„Kršćanine, kršćanine, zašto me progoniš?“

Blagdan Obraćenja sv. Pavla, u petak, 25. siječnja, u pulskoj Župi sv. Pavla i ove je godine uobičajeno ujedno proslavljen kao posljednji dan Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se u Puli obilježava misama u osam pulskih crkava.

Misno slavlje predvodio je vlč. mr. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, uz koncelebraciju više svećenika.

Nakon uvodnog pozdrava domaćina, pulskog dekana preč. Milana Mužine, koji je ujedno i dijecezanski povjerenik za ekumenizam, vlč. Jakovljević je istaknuo kako je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana ujedno i prigoda za molitvu na nakanu jedinstva u Crkvi, koje se može postići, naglasio je, jedino obraćenjem.

Na početku prigodne homilije predslavitelj je podsjetio da „kroz molitvenu osminu za jedinstvo kršćana mi katolici, s drugim kršćanskim crkvama i zajednicama nastojimo, u duhu drugog vatikanskog koncila širiti i živjeti jedinstvo kršćana. Isus nas poziva „da svi budu jedno“, trajni je ti imperativ vjernika, naglasio je vlč. Jakovljević.

Govoreći o sv. Pavlu, istaknuo je da je on – slika kršćanina: prije i poslije obraćenja. Prije obraćenja sv. Pavao je revnitelj, obdržavatelj zakona, gorljivi Židov. Sve na razini zakona. Dika židovskog naroda i vjere. Međutim, vjernost zakonu dovela ga do progonitelja, do ubojice. Kršćanin koji ostaje samo na razini zakona, pa i oni crkveni, može umjesto navjestitelja Isusa Krista postati progonitelj i to sve u ime Boga i Crkve. Isus nije došao na svijet da osudi svijet, već da ga spasi. Poslanje Crkve, kršćanina, nije da sudi bratu čovjeku nego da nastoji oko spasenja svakog pojedinca. Da svijetu donose mir, ljubav; da zacijeli rane čovječanstva. Isusov učenik, nije onaj tko ogovara, tko traži mane kod drugog, tko se smatra vrijednim i uzvišenijim. Lik Isusova učenika promatrajmo u liku bl. Miroslava Bulešića. Bl. Miroslav slika je kršćanina 20. i 21. stoljeća. Kršćanina koji prašta, ljubavi i sve želi dovesti Kristu.

 Pavao je čuo glas: „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Taj isti glas i danas viče: „Kršćanine, kršćanine, zašto me progoniš?“ Zašto me progoniš ti koji sjediš u mom svetom hramu? Kad to mi kršćani progonimo Isusa? Svaki put kad ne ljubimo! Svaki put kad ne praštamo! Svaki put kad dopustimo grijehu da nama vlada! Bl. Miroslav je često molio za vlastito obraćenje kao i o obraćenje svih grešnika. Kršćaninov poziv je moliti za grešnike a ne suditi ih, istaknuo je propovjednik.

                Danas na kraju molitvene osmine za jedinstvo kršćana, zaustavimo se mi kršćani pred Kristovim likom i pogledajmo koje mu to rane nanosimo. Vidimo u Kristovim ranama posljedice našeg kršćanskog življenja. Na Isusovom licu se zrcali duša kršćanskog života. Svaka kap znoja, svaka rana, svaka kap krvi i trnova kruna, to je djelo nas kršćana.

„Savle, brate, progledaj!“ Isus nam danas u svoj riječi poručuje: Kršćanine, brate, progledaj! Progledaj u svojoj vjeri. Zagledaj se u mene i upijaj moj duh a ne duh nekog zakona. Upijaj moju ljubav a na osudu. Kršćanine, brate, ustani i operi svoje grijehe i zazovi moje ime. Kršćanine, brate, istrunit ćeš u vršenju i ispunjavanju zakona. Ljubav je ta koja oživljuje. Ustani, kršćanine, danas na Vidikovcu i „pođi po svem svijetu, propovijedati evanđelje svemu stvorenju.“ Kršćanine, svuci sa sebe svoje farizejstvo i zaogrni se mojom ljubavlju. Brate, kršćanine, ne peri pilatovski svoje ruke nakon što me osudiš u bližnjem; već operi svoje srce da može ljubiti i od te ljubavi živjeti.

Možda se pitamo je li to moguće? Imamo uzor u bl. Miroslavu. On se svakodnevno borio protiv napasti oholosti. Ta napast živi u nama: ja sam najbolji pjevač, najbolji čitač, najbolji kršćanin, najbolji svećenik, najbolji otac, majka… Upravo ja kao „najbolji“ razdirem mistično tijelo Kristovo. Razdirem kršćansku zajednicu, razdirem Isusove učenike. Jer ja „najbolji“ priječim put dječici do Krista.

Bl. Miroslav je zapisao: „Oholost, moj Bože, protivi mi se i priječi mi napredak na putu savršenstva. Prokleta oholosti, izvor svake nesreće, i mene hoćeš da staviš u nepriliku, u pogibao. Otiđi od mene, đavle oholosti, i nastani se u meni, anđele poniznosti. U poniznosti daj mi živjeti, moj Bože.“, citirao je propovjednik Blaženikov zapis u Duhovnome dnevniku. Nastavlja bl. Miroslav: „Možda je moja najveća poteškoća i mana predobiti [nadvladati] oholost.“ Oholost i danas stoji na putu kršćanskom jedinstvu.

Sv. Pavao u prvoj poslanici Korinćanima piše, da nije ništa i sve njegovo, da ne vrijedi ništa ako nema ljubavi, i da se uzaludno muči, uzaludno propovijeda ako mu fali ljubavi, i ako to ne čini s velikom ljubavi.

Ono što mijenja svijet jest kršćanska antropologija ljubavi. Ne moja zaljubljenost u nekog već moje življenje Božje ljubavi. Božja ljubav mijenja svijet. Bl. Alojzije Stepinac, simbol je kršćanske ljubavi življenja u progonstvu i patnji. Naš bl. Miroslav Bulešić, simbol je kršćanske ljubavi da poput Krista dade svoj život, zaključio je propovjednik.

Misno slavlje glazbeno je animirao Župni zbor sv. Pavla pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.