Proslava sv. Foške u Žminju i Vodnjanu

Izuzetno cijenjena među vjerničkim pukom na ovim prostorima, ranokršćanska svetica i mučenica, sv. Foška i ove je godine privukla veliko mnoštvo vjernika u crkvu njoj posvećenoj nedaleko Žminja. Misno slavlje u drevnoj crkvi sv. Foške iz IX. stoljeća predvodio je biskup u miru mons. Ivan Milovan u koncelebraciji sa domaćim župnikom vlč. Jordanom Rovisom te vlč. Atilijem Krajcarom.

Prije početka misnog slavlja biskup se kratko obratio vjeroučenicima, napose krizmanicima, nagovorom o sv. Foški, istaknuvši kako je ona hrabro svjedočila svoju vjeru kao vrlo mlada djevojka – bila je otprilike u njihovoj dobi.

U prigodnoj homiliji biskup je rekao kako se procjenjuje da je u progonima prvih kršćana zbog vjere podnijelo mučeništvo oko 30 000 vjernika; oko 1000 ih je ostalo zabilježeno imenom, a za neke, koji su iz nekog razloga bili posebno značajni ili se po nečem znakovitom isticali ostali su vrlo detaljni zapisi mučenja i pogibije; od nekih su ostali zapisani čak i dijalozi sa sudcima. Sveta Foška je jedna od tih. Povijesni zapisi govore da je glas o njezinu herojskom podnošenju mučeništva za vjeru za to vrijeme relativno brzo prispio do ovih krajeva te je započelo njezino štovanje. Mjesto gdje se sada nalazi crkva sv. Foške iz IX. stoljeća, već je i mnogo ranije, prema nekim izvorima, u 4 ili 5 stoljeću bilo poznato molitveno mjesto, i od onda se narod tu neprestano okuplja, istaknuo je biskup. Nadovezavši se na mučeništvo sv. Foške biskup je spomenuo i našeg najnovijeg blaženika, Miroslava Bulešića, istaknuvši kako je on i za života i sada ljudima primjer i ohrabrenje.

Sveta Foška je susrela kršćanstvo i oduševljeno prihvatila vjeru u Krista da, zajedno sa svojom služavkom Maurom nije htjela ostati ‘kriptokršćanka’ nego je hrabro javno posvjedočila svoju vjeru, podnijevši mučeništvo. Tajna njezine snage za to herojsko svjedočanstvo je u njezinom dubokom iskustvu vjere, rekao je mons. Milovan. Bog nam daje sve, ali traži i našu suradnju, a ta suradnja je odricanje – nositi svoj križ. Potrebno je otvarati dušu glasu Isusa Krista, što znači biti spreman pomoći, oprostiti, uglavnom živjeti svoj život prema načelima kršćanstva. Kvaliteta društva, kao i kvaliteta jedne župe mjeri se po tome koliko ima srca za potrebite, za siromašne, stare i bolesne u svojoj sredini. Na kraju misnoga slavlja uslijedio je tradicionalni ofer, čašćenje relikvija sv. Foške te ophod oko drevnog mramornog oltara.

A blagdan sv. Foške istog je dana proslavljen i nedaleko Vodnjana, točnije nadomak zaseoka Batvači gdje se nalazi još jedna drevna crkva sv. Foške iz VII. stoljeća.

Osim većine koja je pristigla automobilima dvije skupine vjernika, oko šezdesetak osoba odlučilo je hodočastiti kako su to činile nebrojene generacije u povijesti – pješice. Jedna je skupina krenula iz Pule ranom zorom, a druga im se pridružila u Vodnjanu. Misu je predvodio župnik Marijan Jelenić. Nakon Mise uslijedilo je čašćenje relikvija sv. Foške, a dok su se vjernici redali pred relikvijarom za pjevanje su se pobrinuli članovi Zbora mladih sv. Franje iz Pule.

U nastavku je o svome životnom iskustvu vjere svjedočio g. Vlado Mikac, koji je kao profesionalni pilot u mnogim pogibeljnim situacijama, spašen, kako je rekao, milošću Božjom.