Biskupijska priznanja

O blagdanu sv. Mavra, nakon večernje mise uručena biskupijska priznanja zaslužnim laicima. Nagrađeni su: Anđela Bravar iz župe Labinci, Ana Ivaninić iz Pićna, Karmela Honović iz Potpićna – župa Kršan, Slavica Korva iz Medulina, Josip Krajcar iz pulske župe Sv. Ivana Krstitelja te Božo Jurman i Đorđo Jop iz Pazina.

U četvrtak, 21. studenoga 2013., o blagdanu zaštitnika Porečke biskupije i Grada Poreča u prvostolnoj crkvi – Eufrazijevoj bazilici, večernje misno slavlje predvodio je biskup ordinarij mons. Dražen Kutleša. Na blagdan mučenika i prvog biskupa Porečke biskupije, sjećamo se svih onih koji su na neki način doprinijeli ovoj biskupiji, no napose upravo sv. Mavra koji je ovoj mjesnoj Crkvi svojim životom i mučeništvom dao novu perspektivu, rekao je biskup.

Da je, po ljudskim kriterijima nastojao spasiti svoj život mi vjerojatno danas ne bi spominjali sv. Mavra, koji bi, da nije podnio mučeništvo, živio koju godinu duže, i bio bi najvjerojatnije pao u zaborav, rekao je propovjednik na početku svoje homilije osvrćući se na sv. Mavra u kontekstu riječi Evanđelja „tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga“. Gledajući povijest, vidimo da se spominjemo i pamtimo upravo one koji su učinili nešto veliko, ali ne za sebe, nego za druge, sjećamo ih se zbog njihovog altruizma, istaknuo je mons. Kutleša.

Što znači mučeništvo? i što znači život svoj izgubiti da bi ga zadobili? pitanja su koja je biskup Kutleša nastojao vjernicima pojasniti upravo preko lika sv. Mavra. Ako mi želimo svoj život spasiti tada trebamo iskazati vjernost Isusu Kristu, trebamo tu svoju vjeru i pokazati. Temelj čovječanstva, temelj svake obitelji, svake ljubavi jest povjerenje i vjera. Kako možeš nekoga voljeti ako mu ne vjeruješ? Upravo ono gdje pada najviše brakova i poslovnih odnosa jest vjera, povjerenje. Ako čovjeku vjeruješ, tada odnos ima svoj smisao i ne bojiš se da ćeš biti prevaren. Mi smo pozvani danas, kao i sveti Mavro u svoje vrijeme, pokazati vjernost Isusu. Od njega je Bog tražio da to pokaže predajući svoj život. Od nas se danas ne traži takvo mučeništvo, nego da budemo vjernici u pravom smislu riječi, da znamo razlikovati dobro od zla, da znamo biti pravi svjedoci Isusa Krista u svojim obiteljima, na radnim mjestima, tamo gdje nam je Bog povjerio posebnu ulogu. Često se volimo nazivati vjernicima dok nas to ništa ne košta, no kada ta vjera traži neke napore, tada se od toga nekako odmičemo. Svi želimo biti dobri i pošteni, ali kada treba uložiti truda, često olako zaboravljamo vjeru.

I mi danas trebamo ljude poput sv. Mavra koji su za svoju vjeru i uvjerenja spremni dati i život. Danas se, međutim, stječe dojam da se čini upravo suprotno od onoga što vjera nalaže. Mediji izvrću prirodno razlikovanje dobra i zla; kao da se postavlja pitanje ima li uopće smisla boriti se protiv zla.

Bog nam preko sv. Mavra želi reći da veličina čovjeka leži u tome da zna svoje vrijeme, koje mu je Bog dao, iskoristiti. Mi u svome vremenu trebamo učiniti što Bog od nas traži, no vrlo često želimo to zanemariti i težimo jednostavno ka zadovoljavanju materijalnih prohtjeva, zaboravljajući da nije materijalno ono bitno. Bog danas pita čovjeka, jesi li svjestan da s ovog svijeta ništa sa sobom nećeš ponijeti? Čovjek teži gomilanju materijalnog, no u bolesti i tuzi to ništa ne znači, već samo otežava odlazak s ovoga svijeta. Po uzoru na sv. Mavra, mi bi u životu trebali stremiti ka jednom cilju: zadobiti kraljevstvo Božje, ući u raj. Na ovoj zemlji provedemo nekoliko desetljeća, koja često bivaju proživljena ne shvaćajući koji je čovjekov cilj. Danas nam sv. Mavro želi poručiti: „Dragi moji vjernici, budite razboriti! Pred vas se stavlja dobro i zlo, i na vama je da odlučite hoćete li ići za dobrom ili za zlom.“ Sveci nam pokazuju put kojim treba poći, kao što roditelji djeci pomažu na životnom putu, tako i sveci nama pokazuju kojim nam putem valja poći; oni su kao putokaz kada se nađemo u olujama života. I danas postoje progoni, napada se biskupe, svećenike, ali Crkvi jest poziv da uvijek govori istinu. Bilo je sustava koji su progonili kršćanstvo i Crkvu radi te Istine, ali Crkva ne izvršava svoju misiju ako ne govori što je Istina. Crkva je uvijek bila i biti će svijest i savjest svakoga naroda. Crkva želi da ljudi imaju kvalitetan život, a za to je jedan od bitnih preduvjeta da imaju duševni mir.

Govoreći o priznanjima koja su kasnije uručena na kraju mise Biskup je istaknuo da su to priznanja pojedincima koje su župnici i dekani predložili za posebno aktivne i požrtvovne župne suradnike, koji su se zauzeli više od drugih za dobrobit župe. Mi im ovom prilikom želimo zahvaliti, hvala im što čine dobro bližnjima i Crkvi, ne tražeći ništa zauzvrat. Upravo u tome jest veličina svakoga čovjeka kada daje a ne traži ništa zauzvrat. Zahvaliti ćemo Bogu za te ljude i zamoliti ga da nam da što više takvih osoba i da ti ljudi, po uzoru na svece, pokažu i nama, kakvi bi mi trebali biti.