Proslavljena obljetnica posvete pulske prvostolnice
U nedjelju, 12. rujna, svečanom biskupskom misom u pulskoj prvostolnici, katedrali Uznesenja BDM, obilježena je 1585. obljetnica posvećenja tog velebnog sakralnog zdanja. Misno slavlje predvodio je mons. Ivan Milovan, porečki i pulski ordinarij, a uz domaćina, mons. Vilima Grpca, suslavilo je još nekoliko svećenika iz dekanata. Asistenciju euharistijskom slavlju služili su bogoslovi iz pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa Redemptoris Mater.
U uvodnom obraćanju prije početka misnog slavlja, mons. Grbac je naglasio kako je to prigoda za moliti i zahvaliti za sve one koji su izgradili i održavali tu katedralu, ali isto tako i za sve one koji su tu kroz vjekove molili i izgrađivali živu Crkvu. „Ova je crkva velebni spomenik kulture kojim se ponosimo ali to je nadasve mjesto molitve, i tome je služilo tijekom svoje višestoljetne povijesti, od svog posvećenja, davne 425 godine“, istaknuo je mons. Grbac.
Na početku prigodne homilije biskup Milovan je rekao kako je katedrala na početku svog postojanja, kao i svaka crkva posvećena molitvom i pomazanjem svetim uljem kako bi služila svetoj svrsi okupljanja vjernika na molitvu. Citirajući riječi svetih apostola Petra i Pavla biskup je istaknuo usporedbu zidanog kamenog zdanja sa duhovnom strukturom žive Crkve, koja opstaje unatoč svim povijesnim protivštinama zato jer Krist ugaoni kamen Crkve, apostoli čvrsti temelji a vjernici se po krštenju i vjeri kao živo kamenje ugrađuju u hram Božji. Zajednica vjernika, a svijetli su uzori vjere u tome sveci i mučenici svih vremena, sudjelovanjem i suživljavanjem u euharistijskoj pretvorbi prinose svoje živote i svoje patnje ugrađujući se poput živog kamenja u živu Crkvu. Živa Crkva oblikuje se tako kao temelj društva u svome vremenu, pokazujući primjerom svoga života kako ostati vjerni kršćanskim vrednotama unatoč različitim nedaćama koje je imala svaka povijesna epoha, rekao je biskup, te nastavio“crkva je sveto mjesto gdje se živa Crkva posvećuje kako bi mogla ustrajati na svome putu pravednosti“. Citirajući iz Knjige Ljetopisa riječi „Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek” propovjednik je još jednom naglasio značenje spomena posvete pulske katedrale koja je kao majka svih crkava u biskupiji ujedno i obiteljski dom mjesne Crkve, gdje se tijekom povijesti i danas Crkva sabire i posvećuje da bi bila svjetlo svijeta u društvu svakoga vremena.
Po završetku misnog slavlja mons. Grbac je još jednom zahvalio svim sudionicima, a napose onima koji se u sadašnjem vremenu brinu za održavanje katedrale i za bogoslužja u njoj, nasljedujući tako dugi niz generacija koje su ih u tome prethodile, potaknute istom vjerom.
Pulska katedrala bila sjedište biskupije od 5. st. do 1828. kada slijedom ujedinjenja Porečke i Pulske biskupije dijecezansko sjedište postaje porečka prvostolnica. (G.K.)