Dva biskupijska priznanja u Puli
U nedjelju, 31. listopada porečki i pulski biskup ordinarij mons. Ivan Milovan dodijelio je u pulskoj prvostolnici, Katedrali Uznesenja BDM dva biskupijska priznanja. Za dugogodišnji doprinos dobrobiti crkvene zajednice biskupijsku nagradu primile su Ida Peharec i Bianka Peteh. Na početku je sve okupljene pozdravio župnik domaćin mons. Vilim Grbac, istaknuvši kako su dodjele ovakvih priznanja dokaz da Crkva i Biskupija prepoznaju napor i vrijednost zalaganja laika u životu crkvene zajednice, te poziv svima ostalima da slijede te svijetle primjere. Biskup Milovan je u homiliji naglasio kako su biskupijska priznanja znak zahvalnosti pojedincima koji su se na poseban način istaknuli angažmanom u životu crkvene zajednice, ali osim toga to je i znak da se cijeni i prepoznaje doprinos svih koji svojim radom doprinose uspješnom životu svojih župa. Spominjući nedavno postavljanje kipa bl. Majke Terezije propovjednik je rekao kako su upravo uzori takvih duhovnih velikana najbolji dokaz i poziv svima nama da se za uspješan vjernički život neprestano treba hraniti na izvoru duhovne snage – Riječi Božje i euharistije.
Na kraju misnog slavlja, uslijedio je sam čin dodjele priznanja, a nakon što ih je mons. Grbac kratko predstavio, okupljenima su se sa nekoliko riječi obratile i dobitnice priznanja.
Ida Peharec, koja se tijekom cijelog života trudi prepoznati duhovne i materijalne nevolje osoba u svojoj sredini i pomoći potrebitima, napose se istaknula požrtvovno pomažući svećenicima i redovnicima u raznim pulskim župama, a osim toga, već od djetinjstva u kršćanskoj obitelji, pa tijekom cijelog života pokazala je uzoran kršćanski stav, s vjerom podnoseći i najveće životne nedaće kao što je to gubitak dvoje od svoje četvero djece. Ona je u svome obraćanju naglasila poziv svima da se svatko do maksimuma svojih mogućnosti založi u pomaganju potrebitima, a o svome angažmanu rekla je jednostavno : „Idem tamo gdje sam potrebna.“
Bianka Peteh, viša medicinska sestra, provela je radni vijek radeći na odjelu traumatologije pulske Opće bolnice, a posvetila je cijeli svoj život pružanju pomoći bolesnima. Napose vrijedna, i u nebrojenim situacijama životno značajna, bila je njezina pomoć i posredovanje pri pružanju medicinske pomoći u zdravstvenim strukturama, svećenicima i redovnicima u vremenima bivšeg državnog ustroja kada kler nije imao pravo na redovno zdravstveno osiguranje. Na poseban način treba istaknuti njezinu dugogodišnju, kontinuiranu, požrtvovnu brigu o pok. mons. Marcelu Krebelu tijekom njegove duge i teške bolesti. Ona se u svome obraćanju zahvalama spomenula osoba koje su imale posebnu ulogu u njezinom profesionalnom i duhovnom životu. „Spremna sam svima pomoći u svakom trenutku, a gdje znanost naiđe na ograničenje uvijek ostaje snaga vjere i međusobna molitva jednih za druge“ riječi su kojima je Bianka Peteh zaključila svoje obraćanje. (G. K.)