Hodočašće župa Umag i Rovinj u Svetu Zemlju
Pulska agencija ATI i Mariagrazia organizirali su prekrasno hodočašće u Svetu Zemlju od 12. – 19.03.2019.Dvojica braće svećenika vlč. Josip i Vilim Grbac poveli su dio svojih župljana u Isusovu domovinu.
Na aerodromu u Tel Avivu dobrodošlicu nam je poželio fra Tomislav Vuk. Bili smo mu osamdeseta grupa kojoj je otkrivao ljepote i čari Izraela. Fra Tomislav je sveučilišni profesor biblijske i orijentalne znanosti, a od 1989. godine živi u Jeruzalemu. On nam je arheološko, povijesno i teološko tumačenje povezao sa duhovnim, naučio nas je da radimo poveznice između Starog i Novog Zavjeta istaknuvši da jedno bez drugoga nije cjelina.
Ovim hodočašćem slijedili smo stope Isusa Krista, kronološki smo pratili njegov život od Navještenja (Nazaret), rođenja (Betlehem), odrastanja i javnog djelovanja (Kafarnaum), muke, smrti i uskrsnuća (Jeruzalem). Prošli smo čitav njegov život slušajući njegov poziv: “Dođi i slijedi me!”. Mi smo upravo to učinili, došli smo iz Istre, iz Umaga i Rovinja, slijedeći Isusove stope.
“Uzmi svoj križ i idi za mnom” poručuje Isus. Mi smo ga pratili sa svojim životnim križevima na Kalvariju, gdje je predao svoj Duh Ocu, kao povorka uz pobožnost križnog puta. Imali smo veliku milost da smo dva puta uspjeli ući u Isusov grob. Tamo je uvijek neopisiva gužva od mora hodočasnika, kao i na većini ostalih mjesta koja su značajna za nas kršćane. U zadnje dvije godine broj hodočasnika se udvostručio.
Svi naši obilasci bili su popraćeni tekstovima iz Svetog Pisma i Svetim Misama. Primjerice u Taghbi (što znači sedam izvora) imali smo Euharistiju na otvorenom na mjestu gdje je Isus predao Petru prvenstvo. U kapelici uz Isusov grob slavili smo misu Uskrsnuća kao vrhunac hodočašća. Isus se nakon Uskrsnuća nije vratio natrag, on je prošao naprijed. Isus umire samo jednom pa uskršava što je temelj naše vjere. Doživjeli smo Evanđelje – radosnu vijest na licu mjesta.
Nezaboravni su utisci iz Dvorane posljednje večere gdje je ustanovljena euharistija i svećeništvo i važno mjesto za prvu kršćansku zajednicu ili iz Bazilike Agonije gdje se znojio krvavim znojem. Zid plača nikoga nije ostavio ravnodušnim kao ni pastirsko polje sa prelijepom crkvom u obliku beduinskog šatora gdje su se pastiri prvi poklonili Isusu.
Posjetili smo Jerihon, Kumran, Mrtvo more u kojem se većina i okupala.
Vozili smo se lađom po Galilejskom jezeru, uživali u ljepotama pustinje, družili se sa njezinim stanovnicima beduinima.
Naučili smo sedam plodova Izraela koji čine 80% njihove prehrane, a to su: žitarice, masline, smokve, datulje, badem, nar i grožđe.
Upoznali smo Isusovu domovinu, Izrael kao malu ali vrlo raznoliku zemlju. Od cvjetne Galileje, doline Šarona kao žitnice Izraela, preko nekad neprijateljske Samarije u središnjem dijelu do Judeje gdje caruje pustinja i Mrtvo more. Zbog geografske raznolikosti vrijeme je jako promjenjivo što smo i sami osjetili od 10 do 27 stupnjeva Celzija u samo pet dana.
Naučili smo da su Kumranski spisi pronađeni 1947 godine u jednoj od 11 spilja najvažnije arheološko otkriće za biblijsku znanost.
Rijeka Jordan koja protječe i spušta se kroz cijeli Izrael i utječe i Galilejsko jezero pa opet istječe iz njega i ulazi u Mrtvo more i dalje otječe prema Crvenom moru, jedini je izvor vode za cijelu zemlju koja je svjetski priznata i poznata po sistemu navodnjavanja kap na kap. Njime oni od pustinje stvaraju plodno tlo, a mi u Hrvatskoj od plodnog tla stvaramo pustinju.
Isus je išao svijetom čineći dobro, oslobodio ga je od zla. Naša vjera počiva na svjedočanstvu apostola. Mi smo pozvani biti svjedoci i prenositi vjeru našoj djeci i mladima. Shvatili smo da Bog djeluje u svakom tko se u njega pouzdaje i donosi radost, veselje i mir koji samo on može dati!
Isusovo svjetlo koje je zasjalo u Betlehemu prosvjetljuje naša srca i vodi nas kroz čitav naš život, do vječnosti.
U Evanđelju uvijek trebamo pronaći i vidjeti sebe, ono je pisano upravo za nas jer ono nije novinarski izvještaj ili vijest.
Isus je naše jedro, sidro i luka, utjeha i sigurno mjesto kome se utječemo. On je za svakoga od nas dao samoga sebe. Mi bismo trebali biti i glina i umjetnik koji ostavlja svjetlo za sobom, pogotovo nakon ovakvog bogatstva dobivenog ovim nezaboravnim druženjem u Svetoj Zemlji.
Txt: Danijela i Rebeka, Foto: Danijela Fattorich
