Biskupijska proslava Dana posvećenog života u Svetvinčentu
U subotu 2. veljače, o blagdanu Svijećnice, kada se ujedno obilježava i Dan posvećenog života, susret redovnika i redovnica koji žive i djeluju na području Porečke i Pulske biskupije održan je u Svetvinčentu, rodnoj župi bl. Miroslava Bulešića.
Nakon okupljanja susret je započeo prigodnom katehezom koju je redovnicima i časnim sestrama održao vlč. Darko Zgrablić, mjesni župnik. Kateheza je održana u dvorani župnog stana gdje se čuva veliki procesijski drveni križ kojeg je bl. Miroslav Bulešić nosio u pokorničkoj procesiji za vrijeme trajanja misija u filijali župe Kanfanar 1946. godine. Vlč. Zgrablić je između ostalog istaknuo da su redovnici pozvani biti svjetlo svijeta, sol zemlje, svijeća, svjetionik koji će drugima pokazivati pravi put prema Bogu, ne nužno riječima, već nadasve primjerom autentičnog življenja Evanđelja. Spominjući bl. Miroslava Bulešića citirao je svjedočanstvo mještana o tome kako je on već u mladosti pokazivao nepokolebljivu odanost molitvi, povezanosti s Bogom. Istaknuo je njegovu posvemašnju predanost Božjoj volji, odlika je to koja bi trebala resiti sve Bogu posvećene osobe, a što je ponekad iznenađujuće teško, odreći se svojih planova, istaknuo je vlč. Zgrablić.
Svečano koncelebrirano misno slavlje s blagoslovom svijeća te obnovom redovničkih obećanja, u župnoj crkvi Navještenja Marijina, predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša uz koncelebraciju okupljenih redovnika.
U prigodnoj homiliji biskup je istaknuo temeljna obilježja koja bi trebala odlikovati kršćane, a napose osobe posvećenog života: kršćanska svetost, kršćanska radost, kršćansko zajedništvo te kršćanski napredak i cilj. Kršćanska svetost ih definira različitima, jer žive posvema u Kristu. Kršćanska radost proizlazi iz molitve, iz radosti navještenja Isusa Krista, iz radosti ljubavi i vjere, iz radosti trpljenja za Krista te iz radosti kršćanske gostoljubivosti.
Govoreći o kršćanskom zajedništvu biskup je napomenuo da je opasnost koja ugrožava Crkvu, a napose redovništvo, opasnost razdijeljenosti. Ona proizlazi iz vlastite ambicioznosti i stavljanja sebe u prvi plan, iz želje za prestižom, društvenim statusom i prvim mjestima te usmjerenosti na sebe. Snagu za zajedništvo potrebno je crpiti iz saznanja da smo svi u Kristu i da nas njegova ljubav drži ujedinjene. Snaga Kristove ljubavi bi nas trebala držati u zajedništvu, naglasio je biskup, a činjenica da sudjeluju u Duhu Svetomu treba čuvati kršćane od nejedinstva.
Mi vjernici, redovnici i redovnice ne trebamo se samo čuvati grijeha i nastojati biti čisti. Isus nas suočava s izazovom. U stvari on nam kaže da iziđemo iz moralno pristojnog izgleda i da prestanemo gledati na čestitost kao na „ne činjenje stvari“. On traži da potrošimo sebe i sve što imamo na drugoga. Tako ćemo pronaći istinsku sreću u vremenu i vječnosti.
Biskup je zaključio istaknuvši redovnički cilj i smisao: živjeti takav život da se njime daje slava i čast Bogu. Kršćanska dobrota ne znači postići korist za samoga sebe; ona znači dati slavu Bogu i služiti ljudima. Redovnik i redovnica znaju, i svjedoče, da su ono što jesu, ne svojom vlastitom snagom, nego samo po milosti Božjoj.
Obnovu redovničkih obećanja predvodio je dijecezanski povjerenik za redovnice p. Đuro Hontić, OFM Conv., a završne zahvale uz prigodno promišljanje o Danu posvećenog života izrekla je s. Jaira Udovičić, iz zajednice sestara Milosrdnog Isusa.
Po završetku mise, okupljeni redovnici i redovnice zadržali su se u molitvi pred relikvijama bl. Bulešića.
Susretu je nazočilo tridesetak redovnika i redovnica: sestre milosrdnice iz Pule, sestre Družbe Kćeri Milosrđa tsr Sv. Franje iz Pule, istarske župske sestre iz Pazinskih Novaki, jedna uršulinka iz Rovinja, Klanjateljice Krvi Kristove iz Vrsara, sestre Milosrdnog Isusa iz Pule, euharistijske službenice Srca Isusova i Marijina iz Poreča, jedan otac pavlin iz Svetog Petra u Šumi, franjevci iz Pazina, Rovinja i Pule te franjevci konventualci iz Pule.
