Obilježena 90. obljetnica smrti Sluge Božjeg Egiidija Bullesija
U petak, 26. travnja, u pulskoj katedrali svečanim misnim slavlje obilježena je 90. obljetnica preminuća Sluge Božjeg Egidija Bullesija(1905. – 1929.), mladića, franjevačkog trećoredca iz Pule koji je živio izuzetno uzornim životom, napose vodeći brigu o mladima, te je umro na glasu svetosti.
Na misi je, uz domaće vjernike, sudjelovalo oko 120 hodočasnika iz raznih mjesta sjeveroistočnog dijela Italije, koji posebno štuju lik tog mladog Božjeg Ugodnika, koji je rođen i preminuo u Puli, a čiji se zemni ostatci čuvaju u kapeli na mjesnom groblju u marijanskom svetištu Santuario Madonna di Barbana, nedaleko mjesta Grado, na sjeveru talijanskog jadranskog priobalja u pokrajini Friuli-Venezia Giulia. Obljetnica smrti Sluge Božjeg Egidija Bullesija ondje se svake godine prigodno obilježava uz nazočnost velikog broja hodočasnika.
Misu u pulskoj katedrali predvodio vlč. Joško Listeš, župnik pulske župe Krista Spasitelja i Župe sv. Roka u Galižani, uz koncelebraciju desetak svećenika, iz Hrvatske i Italije. Među koncelebrantima je bio i fra Stefano Gallinaro, gvardijan samostana i rektor marijanskog svetišta na otočiću Barbana.
Na kraju mise, uz sudjelovanje svećenika i laika, pročitan je prikaz posljednjih trenutaka ovozemaljskog života Sluge Božjeg te opis njegovog sprovoda, koji je zabilježen kao izvanredno dirljiv događaj među tadašnjim generacijama žitelja Pule. Naime, njegovi su ga sugrađani, po svojem sensus fidelium, duhovnom instinktu, već tada doživljavali i slavili kao Božjeg ugodnika.
Uz ostale prigodne zahvale okupljenima se tom prigodom obratio i Maurzio Tremul, predsjednik Talijanske unije u Hrvatskoj. Hodočasnici su nakon mise primljeni u prostorima pulske Zajednice Talijana, te su obišli kuću gdje je rođene Egidio, nasuprot bolnice u Zagrebačkoj ulici, i Svetište Majke Božje od Milosrđa u Šijani.
U pulskoj katedrali je toga dana postavljena izložba o životu i liku Sluge Božjeg.
Egidio Bullesi (Pula, 24. 08. 1905. – Pula, 25. 04. 1929.) bio je mladić laik koji je u teškim godinama između dva Svjetska rata živio i djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i duhovnim darom, riječju i primjerom poticao obraćenje napose „problematičnih kategorija“ ljudi, u specifičnim životnim sredinama: radnika u pulskom brodogradilištu, mladih prepuštenih “odgoju“ ulice, mornara s kojima je živio za trajanja 25-mjesečnog vojnog roka. Već za života, a napose prigodom njegove smrti, od upale pluća, u Puli, dobi od 23 godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici nazivali svecem. Tri njegova brata postali su svećenici. Obitelj je nakon drugog svjetskog rata otišla u Italiju. Egidijeve zemne ostatke prenijeli s pulskog groblja u Italiju 1974. a nedugo zatim doneseni su u Barbanu, obzirom da je bio franjevački trećoredac, i živio je tu karizmu do srži. Od tada ondje traje štovanje njegovog lika. Slugom Božjim proglasio ga je sveti papa Ivan Pavao II. 7. srpnja 1997. Postulatura se nalazi pri Nadbiskupiji Gorizia, kojoj Barbana pripada kao dijecezansko svetište.
Osim Sluge Božjeg Egidija ta je misa ujedno bila spomen i na Službenicu Božju č.s. Tarsillu Osti i Slugu Božjeg vlč. Marcella Labora.
Č. s. Tasilla Osti(6.12.1895. – 26.12.1956.), redovnica Misionarskih sestara Presvetog Srca Isusova i Marijina, radila je dugo godina kao medicinska sestra u Puli i istaknula se svetošću života, a posebno su je cijenili bolesnici o kojima je cijeli život predano brinula.
Sluga Božji vlč. Marcello Labor (Trst, 8.VII.1890 – Trst, 29.IX.1954), bio je liječnik i svećenik. Između dva rata živio je u Puli, gdje je među žiteljima ostao zapamćen kao liječnik siromašnih jer je bespoštedno brinuo i pružao liječničku skrb potrebitima.
I oni su, poput Egidija, početkom prošloga stoljeća živjeli i djelovali u Puli te među žiteljima toga grada ostali zapamćeni upravo po neizbrisivom tragu vjere i milosrđa s kojim su djelovali na dobrobit bližnjih. Svo troje uzdignuti su na čast oltara kao Sluge Božji te je u tijeku postupak za proglašenje blaženima. (G. Krizman)