Godina vjere u Porečkoj i Pulskoj biskupiji, 2012/2013
U nastavku teksta donosimo pastirsko pismo mons. Dražena Kutleše, porečkog i pulskog biskupa u povodu početka Godine vjere
Draga braćo i sestre u Isusu Kristu!
1. Pišem vam sa željom kako bih potaknuo vaša srca da se što bolje pripremimo za nadolazeću Godinu vjere koju nam je naš Sveti Otac Benedikt XVI. već najavio svojim apostolskim pismom Porta fidei. Ona će započeti 11. listopada ove godine na dan pedesete obljetnice otvorenja Drugog vatikanskog koncila i dvadesete obljetnice proglašenja Katekizma Katoličke Crkve. Podudaranje ovih dviju obljetnica označuje već samu svrhu Godine vjere: svrnuti pozornost cjelokupnog Božjeg naroda na onu snagu Duha koja je pokrenuvši Koncil donijela novo “proljeće duha” u cjelokupnu Crkvu. U istom mjesecu Sveti Otac sazvat će Opće zasjedanje Biskupske sinode na temu “Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere”.
Znakovit je naziv apostolskog pisma Svetog Oca: “porta fidei” – što znači “vrata vjere” – kako nalazimo u Djelima apostolskim gdje se kaže da Bog po propovijedanju Pavla i Barnabe “poganima otvori vrata vjere” (Dj 14,27). Kroz ova vrata moguće je proći kada je naviještena Riječ Božja “koja ima moć spasiti duše” (Jak 1,21). “To znači – kako kaže Sveti Otac – krenuti na put koji traje cijeli život. Taj put započinje Krštenjem, po kojem možemo Boga nazivati Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća Gospodina Isusa koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti dionicima svoje slave sve koji vjeruju u Njega” (Porta fidei 1). Vjera je, dakle, put k susretu s jednom osobom, i to sa Sinom Božjim i Gospodinom našim Isusom Kristom u kojem otkrivamo ljubav Boga Oca te primamo dar Duha Svetoga bivajući udovi istog tijela Crkve. U njoj i rastemo u vjeri postajući hram svet u Gospodinu “nazidani na temelju apostola i proroka” (Ef 2,20).
2. Obilježavanje Godine vjere potaknuto je također gorućim problemima našeg vremena. Sveti Otac upozorava na činjenicu koja nam nije nepoznata i nažalost iz dana u dan sve je više uočavamo u našim župama, u obiteljima, u školama i na radnom mjestu, te na svim društvenim razinama uopće. Radi se o tome da vjera više nije nešto što se “samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom životu” (Porta fidei 2). Naše društvo je nekada bilo duboko prožetom katoličkim osjećajem i vjera se mogla prepoznati kao sastavni dio životne svagdašnjice od ranojutarnje molitve do zaziva za dobrom smrti navečer prije počinka. U vjeri se živjelo i umiralo, te je svaki događaj nalazio svoj smisao u Bogu. Danas pak prevladava nesigurnost i sumnja, te se u zaokupljenosti materijalnim stvarima vjeri pridaje tek sporedni značaj kao da bi se radilo o nečem posve subjektivnom i odvojenom od života. U tom smislu Sveti Otac govori o “dubokoj krizi vjere kojom su pogođene mnoge osobe” (Porta fidei 2).
3. Godina vjere, stoga, predstavlja snažan “poziv na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta” (Porta fidei 6). Vjera koju smo primili od apostola ne slijedi “izmudrene priče” (2Pt 1,16) već polazi od onog “što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu” (1Iv 1,1). Mi vjerujemo u Boga koji je ljubav i koji nikada ne prestaje tražiti čovjeka i pozivati ga natrag u zajedništvo sa samim sobom. Ovaj Božji glas odjekuje u srcu svakog čovjeka i potiče ga da se susretne s Onim “koji dođe na svijet spasiti grešnike” (1Tim 1,15; usp. KKC 27).
Sveti Otac podcrtava riječi svetoga Pavla “srcem se vjeruje, a ustima ispovijeda vjera” (usp. Rim 10,10) ukazujući pritom na duboku vezu između čina kojim se vjeruje i sadržaja u koji vjerujemo. Da bi se vjerovalo nije dovoljno samo poznavati sadržaj vjere, već prije toga srce treba biti otvoreno milošću. Vjera je naime dar koji dolazi od Boga. S druge strane nužno je poznavanje sadržaja vjere da bi pristanak uma i volje uz ono što Crkva predlaže vjerovati bio potpun (usp. Porta fidei 10).
4. Kao što sam spomenuo na početku, Drugi vatikanski koncil i Katekizam Katoličke Crkve dva su stupa na kojima počiva Godina vjere. Pedeseta obljetnica otvaranja Drugog vatikanskog koncila potiče nas da iznova potražimo nadahnuće u svekolikoj obnovi koju je Bog preko Koncila potaknuo u čitavoj Crkvi. Sveti Otac Ivan Pavao II povodom Biskupske sinode 1985. ustvrdio je: “Vjera je temeljno počelo, kamen temeljac, osnovno mjerilo obnove koju je Koncil želio provesti” (Angelus, 24. studenog 1984.). Ponovno otkrivanje Koncila znači iznova uzeti srcu da se prava obnova Crkva sastoji u povratku na njene izvore i u otkrivanju njezinog istinskog identiteta kao Zajednice začete iz navještaja Radosne vijesti, rođene u Krštenju, hranjene Riječju i sakramentima te intimno sjedinjene s Kristom kao njegova ljubljena Zaručnica.
Govoreći o Katekizmu Katoličke Crkve Sveti Otac Benedikt XVI. kaže da “predstavlja jedan od najvažnijih plodova Drugoga vatikanskog koncila” u kojem “su temeljito i sveobuhvatno prikazani temeljni sadržaji vjere” (Porta fidei 11). Stoga u njemu nalazimo dragocjenu pomoć za tumačenje vjere i sigurno vodstvo k otkrivanju neizmjernih bogatstava Objave sadržanih u Svetom Pismu, Predaji i Učiteljstvu. Katekizam nam doista pokazuje kako vjera nije tek suhoparni skup misaonih struktura već objava Boga u čovjekovoj povijesti, događaj spasenja u susretu s osobom Isusa Krista (usp. KKC 53). O toj “povijesti vjere” svjedoče brojni navodi Katekizma kako iz Starog tako i Novog zavjeta, te iz djela Otaca Crkve, iz života Svetaca i iz nauke Crkvenih učitelja, Koncila i Papâ.
5. Ovaj obnovljeni polet vjere ne može nikako ostati zatvoren sam u sebi. Prepustimo opet na trenutak riječ Svetom Ocu koji kaže: “Kristova je ljubav ta koja ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. On – danas kao i nekoć – šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji” (Porta fidei, 7). I naša Biskupija potrebna je nove evangelizacije koju Sveti Otac ima toliko na srcu. Mnogi kršteni danas su udaljeni od Crkve i žive kao da Boga nema. No upravo zato Crkva želi u ovoj godini širom rastvoriti vrata vjere kako bi mogli ponovno odgovoriti na ono pitanje koje je nekoć na krštenju bilo upućeno njihovim roditeljima i kumovima: “Što tražite od Crkve Božje?”. Krštenjem doista započinje put vjere i stoga bez pomoći kršćanske inicijacije nije moguće ostvariti novu evangelizaciju.
Potrebno je stoga da naše župe imaju posebnu brigu za udaljene od vjere i znaju iskoristiti ponuđena sredstva za kršćansku inicijaciju da bi im omogućili povratak i njeno ponovno otkrivanje. Zahvalni smo Bogu što je u naše vrijeme potaknuo razne
karizme u Crkvi koje velikodušno i hrabro odgovaraju na Kristov poziv za traženjem izgubljene ovce. Također je potrebno založiti se da i u javnim ustanovama, kao što su škole, fakulteti, bolnice i zatvori, budu prema mogućnostima organizirani sadržaji u kojima Crkva može naći svoj prostor za katehezu i dijalog kako s vjernicima tako i nevjernicima.
6. Kongregacija za nauk vjere pripremila je posebne pastoralne smjernice za
Godinu vjere od kojih će mnoge biti organizirane na našoj biskupijskoj i župskoj
razini. Želio bih, međutim, potaknuti sve Kristove vjernike da ne propuste priliku za
svjedočenjem vjere u svakidašnjem životu. Svatko od nas po Krštenju pozvan je biti
Kristov apostol. Vaši ukućani, rodbina, prijatelji, kolege na poslu možda željno čekaju
da čuju upravo od vas “obrazloženje nade koja je u vama” (lPt 3,15). Ne sramimo se
ljudima govoriti o Isusu Kristu!
Ne zaboravimo u ovoj Godini vjere ni na našu siromašnu braću i sestre te budimo velikodušni da im pomognemo u njihovoj potrebi, jer vjera je ljubavlju djelotvorna. Također bih na kraju želio spomenuti da se početak Godine vjere sretno podudara s našim zahvalnim hodočašćem Svetom Ocu u Rim te ćemo mu tom prilikom moći izraziti našu sinovsku odanost te ispovjediti vjeru na grobovima Apostola. Potičem sve da se pridruže u što većem broju ovom važnom i milosnom događaju.
7. Zaključujem ovo pismo pozivom da upremo pogled u Početnika i Dovršitelja
vjere, našega Gospodina Isusa Krista (usp. Heb 12,2). I onda kada se nalazimo u “noći
vjere”, ona nam “svijetli kao dan” (Ps 139,12) u sjaju Kristova uskrsnuća kojim su
raspršene tmine i pobijeđena smrt. Zazovimo pomoć ispovjedalaca vjere, od prvih
istarskih mučenika sve do sluge Božjega Miroslava Bulešića, koji su na ovim
prostorima odvažno prolili krv radi svjedočanstva vjere da nam izmole ustrajnost i
vjernost do kraja. Zagovor Blažene Djevice Marije, Žene vjere i Zvijezde Nove
evangelizacije neka nas prati i nakon svih oluja i valova sigurno dovede u luku spasa.
Sve vas u Gospodinu pozdravlja i blagoslivlja vaš
Dražen Kutleša, biskup
U Poreču, 27. rujna 2012.