Massimo Introvigne o rodnoj ideologiji

Talijanski katolički sociolog i teolog međunarodnog ugleda dr. sc. Massimo Introvigne gostovao je u četvrtak u Hrvatskoj, u Puli gdje je na Visokoj teološkoj školi sjemeništa »Redemptoris Mater« u Puli održao dva vrlo posjećena predavanja. Uvodne riječi dobrodošlice gostu je uputio rektor sjemeništa preč. Piergiorgio De Angelis, dok je nakon toga predstavljen bogati životopis gosta predavača.

Jutarnje predavanje imalo je kao temu novu encikliku pape Franje Svijetlo vjere (Lumen fidei). Dr. Introvigne koji dnevno i vrlo iscrpno prati učiteljstvo papa već više od dvadeset godina, pružio je iscrpnu analizu ove enciklike, izrađene, kako se izrazio, »sa četiri ruke«. Encikliku je u najvećem dijelu napisao papa Benedikt VI., kao nastavak svoje trilogije o kršćanskim krepostima: vjeri, nadi i ljubavi, ali i kao doprinos Godini vjere koja se približava svom kraju. Dr. Introvigne je objasnio da je Ratzinger napisao ovaj dokument postavljajući ga na dvije osovine: na onu vertikalnu, koja govori o vjeri kao kontaktu s transcendencijom, uspoređujući je s gotičkim katedralama koji svojom visinom upućuju a nebo, te na horizontalnu razinu, koja govori o vjeri unutar povijesti, koja svoj smisao crpi iz vjere, jer vjera daje smisao cjelokupnoj povijesti, daje smisao vremenu koje postaje vrijeme spasenja, oslobođeno fatalizma i praznine besmisla. Predavač je govorio o vjeri u odnosu na pogansko shvaćanje božanstva i na židovsko poimanje Boga. »Vjera prodire u samu bit čovjekove egzistencije«, rekao je dr. Introvigne, citirajući encikliku, »jer prodire kao svijetlo u samu smrt, gdje nitko do tada nije mogao prodrijeti. Utjelovljenje Isusa Krista i njegovo uskrsnuće promijenilo je tijek povijesti i vjera opstaje put prema osobi Isusa Krista«, rekao je na kraju jutarnjeg dijela predavanja dr. Introvigne.

Popodnevno predavanje za temu je imalo vrlo aktualnu i raširenu ideologiju rodova ili geneder ideologiju. Dr. Introvigne započeo je svoje predavanje citirajući papu Benedikta XVI. koji je u svom govoru Rimskoj kuriji, u prosincu 2012. godine definirao rodnu ideologiju najvećom suvremenom prijetnjom ne samo Crkvi nego i čovječanstvu općenito. Gender ideologija ne tiče se samo pitanja prihvaćanja homoseksualaca, već se tiče nečeg mnogo radikalnijeg: postojanja ljudske prirode ili naravi. Predavač je postavio pitanje je li ljudska narav mit ili stvarnost? Ljudska narav je povezana sa Božjim stvaranjem. Čovjek je stvoren na sliku Božju i time je u njega usađena dvojnost: muško i žensko. Ova dvojnost ili komplementarnost spada u samu bit čovjekove egzistencije na zemlji i zato je Papa Ratzinger snažno ustao u obranu ljudske naravi kao nepromjenjive činjenice darovane Čovjeku samim činom stvaranja. Za kršćanstvo dilema ne postoji, pojasnio je predavač, ne priznati postojanje seksualnih razlika značilo bi negirati i Božje stvaranje svijeta, komentirajući tvrdnju gender ideologije o odabiru spola.

Predavač je jasnim i lako razumljivim jezikom objasnio proces dekonstrukcije osnovnih istina o čovjeku. Objasnio je kako je odnos između muškarca i žene postao predmet napada snažnih lobija u svijetu. Još su Grci i Rimljani ustvrdili tri osnovna elementa na kojima se temelji brak: venus – seksualna privlačnost, eros – osjećajna povezanost i sacramentum – zauzetost za stabilnost veze, što je dolaskom kršćanstva postalo sakrament. Dr. Introvigne je u nastavku objasnio postupni proces dekristijanizacije društva, urušavanja tisućljetnog kršćanskog sustava vrijednosti, koji je na neki način započeo još u srednjem vijeku, nastavio se preko renesanse i protestantske reforme, zatim Francuske revolucije koja je razvod učinila dostupan svima, početaka komunističke ideologije u Lenjinovoj Rusiji gdje je svrha braka bila smatrana zadovoljenje seksualnih instinkata i dozvoljen je abortus, pa sve do promjena ’68. Najpoznatiji povijesni razvod, podsjetio je predavač, bio je razvod engleskog kralja Henrika VIII, čime je antiknom postulatu braka oduzet prvi element, sacramentum.

Začetnica rodne ideologije je Simone de Beauvoir, pripadnica francuskog egzistencijalizma ljevičarske orijentacije, koja je tvrdila kako se ženom ne rađa nego se ženom postaje. Prema toj teoriji svatko ima pravo odabrati vlastiti spolni identitet. Daljnjim razvojem teorije dolazi i traženje prava na odabir vrste zajednice, pojasnio je predavač, pa se 1969. godine osniva Gay Liberation Front i time počinje proces koji nalazi svoj rezultat bliže našim danima, 2001. kada Nizozemska prva ozakonjuje istospolne zajednice.

Predavač je u nastavku govorio o zakonu o homofobiji, koji je inicijalno propagiran kao skup zakona kojima se želi spriječiti nasilje prema homoseksualnim osobama, no šireći njegov spektar dolazi se do mogućnosti kažnjavanja diskriminatornih ideja, čime se ograničava sloboda govora i izražavanja.

Predavač se zatim osvrnuo na pojam braka te objasnio zašto i na koji način rodna ideologija šteti braku, ali je zaista i prijetnja društvu općenito. Priznavanje istospolnih zajednica, odnosno drugih oblika braka osim onog između muškarca i žene, dovodi do smanjenja broja brakova, a to rezultira smanjenim natalitetom jer žene koje nisu u braku, sociološke studije pokazuju, rađaju manje od udanih žena; to longitudinalno uzrokuje i ekonomske probleme, jer konkretno smanjenje nataliteta dovodi do smanjenja radne snage koja nije u mogućnosti, zbog smanjenog broja, svojim radom namiriti mirovine. Stručnjaci se slažu da je u osnovi ekonomska kriza u Europi uzrokovana demografskom krizom, ustvrdio je predavač.

Dr. Introvigne je, temeljem socioloških studija, istaknuo da provođenje elemenata rodne ideologije izaziva depresiju i povišenu razinu anksioznosti, jer objasnio je, sloboda kakvu zagovara ta ideologija daje stalno otvorenu mogućnost traženja nekog eventualno adekvatnijeg partnera, no po istom principu daje to pravo i drugoj osobi u vezi, iz čega proizlazi nesigurnost, i time je ta seksualna revolucija koja je trebala donijeti nekakvu veliku slobodu i zadovoljstvo, donijela anksioznost, nesigurnost i učestale seanse kod psihoanalitičara. Ideja odvajanja ljubavi i braka od bilo kojeg oblika stabilnosti i moralnih stavova umjesto radosnog oslobođenja proizvela je jednu sveopću depresiju bogatog i modernog Zapadnog svijeta.

Kao najveću opasnost rodne ideologije u zemljama gdje nisu priznate istospolne zajednice prof.Introvigne je istaknuo podučavanje u tom smislu današnjih generacija djece kroz školske programe koji sadrže elemente te ideologije što će dati buduće generacije indoktrinirane tom ideologijom. Druga imanentna opasnost su zakoni o homofobiji koje EU zagovara, koji se ne limitiraju na to da zabranjuju nasilje prema homoseksualnim osobama već kažnjavaju i samo izražavanje mišljenja da je takva seksualna orijentacija neuredna.

Na duge staze gender ideologija pripravlja put priznavanju istospolnih zajednica, kao što je to bio slučaj u Engleskoj, gdje je nakon 6 i pol godina zakonski priznatih istospolnih zajednica bez ikakvih problema izglasan zakon o homoseksualnom braku jer je ionako već ranije u medijima korišten izraz brak za te zajednice.

Crkva, na sveopćoj i partikularnoj razini, treba biti zauzeta u toj kulturalnoj borbi, prema enciklici Lumen Fidei Pape Franje, te treba ukazivati na pozitivnu narav seksualnih razlika, treba istaknuti da biti muško ili žensko nije greška ni nesreća nego je to nešto što je Bog želio, jer upravo Bog „muško i žensko stvori ih“, naglasio je predavač. Crkva treba zauzeto ukazivati na ljepotu obitelji i braka kaže papa Franjo, trebamo krenuti od „da“ koji pokazuje ljepotu braka i obitelji, a koje implicitno znači „ne“ istospolnim zajednicama, i „ne“ svim onim inicijativama koje su protiv života.

(G. Krizman/J. Kolega)