Novosti

Znanstveni skup o Mons. dr. Boži Milanoviću

U subotu, 16. listopada povodom 120. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti mons. dr. Bože Milanovića u Pazinskom Kolegiju održan je znanstveni skup „Mons. dr. Božo Milanović – tragovi jedne vizije“. Pred prepunom dvoranom Pazinskog kolegija eminentni predavači, autoriteti raznih segmenata društvenih znanosti upoznali su okupljene sa likom i djelom mons. dr. Bože Milanovića.

Osim mnogobrojnih štovalaca mons. Milanovića te svećenika i redovnika Porečke i Pulske biskupije skupu su nazočili mons. Ivan Milovan, porečki i pulski ordinarij, biskup u miru mons Antun Bogetić, nadbiskup u miru mons Ante Jurić te brojni predstavnici županijskih, gradskih i općinskih upravnih struktura sa istarskog područja. Nakon uvodnih pozdrava svoja desetminutna izlaganja prvi su održali pojedini članovi programsko-organizacijskog odbora. Dr. sc. Josip Grbac, red. prof.  na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologiji u Rijeci izrekao je prikaz na temu  „Moguće pouke Milanovićeva djelovanja za današnju crkvenu i društvenu situaciju“, a potom su dr. sc. Mario Sošić, vanjski suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i  prof. Tatjana Tomaić, stručna suradnica istog Instituta pri Područnom centru Pula detaljnije prikazali „Hrvatske identitetske i državotvorne značajke političkog (društvenog) djelovanja dr. Bože Milanovića“.

O etičkim implikacijama Milanovićevog političkog djelovanja govorila je Jasna Ćurković, znanstvena suradnica  pulskog područnog centra Instituta Pilar. Vlč. Bernard Jurjević, profesor u Pazinskom kolegiju izrekao je osvrt na temu „Filozofsko stvaralaštvo Bože Milanovića“, u svjetlu uloge ravnatelja i profesora filozofije na Visokoj teološkoj školi koja je u Pazinu djelovala za vrijeme zabrane njezina rada u Rijeci (1955.-1965.). Vlč mr. sc. Mladen J. Milohanić,  župnik Buja i predsjednik IKD “Juraj Dobrila” izložio je Milanovićev neumorni, požrtvovni i izvanredno plodonosni rad na osnivanju i promicanju mladenačkih katoličkih, đačkih i svećeničkih društava. Posebno nadahnutom intervencijom o izdavačkom angažmanu dr. Milanovića, napose kroz djelovanje Družbe sv. Mohora za Istru govorio je, u intelektualnim krugovima najpoznatiji Istranin,  prof. dr. sc. Josip Bratulić, akademik HAZU. Svoja sjećanja na mons. Milanovića 60.-ih i 70.-ih godina posebno kroz fragmente prepiske iznio je dr. sc. Miroslav Bertoša, prof. emeritus Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli u prigodno naslovljenom izlaganju, doslovnim citatom dr. Milanovića iz tog njihovog epistularnog prijateljevanja: „Kada ćete doći u Pazin? Pokazao bih Vam nekoje stvari…“. O suradnji mons. Milanovića sa upravnim strukturama ordinarijata Riječke biskupije govorio je dr. sc. Marko Medved, docent pri  Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologiji u Rijeci. Filip Zoričić, profesor u pulskoj Gimnaziji pobliže je predstavio Milanovićev publicistički opus te postojeću bibliografiju o njemu. Bibliografijom koju čine brojni članci, razne publikacije i šest knjiga (od kojih su dvije otisnute posthumno) Božo Milanović upisan je i u baštinu povijesne istarske publicistike. U pauzi izlaganja biskup Milovan svečano je otvorio prigodnu izložbu u realizaciji IKD Juraj Dobrila „Božo Milanović – pastir Crkve, djelima u narodu i za narod“ koja je postavljena u atriju Pazinskog kolegija, a u nastavku će u dvotjednim etapama biti izložena u ostalim župama dijeceze. Svečanost otvaranja prigodnim glazbeno poetskim programom obogatili su učenici Kolegija. Suorganizator izložbe je Muzej Grada Pazina, a autori izložbe su Marija Ivetić, muzejska savjetnica te vlč. mr. sc. Mladen J. Milohanić, predsjednik IKD Dobrila. Oblikovanje i pripremu potpisuje David Ivić. Kroz šest zasebnih cjelina-panoa, izložba sažima Milanovićev životni put i njegovo plodno djelovanje kao svećenika, nakladnika i profesora te njegov zauzeti angažman u društvenim i kulturnim udrugama te političkom i javnom životu u neprestanim nastojanjima postizanja dobrobiti naroda.

Dr.sc. Franjo Velčić, docent pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologiji u Rijeci predstavio je jedan od najzanimljivijih dokumenata iz pisane ostavštine Bože Milanovića, njegovo „Povjerljivo izvješće o talijanskoj crkvenoj politici u Istri“. Mr. sc. Jakov Jelinčić, arhivski savjetnik u miru detaljno je obradio izuzetno bogatu korespondenciju mons. Bože Milanovića koja dokazuje njegove veze sa najutjecajnijim ličnostima crkvene hijerarhije ali i društvenim, političkim i znanstvenim miljeom svoga doba.

U osvrtu na odnos između biskupa Nežića i mons. Milanovića preč. mr. sc. Ilija Jakovljević, kancelar i ekonom Porečke i Pulske biskupije, izložio je bit dinamike te dugogodišnje suradnje napose u svjetlu hijerarhijsko institucionalnih obilježja i impozicija, ali jednako pažljivo iščitavši iz zapisa i djelovanja duhovnu, kršćansku narav tog odnosa.

Dr. sc. Stipan Trogrlić, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar

pri Područnom centru Pula prikazao je Milanovićevo djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata i njegov odnos sa istarskim narodno – oslobodilačkim pokretom, a dr. sc. Miroslav Akmadža, izv. prof. pri Hrvatskom institutu za povijest – Podružnici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod izdvojio je odnos mons. Milanovića i komunističkih vlasti. Svestranost  Bože Milanovića dodatno upotpunjuje i njegovo djelovanje u svojstvu ravnatelja i profesora u Sjemenišnoj gimnaziji (1948.-1968.) i Visokoj teološkoj školi (1955.-1965.) u Pazinu koje su pohađale brojne generacije kasnijih svećenika, desetak biskupa te drugi istaknuti znanstveni i kulturni djelatnici čemu je bilo posvećeno posljednje izlaganje ovog simpozija.

Uslijedila je rasprava tijekom koje su produbljene teme napose vezane uz povijesne okolnosti njegova djelovanja te su iznešena pojedina osobna sjećanja njegovih prijatelja.

Poslijepodnevni dio programa započeo je polaganjem cvijeća na grob mons. Milanovića na pazinskom groblju i otkrivanjem brončanog poprsja postavljenog u spomen parku u njegovom rodnom mjestu, Kringi. Uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio biskup Milovan te prikazivanje dokumentarnog filma o životu i djelovanju mons. Milanovića. Na kraju je upriličen svečani domjenak čime je ujedno skup i završen. Povodom obilježavanja 120. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti mons. Milanovića niz održanih programa i sadržaja upotpunjen je i izdavanjem knjige „Narodi ostaju, režimi se mijenjaju“ – zbornika radova sa znanstvenog skupa održanog 1990. g. u prigodi obilježavanja 100. obljetnice rođenja.

Mons. dr. sc. Božo Milanović rođen je u Kringi 1890. gdje je završio osnovnu školu, zatim odlazi na gimnazijsko školovanje u Pazin na, kako se tada zvala, Carsko kraljevsku veliku državnu gimnaziju. Teologiju je završio u Gorici 1914., a postdiplomski na bečkom Augustineumu 1918. Iste je godine u Trstu zaređen za svećenika. Bio je na službi u Pićnu, Kringi i Trstu a tijekom rata 1941.-43. bio je interniran u Bergamu.

U skladu sa navjestiteljskim aspektom svećeničke službe, bio je izuzetno aktivan u nakladničkoj djelatnosti smatrajući od temeljne važnosti širenje vjere među ljudima kroz pisanu riječ na narodnom jeziku pa je često iznalazio neobične i domišljate načine da to i ostvari.  Tako, primjerice, znajući da se će tamo od vlasti biti viđen na margini društvenog života, u Trstu je zatražio i dobio dopuštenje za tiskanje knjiga na hrvatskom jeziku. Što u vlastitoj nakladi, što putem raznih đačkim, mladenačkih i svećeničkih udruga koje je osnivao i predsjedavao im, zaslužan je za izvanredno bogatu izdavačku produkciju: časopisi (Pučki prijatelj, Istra, Gore srca), kalendari (Istranin, Istarska danica), molitvenici (Oče, budi volja tvoja, K mladoj vječnosti, Oče naš), katekizmi, vjerska i druga razna poučna literatura na hrvatskom jeziku objavljena u teškim vremenima kada hrvatski jezik nije bio rado viđen od nijednog režima koji su se u Istri izmijenili. Njegova osobna bibliografija svojevrsni je manifest lavovske borbe za istarski narod u nadasve teškim povijesnim i političkim okolnostima. U tom kontekstu napose treba izdvojiti slijedeće antologijske naslove izdane od 1960.g. do 1976.g.: Istra u osvitu narodnog preporoda, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga I, Hrvatski narodni preporod u Istri, knjiga II., te dvije posthumno objavljene knjige: Istra u dvadesetom stoljeću, knjiga I. i knjiga II.

Svjestan važnosti okupljanja i zajedničkog djelovanja mladih i intelektualnih krugova u cilju posvješćivanja potrebe zajedničkog zalaganja za boljitak naroda osnivao je i poticao rad različitih udruženja:  Društvo sv. Mohora za Istru, Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Akademsko prosvjedno društvo „Dobrila“ za Istru,  Političko društvo „Edinost“ za Istru, Tiskarsko društvo, Zbor svećenika S. Pavla za Istru, te Društvo svećenika Sv. Ćirila i Metoda.

Aspekt njegova djelovanja koji u globalnom povijesnom smislu ostavio najznačajniji trag je upravo njegovo  društveno – političko djelovanje gdje se ističe njegov doprinos u uspostavi današnjih hrvatskih granica nakon Drugog svjetskog rata. Naime, svjestan presudnosti povijesnih zbivanja maksimalno se po tom pitanju angažirao (izjavama i dokumentima) pred Međusavezničkom komisijom u Pazinu, sudjelovanjem u realizaciji izložbe Svjedočanstva o slavenstvu Istre, u izradi Spomenice hrvatskog svećenstva te sudjelovanjem u delegaciji i aktivnostima u Bruxellesu i Parizu uoči održavanja Mirovne konferencije 1946. u Parizu, jer kako je tijekom rasprave na simpoziju naglasio dr. Akmadža „odluka AVNOJ-a o pripojenju Istre bila je prema međunarodnim političkim kriterijima potpuno nebitna dok to nije određeno od strane međunarodne zajednice na Mirovnoj konferenciji u Parizu“.

Upornošću, osobnom vizijom, strpljivošću, izrazitom pragmatičnošću i mudrom strategijom prevladavao je i rješavao razne političke i druge sporove  s vlastima, važne za položaj Crkve i svećenika, djelovanje Sjemenišne gimnazije i svećeničkih udruga te nakladničku djelatnost, naročito izražene i učestale od 1947. do kraja Šezdesetih godina prošloga stoljeća.

Bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1962. titulu počasnog doktora teologije, a nije izostalo institucionalno državno priznanje pa mu je za plodonosno zalaganje na raznim poljima javnog života krajem 1973. predsjednik Općine Pazin uručio povelju kojom je „Ukazom predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije  Josipa Broza Tita  odlikovan  „za zasluge i postignute uspjehe u socijalističkoj izgradnji zemlje“ Ordenom „Zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom“.(B. Milanović, Moje uspomene, Pazin 1976.)

Mons. Milanović bio je čovjek koji je konkretnim poteškoćama i političkim nedaćama pristupao izrazito vještim diplomatskim pristupom svjestan važnosti misije i poslanja kojem je posvetio život i ostao je do kraja u potpunosti vjeran Bogu i narodu. Bio je, kako je više puta rečeno na simpoziju, „čovjek jednim okom prema Nebu drugim prema Istri,  bio je vizionar, kao i svaki prorok, ispred svoga vremena, a mi danas uživamo plodove njegova rada“.

(G.K.)