka č.s. Mirjam – Petra Milotić iz St. Pazina. To je bila idealna prilika da pobliže upoznamo život i rad ovog reda. U ovom samostanu živi 30 č. sestara koje brinu za isto toliko djece bez roditeljskog doma te još vode dječji vrtić za vanjsku djecu.
Časne sestre se ovdje brinu da djeci bez doma pruže dom i da im ne budu samo njegovateljice već prema njima imaju i majčinsko srce što se odmah osjeti i vidi u susretu s njima i s djecom.
Naša Petra nam je govorila o Karmelu, svom pozivu i životu u ovoj zajednici gdje se sve poteškoće i zapreke uklanjaju pomoću Duha Svetoga. Impresionirani onim što smo vidjeli od zgrada, okoliša, igrališta, a još više onim što smo doživjeli ispunjeni ponosom i srećom oprostili smo se od Karmelićanki i zaključili da je: “Karmel izvor bogatstva za cijelu kršćansku zajednicu,” kako je jednom prilikom kazao sv. Ivan Pavao II. (Mirjana Ferenčić)
